34,207 trkača je protekle nedjelje završilo 37. Berlinski maraton (26,597 muškaraca + 7430 žena). Ove godine je više završilo samo u Londonu (36,500), međutim, New York je kralj masovnosti i kada završi prve nedjelje studenog, sigurno će se popeti na čelo.

Popis najmasovnijih maratona ove godine:

• London 36,500
• Berlin 34,000
• Pariz 30,800
• Tokyo 30,000
• Boston 22,500
• Los Angeles 21,500
• Stockholm 20,000
• Orlando 17,000
• Hamburg 14,000
• Tsuchiura, JPN 12,500
• Rome 11,000

Najviše maratonaca imaju Amerikanci. Njih čak 236 tisuća je do sada ove godine završilo maraton. Druga trkačka nacija je Japan sa 110 tisuća maratonaca, zatim slijede Francuska (62,000), Engleska (57,000) i Njemačka (51,000). Međutim, to je statistika do ovog vikenda, što znači da su Nijemci sasvim sigurno izbili na treće mjesto kada se u statistiku ubace maratonci iz Berlina, obzirom da je većina učesnika iz Njemačke. Shodno tome, zaključak je da postoji 5 trkačkih velesila s masovnim pokretom, pa nije čudno da se baš kod njih održavaju i najspektakularniji i najmasovniji maratoni. U Japanu čak 23 maratona imaju preko 2000 učesnika, što je donja granica tzv „masovnih maratona“, dok ih u Americi ima 45!! Zanimljivo da je u Engleskoj, nakon Londona, drugi najmasovniji „Robin Hood“ maraton u Nottinghamu s tek 1300 učesnika, dok Njemačka, osim Berlina, ima još par mega-maratona (Hamburg 14,000, Frankfurt 9500, Koeln 8000, München 5500, te Schmiedefeld, Düsseldorf i Munster po 3000). Francuska osim Pariza, ima Medoc i Cannes po 8000, Marseille i Touluse po 3500. Od „netrkačkih“ država visoko kiotira Singapoure s 15,000 učesnika i Dublin s 10,500. Svi ostali maratoni imaju manje od 10 tisuća učesnika.

Nama najbliža Italija, koju najčešće obilazimo u maratonskim pohodima, osim Rima (11,000) ima još i Firenzu (8000), Veneziu (5000), Treviso (3000), Reggio Emilia (2500), Padova (2200), a zanimljivo da najveći gradovi sjevernog, razvijenijeg dijela Italije (Torino, Milano) vrlo slabo kotiraju, s manje od 2000 trkača.

Od europskih maratona, još se može izdvojiti nekoliko masovki: Copenhagen, Madrid i Barcelona 8000, Amsterdam i Rotterdam 7000, Zürich i Wien 5000, Atena, Poznan i Prag 4000 itd. Na kraju liste četveroznamenkastih maratona nije se uspjela ugurati Ljubljana sa svojih 900 prošlogodišnjih finišera, ali lako moguće da hoće ove godine, obzirom da su već puna dva autobusa i tko zna koliko osobnih automobila s hrvatskim maratoncima, kojih je lani bilo nezanemarivih 150!?

I ove godine je Hrvatska bila zastupljena u Berlinu s 20-ak trkača, pa evo njihovih rezultata:

• Lisa Stublic 2:33:42
• Ante Mimica 2:55:27
• Dejan Petrović 2:56:38
• Marko Sobota 2:59:17
• Željko Dugić 3:04:01
• Marijana Cota 3:15:45
• Mario Andročec 3:25:22
• Ozren Rnjak 3:26:05
• Orsat Franković 3:26:37
• Senka Senković 3:27:35
• Marko Mastrović 3:38:50
• Ferdo Kraljević 3:57:29
• Luka Šarić 4:05:39
• Dragan Janković 4:07:52
• Ivan Teklić 4:26:33
• Jakov Teklić 4:26:34
• Dunja Bua-Maričević 4:45:10
• Gordana Odrljin 4:52:24
• Žana Rajić 4:57:30
• Vesna Janko-Radovan 5:01:57
• Jasminka Podgorski 5:09:13
• Danijel Dubičanac 5:35:15

Vjerojatno je bilo još naših maratonaca, ali rezultatska lista nema tražilicu po nacionalnoj osnovi, a tko bi ih tražio u tom moru podataka. Uglavnom, viđeno je još dresova u šahovnicama, pa ako netko zna nekog tko zna nekog tko je još trčao u Berlinu neka ostavi podatak u komentarima da upotpunimo priču.

A priča je sjajna, jer osim manje ili više top joggerskih rezultata, ovoga puta je Hrvatska ostavila i sasvim lijepi i konkretni rezultatski trag. Lisa Stublic je postavila novi rekord Hrvatske u maratonu (star 21 godinu), i zauzela ukupno 9. mjesto!! To je daleko najveći naš trkački uspjeh od famoznog osamostaljenja i po prvi put je neki naš maratonac ušao u top ten jednog zaista velikog (ako ne i najvećeg) svjetskog maratona, i zauzeo poziciju koje su uglavnom rezervirane za afričke trkač(ic)e.

Pobjednik ove godine nije bio Haile Gebrselassie, iz prostog razloga što nije nastupio, jer se malo očito zasitio Berlina i krajem godine tražiće novi izazov u New Yorku. Međutim, i da je nastupio, pitanje je da li bi bio prvi, jer neki novi kenijski klinci su strašni. Pobjednik Patrick Makau je postavio odličan rezultat 2:05:08, obzirom na vremenske uvjete. Koji u biti i nisu bili tako loši, međutim, manje je poznato da Kenijci mrze kišu iz dna duše zbog urođenog straha od vlage i prateće malarije, pa nikada ne izlaze iz kuće i ne treniraju kada je kiša. Stoga, njegovo pobjedničko vrijeme je svjetski „kišni“ rekord, obzirom da su svi bolji rezultati od ovog postavljeni na suhom. Makau je i odličan na polumaratonu, ima treći rezultat svih vremena, i vrlo je konstantan. U zadnje dvije godine je dva puta išao ispod 59 minuta i još 5 puta ispod sata. Za svoju berlinsku pobjedu je inkasirao 40,000 eura plus 30,000 za vremenski bonus (ispod 2:06).