Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.
I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.
I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.
I kad nema Našeg duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.
R.I.P.
.
Unfassbar… ohne Sinn… einfach so… mir bleiben viele gute Erinnerungen… immerhin… Spomenko… hmm… nichts…
Mirno leti u zemlji anđela…R.I.P.
Vidimo se na drugoj strani, do tad…zauvijek si s nama. <3
Neka su ti podatne staze vječnih lovišta.
Imao sam kratku priliku bolje te upoznati i to je bilo dovoljno da vidim o kako se dobrom čovjeku radi. To je tako – bog želi najbolje da budu pored njega.
“Hominis tota vita nihil aliud quam ad mortem iter est”
Aetrenum vale!
Requiescat in pace
dragi Spomenko, u mojim mislima, srcu i snovima živjet ćeš uvijek…
Bit ce ti lijepo tamo na zelenom brezuljku u Kutini..mir..doci ce ti ekipa iz kluba na trening:)..ljubim te prijatelju!
…Nothing on this earth stays forever
But none of your deeds were in vain
Deep in our hearts you will live again
You’re gone to the home of the brave…
Zbogom dragi Spomenko!
Dragi Spomenko uvijek ces biti sa nama,na svakom treningu i utrci.Neka te cuvaju andeli…
Rekvijem za Nepoznatog Prijatelja
srećni dok god ne moramo da se zaustavimo na sopstvenoj granici,
ne dozvoljavajući da nas svet i sudbina podele na prestare i mlade,
grebemo kroz kilometre i trgamo prokleto vreme na najsitnije komade
od straha da nas u toj borbi život ne izbaci na pretposlednjoj stanici.
znamo da sledeći svoje želje i strasti ne možemo nikada biti na gubitku
neustrašivo, dan za danom, osvajamo daljine i visine sve veće i veće,
i u prašini koju dižemo dok se sjurujemo svim tim stazama sreće
ostavljamo za sobom sećanje na kilometre, na vreme, i na našu bitku.
dok se borim protiv hladnoće i vetra, oh kako je lepo kada me zavede
ta opojna radost, koja me nosi preko svega što me u životu slama.
najdraži moji, molim vas da nastavite kao da sam još među vama
i da kroz budućnost vaših strasti, ni sećanja ne moje nikada ne izblede.
Saša Antić
dusa koja je otisla na put,daleko,daleko
a opet
dusa koja zauvjek zivi u svakome ko ga se sjeca,
andele zauvjek si tu…
hvala svima koji su bili uz njega i hvala svakom srcu koje ga se sjeca,velika je to utjeha nama koji smo ostali sanjati iza njega
Noben človek ni OTOK, povsem sam zase; vsak človek je kos CELINE, del kopne zemlje; če MORJE odplavi grudo prsti, je EVROPE manj, prav tako, kakor da je bil RTIČ, prav tako, kakor da je bil posestvo tvojih prijateljev ali tvoje lastno; ob smrti vsakega človeka je mene manj, kajti vključenn sem v ČLOVEŠTVO.
In zato nikdar ne pošiljaj vpraševat, komu zvoni: zvoni tebi.
(John Donne)
Spomenko….Počivaj v miru….
Bio si jedan i jedini… najdrazi moj Spomen! Kako povjerovati da nisi vise tu…
“Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Što sija zvjezdama iz tmine.
Svejedno dali ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kud nas put vodi zvjezdan!”
Spomenko, sresti cemo se opet…
Mojoj prvoj ljubavi:
Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada,
tamno je meni.
Tamo gdje mjesec i zvijezde sjaju,
tamno je meni.
Sunčana svjetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.
Bhatrihari
Nikada te neću zaboraviti. Mirno spavaj. Neka te čuvaju anđeli.
In memoriam – 26.3.-26.4.2010.
…And it seems to me you lived your life
Like a candle in the wind
Never fading with the sunset
When the rain set in…
Ono što si ti pokušavao (i često uspijevao) nitko od nas neće za cijeli svoj život.