Dobar polumaratonski vikend

by Janko | ruj 24, 2020 | Razno

Tradicionalno u Varaždinu uvijek imamo lijepih uspjeha, što se ponovilo i ove godine. Trčalo je 15 članova kluba, a na kraju je ispalo da smo nastupili u jačim sastavima nego na nedavnom državnom prvenstvu u polumaratonu koje se održavalo 200 metara od kluba?!

Uz nešto osobnih rekorda, drugo mjesto za mušku ekipu, sa samo minutom i pol zaostatka za pobjednicima iz AK Varaždin, dok je ženska ekipa uvjerljivo, s 25 minuta prednosti, pobijedila ispred domaćih cura iz TK Marathon 95. Čak 3 naša muška člana su upali u top 10:
4. Dejan Radanac 1:13:45
6. Tomislav Lepan 1:18:34
9. Darko Drakula 1:21:17
17. Marko Čuvar 1:26:03 PB
46. Dobriša Dobrenić 1:33:39
63. Romeo Marčelja 1:36:33
70. Gordan Putanec 1:37:40
83. Dragan Janković 1:42:00
144. Edvin Šafranko 1:51:44

Zato su cure u potpunosti izdominirale trku, i čak tri naše članice ušle u prvih pet koje su dijelile novčane nagrade:
2. Silvia Šimunović 1:25:46
4. Jelena Culej 1:30:53 PB
5. Kristina Marjanović 1:34:05 PB
9. Renata Poljanec 1:42:46
15. Anita Lacković 1:46:15
44. Ida Šafranko 2:02:48

Link na pojedinačne rezultate i po kategorijama
Link na ekipne rezultate

Međutim, to nije sve! Dan ranije, na polumaratonu u Puli, još dvije naše cure na postolju:
1. Ingrid Nikolesić 1:24:46
3. Irena Butković 1:33:44 PB

1000 dana trčanja za redom

by Janko | ruj 24, 2020 | Razno

Ova priča svoje korijenje ima tamo 2017. godine, točnije 11.03.2017. u busu na putu u Čakovec na ekipno prvenstvo hrvatske u krosu. Smjestili se mi u bus, ima nas 30-ak i pičimo u najsjeverniju našu županiju. Janko nam dijeli brojeve, slaže ekipe i komentira neke isprike i nedolaske na ovo klupsko – reprezentativno okupljanje. Između ostalog spomene Tonku kako nije došla jer ima neki suludi plan trčanja 100 dana. Nemam pojma jel’ to bilo za ozbiljno, ni jel’ bila neka fora, ali ja sam samo čuo 100 dana trčanja i to je bilo to, odmah sam znao da ja to moram probati. Znao sam da ne mogu s 5-6 dana odmah skočiti na 100, pa sam tokom idućih mjeseci znao skupiti 10-15 dana, a u lipnju i srpnju čak 33 dana. Ne sjećam se zašto sam prekinuo taj niz, ali trećinu sam odradio i bio sam zadovoljan time. Do kraja godine nisam ponovio taj podvig.

Kako u 2017. nisam napredovao željenim tempom (PB na 5km popravio 10s, na 10 km 2s, halfu i maratonu ništa), odlučio sam u novoj godini i sezoni trčati više, iako sam već tada imao solidnih 4260 km u godini dana, a više trčanja znači manje dana bez trčanja. Tradicionalno nova godina kreće January battle-om gdje je cilj skupiti što više kilometara i ja sam trčao svaki dan i prvi put prebacio 500 km u mjesec dana i tako se zakotrljalo!

Kad sam vidio da i uz svakodnevno trčanje i relativno visoku kilometražu dobro reagiram na utrkama odlučio sam da je to moj put. Možda nije najbolji i najpametniji ali sigurno dugoročno najisplativiji. Prvi cilj mi je bio 100 dana i taman se poklopilo da taj dan trčim maraton u Rotterdamu. Kakav je to fijasko bio! Već sam pisao o tome i taj DNF mi je bio samo motiv za još više i još jače.

