U utorak 30. lipnja valja poć leć rano jerbo se treba u srijedu ustat oko četvorke i po i doć na obale Blizneca, odradit JGL (jutarnja gelender liga) u 5:30, što znači otpeljat nekih 5km po gipsu do gelendera, gdje vas sigurno neće čekati prevoz za nazad, a čisto sumnjam i roba, ali u tome i je čar…
Onda trk nazad i odradit neke svoje društvene obaveze od kojih se plaćaju računi… Pobjeć s posla ili zlagat da ti je zlo ili tak nešto i ponovo doć na Bliznec, ali ovog puta na njegovo izvorište i to s bajkom i odpedalirat u 6 i po Atzinog cenera, biciklističku trku po sljemenskoj cesti u dužini, jelte – 10km. Spustit se nazad u kontra smjeru, malo zaružit u Mlinarici i opet put kreveta, ma se i sjutradan valja ustat u cik-cak zore…
Jer… triba bit na Jarunu kod triatlonskog centra prije 6 kada je start najnepoštenijeg triatlona na ovi svit (to će vam objasnit Borko), s dimenzijama 350m plivanja + 12,5km bicikla + 5km trčanja i nabrzaka se osušit.
Onda opet na džob odspavat koju rundicu jer slijedi veliko finale koje starta opet, ali ovog puta s desne obale nabujalog Blizneca prema Puntijarki, na stazi dužine 4450 metara. I gore vas nebu čekala ni roba ni suhi prevoz, al nije ni bitno jer se glavne čari ionako već neko vrijeme lade u ledenoladnom Bliznecu i nema vremena za presvlačenje…
Vremena ćemo zbrojiti, a pobjednici će defakto postati besmrtni!
MJESTO: Savski nasip, klupice ispred Močvare (podno mosta Slobode, onaj srednji ako ne znate)
TERMIN: 24.06. Srijeda, 19:00
STARTNINA: 40kn (za koju se dobiju 4 piva)
PRIJAVE: isključivo online na dnu ove stranice, podizanje startnih brojeva na licu mjesta od 18:00
NAGRADE: vječna slava i bačvica piva za pobjednika
PROPOZICIJE:
1 – Trči se 4 kruga, na početku svakog kruga se pije pivo i nakon toga se otrči krug
2 – Pivo se mora popiti u zoni tranzicije koje je duga 10m prije početka svakog kruga
3 – Utrka počinje pijenjem piva u zadnjem metru tranzicijske zone, kako bi se osiguralo da se otrči puna milja
4 – Žene piju isto količinu kao i muškarci
5 – Pije se Heineken 0,4
6 – Pivo ne smije biti otvoreno prije nego natjecatelj uđe u zonu tranzicije
7 – Dokazivanje popijenosti piva na način da se prazna limenka/boca okrene naopako nad glavom
8 – Povraćanje se kažnjava dodatnim krugom trčanja, trči se jedan krug bez obzira na broj povraćanja
9 – Vremenski limit iznosi 13 minuta*, obzirom da se starta u grupama po 20 trkača svakih 15 minuta.
10 – Konačni poredak se radi na osnovu pojedinačnih rezultata.
11 – Tko ne završi trku u vremenskom limitu bit će u poretku iza onih koji jesu.
* – U tempu od 7min/km milja se završi za 11 minuta i 12 sekundi, što znači da ostaje sasvim dovoljno vremena (1:48) da se popiju 4 piva, u prosjeku po svakom pivu 27 sekundi.
* – Za rezultat bolji od 10 minuta treba trčati tempom oko 5min/km, što ostavlja još pune dvije minute za popit 4 piva, mada dobro utrenirani “atletičar” može to riješiti za manje od minute 🙂
Svjetski rekord u “Pivskoj milji” iznosi 4 minute i 57 sekundi (James Nielsen), uz sljedeću statistiku:
1. pivo = 7 sekundi
1. krug = 63 sekunde (prolaz 1:10)
2. pivo = 8 sekundi
2. krug = 68 sekundi (prolaz 2:26)
3. pivo = 12 sekundi
3. krug = 67 sekundi (prolaz 3:45)
4. pivo = 9 sekundi
4. krug = 63 sekunde (4:57)
Dakle, Nielsen je na piva potrošio ukupno 36 sekundi (u prosjeku 9 po limenki), a milju je otrčao za 4 minute i 21 sekundu, što znači u prosječnom tempu 2:42/km.