Tada sam se prestao opterećivati time (moram priznati da sam do tad imao kriza i da me mučilo tih 100 dana) i to mi je postala rutina u kojoj uživam i ništa se nije moglo dogoditi, a da ja taj dan nisam odradio trening ili rastrčavanje. Periode kad sam ozlijeđen ili kad smo u odmoru trčim lagano pola sata i na taj način tjeram tijelo da se oporavlja u hodu. Sigurno bi se od nekih ozljeda brže oporavio da odmorim nekoliko dana, ali ovako, nakon oporavka puno prije dolazim u puni trening.

Kako izgledaju brojke ove avanture?  

• U tih 1000 dana skupilo se 14726 kilometara što ispada solidnih 14,7 km dnevno ili gledajući u tjednim razmjerima to znači da sam zadnja 143 tjedna u prosjeku radio koji metar više-manje od 103 km tjedno.
• Nadalje, treniralo se ponekad i više puta dnevno, pa je tako ispalo 1125 trkačkih aktivnosti, od toga 181 utrka razno raznih tipova i dužina, od brzih petica do jedine moje ultre 67 km u Istri.
• U tome je sudjelovalo i još sudjeluje 41 par tenisica, najzastupljeniji je Nike sa 17 i Adidas s 14 modela. Sedam pari je prebacilo 1000 km, a najdugovječnije su odradile 1645 km.
• Ovako od oka bi rekao da sam 90% treninga odradio sam u ranojutarnjim satima, tako da je sve gotovo do nekih 7-8h. To je moje vrijeme kada raspravim o svim problemima i idejama koje imam. To je ona bolja strana. Ona malo udarena je kad mi iz glave ne izlazi neka pjesma, ali nije to pjesma, to je jedan stih koji vjerojatno nije ni točan, ali nema veze, ja ga otpjevam i 500 puta ako je duži trening, užas!

Najveća podrška u svemu tome je Patricia, iako nije uvijek 100% uvjerena u ispravnost tolikih kilometara i svakodnevnog trčanja. Kad se nekud putuje nevezano za trčanje glavna prtljaga je opet trkačka i uvijek je auto natrpan tenisicama, trkačkom robom i bocama vode. Ima trkača koji trče manje i postižu bolje rezultate i brže napreduju, među njima je i ona… ljetos me rasturila na brdu ko beba zvečku i to je ok. Ja podržavam svaki način treniranja, pa i samo rekreiranja jer svi smo različiti i drukčije reagiramo na trening.

Kad je riječ o trkačkim čudacima nema mjesta na svijetu valjda koje je pogodnije za njih/nas od mog kluba, Atletskog kluba Sljeme. Najopušteniji ozbiljni klub koji postoji, tu obitavaju i treniraju neki od najvećih trkačkih veličina ovih prostora i nije čudo da je i mene uhvatila ova ludorija. Ne znam koliko će još trajati ovaj niz i ne razmišljam previše o tome, samo znam da ću i dalje uživati u trčanju, a idući tekst o ovome ide kad okrenem 5 godina.

Goran Đogolović

Stoti pehar s državnih prvenstava!

by Janko | ruj 14, 2020 | Razno

Na 17. pojedinačnom, ujedno i 13. ekipnom prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju, koje je proteklog vikenda održano u Mrkoplju, klub je osvojio jubilarni stoti ekipni pehar s državnih prvenstava u sljedećim vanstadionskim trkačkim disciplinama:
– maraton 23
– polumaraton 22
– planinsko trčanje 23
– kros 20
– trail 6
– planinsko na duge staze 6

Statistika bi bila i bolja, obzirom da su se ekipna prvenstva u nekim disciplinama relativno kasno počela održavati, primjerice maraton tek od 2008. (održano 12), trail od 2017. (održana 3) i planinsko na duge staze od 2018. (održana 3), a u te 3 discipline smo uvjerljivo najdominantniji (od mogućih 36 osvojili smo 35 pehara, s omjerom 21-9-5), s time da se na ultramaratonu još uvijek ne održavaju iz jednostavnog razloga što, osim nas, još uvijek nema kluba koji bi mogao sastaviti tročlane ekipe.