U četvrtak, 04.06. u šest sati popodne starta trinaesta po redu ljetna liga Puntijarka. Što znači da će tijekom cijelog ljeta, svakog četvrtka s počekom u 18:00 sati, zagrebački ljubitelji trčanja imati svoju sljemensku zanimaciju.
Okupljanje, start i prijave od 17h su na parkiralištu Bliznec (početak sljemenske ceste), a cilj je kod planinarskog doma Puntijarka. Staza je dugačka 4450 metara, a visinska razlika između starta i cilja iznosi 627 metara, što daje ukupan prosječan nagib od 14%. U proteklih 12 ljeta kroz ligu je prodefiliralo 1559 trkača (1076 muškaraca + 483 žena). Rekorde staze drže: Nikola Špoljar (25:38) i Lisa Nemec (26:04) kod trkača, te Damir Rubčić (32:27) i Tea Đurek (41:17) u nordicu. Rekorde kratke staze do Njivica drže Šime Sušić (12:59) i Monika Delač (15:58). (više…)
Rijetke su hrvatske trke koje datiraju još iz vremena Jugoslavije, najviše iz razloga što ih tada i nije bilo puno :). Brdska trka Boroša (nekad Sljeme) je jedna od njih, s 25 godina tradicije, a tu još spadaju polumaraton Starek (28), Plitvički maraton (30), Podsused-Zagreb (32), Nin-Zadar (32), Dan Uljanika Pula (32), Novogodišnja trka Varaždin (37), Kastafski kros (39) i ultramaraton Zagreb-Čazma (40). U zagradama je broj dosadašnjih izdanja. Tu bi još mogao upasti i Savski polumaraton koji je godinama mijenjao sve: ime, stazu, organizatora, termin, dužinu, imidž, sponzora, sve što se moglo promijeniti, do te mjere da je u odnosu na prvobitnu verziju osmomartovske trke za Dan žena potpuno neprepoznatljiv i originalne verzije se prisjećaju samo stari trkači s ohoho trkačkim stažom.
U svakom slučaju, Boroša je najstarija planinska trka u zemlji i to još iz doba dok planinsko trčanje nije postojalo, barem ne pod tim imenom, obzirom da je termin „planinsko“ uveden tek 2003. godine, a do tada su se takve trke zvale jednostavno „brdske“, što je i ostalo u nazivu iste. Ove godine, u svom prvom pravom jubileju, postignuta su dva vrlo važna rekorda: broj učesnika (167) i ženski rekord staze (Veronika 1:11:51)! Vrlo lijepa trka, pravi prototip planinskog izazova, iz centra grada do najvišeg vrha najbliže planine. Mislim da u Europi ne postoji metropola koja u svojoj blizini ima mogućnost napraviti nešto slično – trku sa svog centralnog trga do tisuću i više metara visokog vrha, dohvatljivog za sat vremena po lijepo uređenoj šetnici, kakva ja planinarski put broj 14.
No, spomenuti planinarski put je puno poznatiji kao Leustekova staza, i mada je većina izgovara kao Lojstek, ona se čita upravo onako kako se i piše – Leustek! A nazvana je po starom šumaru Albinu Leusteku (1890-1947), koji je za života puno pridonio uređenju Medvednice, a osobno je dizajnirao i izgradio tu stazu. Po njemu je nazvan i izvor Šumarev grob u blizini planinarskog doma Runolist, na mjestu gdje se nalazi izvorište potoka Bliznec, gdje je Leustek osobno želio biti sahranjen. Ipak, želja mu u tom pogledu nije bila ispunjena i sahranjen je, prema želji obitelji, na groblju u Šestinama odmah pored crkve Sv. Mirka. Leustekova staza je možda i najblaži uspon na Sljeme, a gradnju je sam gospon Albin obrazložio ovako: „I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena“. Iz ovoga se da zaključiti da je prije nekih 80-ak godina opća fizička sprema Zagrepčanaca bila kudikamo veća nego sad, jer danas barem 95% gradske populacije to nije u stanju, osobito mlađa godišta :). Elem, Leustekova staza je dugačka 6,36km, savladava 697m visinske razlike (od 247 do 945), i s prosječnim nagibom točno 11%, što je taman u okvirima gabarita (9-11), koje preporuča/uvjetuje Svjetska federacije za planinsko trčanje (WMRA). Početak staze se nalazi u ulici Lonjščina u podsljemenskom naselju Gračani, a završetak kod Sljemenske lugarnice.