Rezime prvenstva bi bio sljedeći: ženska ekipa u sastavu Veronika Jurišić – Kristina Marjanović – Paula Vrdoljak – Dolores Osvaldić je na kraju zauzela drugo mjesto iza Atletskog kluba Svetice i ispred Atletskog kluba Agram, dok je muška ekipa u sastavu Dejan Radanac – Tomislav Lepan – Goran Đogolović – Nikica Smolić osvojila peto mjesto, iza Atletskih klubova Zabok, Agram, Varaždin i SRK Alba. U zbroju vremena muških i ženskih ekipa, ispred nas je samo Atletski klub Agram, a poredak klubova koji su bili zastupljeni s obje ekipe je sljedeći:
1. AK Agram 5:50:21
2. AK Sljeme 5:56:44
3. AK Dubrovnik 6:11:33
4. AK Varaždin 6:22:12
5. AK FIT Zaprešić 6:36:58
6. AK Plitvice 6:54:08

Link na rezultate Hrvatskog atletskog saveza

Ažurirana povijest državnih planinskih prvenstava je u tablici (Planinsko trčanje statistika državnih prvenstava). Unešena su sva do sada održana prvenstva, sa svim pojedinačnim i ekipnim osvajačima postolja, kao i mjestima održavanja. U pojedinačnoj konkurenciji najuspješniji je Atletski klub Svetice s 15 medalja (10-3-2), dok je AK Sljeme najuspješniji u ekipnoj konkurenciji s 21 peharom (7-9-5). Na kraju, u zbroju pojedinačnih medalja i ekipnih pehara, Sljeme je daleko najuspješniji s 30 postolja, ispred Svetica (23), Solina (15), Varaždina (14), Istre i Agrama (11), itd…

I još dva klupska statistička bisera:
– Ženska ekipa Sljemena je, počevši od prvog prvenstva (Učka 2008), svaki put stajala na postolju osim lani kad nije nastupila, s time da je samo jednom bila treća (Veliko Rujno 2018), 6 puta druga i 5 puta prva.
–  Veronika Jurišić je osvojila svoje 63. postolje na državnim prvenstvima, od čega 36. ekipno i deseto planinsko!

Šećer za kraj – u vikendu su održana još dva polumaratona sa zanimljivim rezultatima. Trku od Kalnika do Križevaca je trčalo puno naših cura iz pete i šeste grupe, a u prvih 10 se smjestilo čak njih pet (Lana Vodopija, Renata Poljanac, Danijela Horvat, Kristina Kovačev i Suzana Lučić), dok je na Baranjskom polumaratonu kroz Kopački rit pobijedila Silvia Šimunović s rezulttom 1:31:19.

Još jedan uspjeh na prvenstvu Hrvatske u polumaratonu

by Janko | kol 24, 2020 | Razno

Na državnom prvenstvu u polumaratonu, održanom u Zagrebu 23.08. produžen je niz uspjeha Atletskog kluba Sljeme u vanstadionskoj atletici, uglavnom trčanjima na dugim prugama koja se održavaju na cesti i u planini. Statistika je sve bogatija, a ovo su najzanimljiviji izvadci:

• Drugim mjestom u ženskoj ekipnoj konkurenciji, klub je osvojio svoje ukupno 99. postolje u 17 godina. Od toga 36 zlata, 35 srebra i 28 bronci. Očekujemo i jubilarno stoto postolje za 3 tjedna na prvenstvu u klasičnom planinskom trčanju (na kratke staze).
• Ženska ekipa je osvojila 17. uzastopno postolje na ekipnim polumaratonskim prvenstvima. Što znači da su na svakom prvenstvu počevši od 2004., pa do ove godine, stajale na jednoj od stepenica postolja, s učinkom 3 – 10 – 4.
• Međutim, to nije sve. Naša ženska ekipa je na svim dosadašnjim prvenstvima u svim ostalim disciplinama u kojima je nastupila bila na postolju, drugim riječima, još nikada nije bila četvrta. Ili još bolje rečeno, 64 prvenstva za redom, i to u raznim disciplinama – kros na duge i kratke staze, maraton, polumaraton, planinsko trčanje na duge i kratke staze i trail. Omjer 25 – 25 – 14!
• Dalo bi se zaključiti da smo svih ovih godina imali daleko najbolju žensku ekipu u Hrvatskoj, ali ima još. Naša muška ekipa je isto tako najuspješnija u odnosu na sve ostale klubove, obzirom da je i ona osvojila najviše postolja u ovom stoljeću, ukupno 35 (11 – 10 – 14). Naravno, muška konkurencija je uvijek jača i gušća, muških klubova i ekipa uvijek i na svakom prvenstvu ima više i to u pravilu za duplo. Kao npr. i na ovom, gdje je 20 klubova imalo muške, a samo 10 ženske ekipe.
• Veronika Jurišić je generalno najuspješniji pojedinac sa svih tih prvenstava, jučer je osvojila svoje ukupno 62. odličje (27 – 21 – 14), obzirom da ima 27 individualnih (11 – 7 – 9) i 35 ekipnih postolja (16 – 14 – 5). Njezina karijera je stabilna već punih 20 godina, bila je dio ekipe koja je osvojila prvo postolje 2004. godine i sad, s tim da je aktualna državna prvakinja u planinskom trčanju na duge staze i u ultramaratonu na 100km. Ovog puta četvrto mjesto pojedinačno i drugo ekipno.
• Dubravka Orešković je prvi put ove nedjelje stala na državno postolje i time povećala broj osvajača državnih medalja u klubu na 112! Od tog broja, čak njih 43 su osvajali individualne medalje, dok su ostali participirali na ekipnim prvenstvima kao članovi ekipa (bili u prvih troje koji su osvojili pehar).
• Ingrid Nikolesić je osvojila svoje 19. državno odličje (7 – 8 – 4) i tako se popela na 3. mjesto na klupskoj tabeli po broju medalja (ispred su samo Veronika Jurišić sa 62 i Nikolina Šustić s 20). Međutim, ovog vikenda je izvela pravu malu bravuru. Naime, dan ranije je pobijedila na Žumberak ultra trailu dugom 82 kilometra i provela na teškoj stazi s 3900 metara uspona i 4300 metara spusta preko 12 sati u opakim vremenskim uvjetima (preko 30), a dan kasnije osvojila peto mjesto u polumaratonu s vrlo pristojnim rezultatom 1:34 kad sve okolnosti uzmu u obzir.
• Muška ekipa nam je ovog puta osvojila 4. mjesto, što je mali napredak u odnosu na lani kad je bila peta, a dalje proteklih godina: 2018 – 9., 2017 – 7., 2016 – 4., i 2015 – 3., kad su zadnji put bili na postolju u sastavu Vojvodić – Radanac – Androić. Curama je ovo četvrto srebro u nizu, a 2016. su zadnji put bile prvakinje u sastavu Jurišić – Šustić – Bogdanović.
• 

  Ženska ekipa u sastavu Ingrid Nikolesić, Veronika Jurišić i Dubravka Orešković (prezidente drži pehar, fkors)

  Glede polumaratonske trke u nedjelju, kad bi se gledao konačni klupski učinak na način da se zbroje vremena muških i ženskih tročlanih ekipa, Sljeme bi bio drugi klub u Hrvatskoj, a poredak bi izgledao ovako:

1. AK Svetice, Zagreb – 8:39:20
2. AK Sljeme, Zagreb – 8:49:32
3. AK Varaždin, Varaždin – 9:01:40
4. AK FIT, Zaprešić – 9:18:14
5. AK Maksimir, Zagreb – 10:00:25
6. TK Marathon95, Varaždin – 10:04:40
7. UK Mazator, Slavonski Brod – 10:12:00
8. AK Velebit, Gospić – 10:13:56
9. AK Zaprešić, Zaprešić – 10:35:20
10. TK Maraton, Krapina – 10:35:34

Učestvovalo je ukupno 25 hrvatskih klubova, međutim, ostali nisu imali u zbroju mušku i žensku ekipu. Rezultati

Još jedan odličan sljemenaški vikend je zaključila Silvia Šimunović pobjedom na Sunset run polumaratonu u Osijeku s rezultatom 1:28:51.