Ali, naravno, to nije sve. Da bi došli do nje, trkači se moraju prvo probiti kroz urbani, tj. stari dio Zagreba, relativno blago nakošenim gradskim ulicama ukupne dužine 7 kilometara, a tek po završetku Leusteka ih čeka najveća strmina, od podnožja do vrha vučnice, gdje se u nekih 300-tinjak metara savlada zadnjih 80 metara visine, što nudi ekstremni nagib od čak 25% i taj komad staze trče zaista samo rijetki.
Na svom putu po Leustekovoj stazi, trkači prođu pored nekoliko poznatih sljemenskih lokacija, kao što je to npr. svima poznati tunel koji prethodi pravom ulasku u planinu, i kroz koji se prolazi na sedmom kilometru trke. Tunel su izgradili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u periodu od 1947-52. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Međutim, strojevi koji su trebali bušiti Medvednicu su trebali doći iz tadašnjeg SSSR-a, ali nikad nisu stigli jer se baš u tom periodu Stari posvadio s gospodinom Visarionovičem, što je rezultiralo pogoršanjem odnosa i nevinošću Sljemena :). A tunel ka Zagorju se već bio počeo raditi i iskopano je prvih 20-ak metara, i ulazni portal se nalazi iza zgrade uprave pp Medvednica, mada se danas nema više što vidjeti od toga jer je skoro u potpunosti zatrpan i poplavljen. Bilo kako bilo, ideja oko izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu živi i danas, i nije isključeno da ćemo jednog dana u Zagorje na kafu, barem dok je gospon Bandić živ… i na slobodi.
Točno na polovini Leustekove staze nalazi se malo planinarsko odmorište Adolfovac, koje je ime dobilo pak po jednom drugom višestrukom zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošinskyu koji je, između ostalog, zaslužan za izgradnju zagrebačkog HNK, uvođenje kanalizacije u Zagrebu itd. Na mjestu gdje Leustek dodiruje Sljemensku cestu na njezinom devetom kilometru i gdje se odvaja staza Šumarev put ka Šumarevom grobu, počinje donedavno najatraktivniji dio staze. Donedavno, jer je Teodor krajem 2013. na nekoliko mjesta porušio lijepo uređenu ogradu, koja još uvijek čeka sanaciju, iako je od oluje prošlo već 20 mjeseci?!
Trku je dobio lanjski pobjednik, državni prvak u planinskom trčanju na duge staze i jedini pravi hrvatski specijalist za planinsko trčanje – Nikola Špoljar. Potpuno očekivano, i sve osim njegove pobjede bi bilo iznenađenje. Jedini upitnik je postojao oko njegovog rezultata, da li će se približiti ili pak srušiti stari rekord staze, kojeg od 2007. drži varaždinski trkač Nedjeljko Ravić , koji je jedini do sada otrčao Borošu za manje od sat vremena – 59:08! Špoljar se u odnosu na lani približio rekordu za još jednu minutu, i sada s ovogodišnjim pobjedničkim vremenom 1:03:19 zaostaje 4 minute. Slična stvar i u ženskoj konkurenciji, gdje se već na startu znalo ime pobjednice, s tom razlikom da je Veronika ipak uspjela postaviti rekord staze, kojeg je od 2010. držala Labinjanka Barbara Belušić s rezultatom 1:12:31. Novi rekord od ovog tjedna drži Veronika s vremenom 1:11:51.
Trka je ujedno poslužila i kao izborno natjecanje za sastav hrvatske reprezentacije u planinskom trčanju za predstojeće 7. prvenstvo Balkana u toj disciplini, koje će se održati u Rumunjskoj, u mjestu Busteni. A sljedeća trka u domaćem kalendaru planinskog trčanja će se održati ovog vikenda u Kaštel Sućurcu, gdje će trkači s nadmorske visine nula krenuti put crkve Sv. Luke na Kozjaku. Na tom putu ih čeka 8 kilometara duga i 762 metra visoka staza, što daje prosječan nagib od 9,5%, također unutar preporučljivih gabarita, a to znači da je staza pitka, ni blaga, ni ekstremna. Organizator je Atletski klub Solin iz istoimenog mjesta porid Splita.
