Dok smo se – putujući Grčkom – vozili prema Peloponezu, vodičica putovanja ispričala nam je priču poznatu u maratonskim krugovima. Zapravo najpoznatiju! Onu o glasniku Fidipidesu, koji je istrčao od polja Maratona do Atene kako bi javio vijest da su pobijedili Perzijance. Fidipides se nakon toga srušio od umora i dehidriranosti te umro. Priča od koje je (ultra)maratonsko trčanje i krenulo!
Za početak, raščlanimo Fidipidesa. U Grčkoj vjeruju da Fidipidesu to nije bilo pravo ime, već pseudonim. Naime, kroz povijest se njegovo ime zaboravilo, a ovo mu je dano kako bi se dobila simbolika s pothvatom koji je napravio. Ime Fidipides složenica je dviju riječi:
- fides – vjera, povjerenje
- pes, pedis – stopalo.
Možemo zaključiti da je njegovo ime značilo upravo ono što je radio – čovjek od povjerenja koji je prenosio vijesti od jednog do drugog mjesta. U hrvatskom jeziku, srodne riječi uključuju “peta” (tj. stražnji dio stopala) i “pješak”, koji implicira osobu koja hoda. Često se može čuti i izraz Filipides, koji se smatra iskrivljenim oblikom imena Fidipides zbog brojnih prepisivanja zapisa o tom događaju (Herodot 484. – 425. pr. Kr., Lucian 120. – 180. itd.). Herodot je bio grčki povjesničar i prva osoba koja je pisala o atenskom glasniku po imenu Fidipides koji je sudjelovao u Prvom perzijskom ratu. Lucian je, uz Plutarha, pisac koji je čitao Herodove zapise i pisao svoju (najvjerojatnije iskrivljenu) verziju imena – Filipides.
Dakle, Fidipides (530. – 12. 9. 490. pr. Kr.) je bio središnji lik u priči koja je inspirirala nastajanje maratonske utrke. Priča kaže da je poslan u Spartu da zatraži pomoć kad su se Perzijanci iskrcali kod Maratona. Morao je pretrčati oko 240 km u dva dana, a isto toliko i nazad. Kad je opet došao na Maratonsko polje, Atenjani su već pobijedili Perzijance, pa je sretnu vijest morao prenijeti vlastodršcima u Atenu.
Lucian je zapisao da je Fidipides došao pred cara i rekao:
“Chairete, nikomen” (“Živjeli, mi smo pobjednici’), a zatim se srušio od umora i dehidriranosti te umro. Ovaj je događaj bio inspiracija za dva ultramaratona:
- Spartathlon (246 km) utrka od Atene do Sparte, kojom se slavi Fidipidesovo trčanje preko 246 km
- Authentic Fidipides Run (492 km) to je utrka koju čini kružno trčanje od Atene do Sparte i natrag.
Paula Vrdoljak, hrvatska predstavnica na Spartatlonu 2023., koji je završila za 29 sati i 32 minute.
Prije nego što je bitka započela, Atenjani su molili Spartance, s obzirom da slove za najbolje ratnike, za pomoć. U tom trenutku Atenjani šalju najbržeg vojnika Fidipida u Spartu, koja je udaljena oko 240 kilometara. S obzirom na to da je u Sparti tada bio vjerski praznik, koji su nazivali Karneja, Spartanci nisu mogli ratovati dok ne bude pun mjesec i poručili su Atenjanima da će im doći pomoći za deset dana. Fidipid je opet morao pretrčati 240 kilometara da bi javio loše vijesti. Dok se vraćao i trčao kroz planine Tegeje, Fidipida je presreo bog Pan, kojega je zanimalo zašto ga Atenjani ne poštuju. Fidipid mu je obećao da će ga, ako im pomogne u bitci s Perzijancima, Atenjani poštovati i klanjati mu se. Tako je i bilo. Bog Pan pojavio se u bitci i pomogao Atenjanima, a protivnike je natjerao da bježe u **panici. Pan je očigledno napravio veliku stvar kad je, prema Herodotvim zapisima, perzijska vojska došla sa 600 brodova i oko 300 000 vojnika u Maratonski zaljev, gdje je bilo oko devet tisuća Atenjana i još oko tisuću vojnika iz susjednog grada Plateje. Poslije bitke, koja je uspješno završila po Atenjane, Pan je dobio pećinu na sjevernoj strani Akropole, gdje su mu svake godine polagane žrtve. Ova pećina pronađena je u arheološkim iskopavanjima s kraja 19. stoljeća.
Postoje dvije teorije o tome kako je Pan pomogao Atenjanina u Prvom perzijskom ratu. Godine 490. pr. n. e. perzijski vojnici neoprezno su probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atenjana. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike, koje je uhvatio panični strah te su oni u paničnom strahu napustili bojište. A prema drugoj inačici, Pan je pomagao Atenjanima svojevoljno kako bi ga štovali.
Maraton se, kao simbolika na bitku i prvu pobjedu u kojoj su Grci pobijedili Perzijance, te početak razvoja demokracije, procvata Atene i pokazivanja da je i najjača sila pobjediva, trči od 1896. godine, kad su osnovane moderne Olimpijske igre. A da simbolika bude veća, i prvi pobjednik je bio Grk – Spiridon Louis. Spiridon je istrčao u vremenu 2 sata 58 minuta i 50 sekundi.
Stadion Spiridon Louis olimpijski je stadion u Ateni, sagrađen 1982. za EP u atletici. Dobio ime po Spiridonu Louisu, čovjeku koji je osvojio prvi moderni maraton Olimpijskim igrama 1896. godine. Ovo je renovirana verzija iz 2002. za potrebe održavanja OI u Ateni 2004.
*Pseudonim (starogrčki ψεῦδο = ‘lažno’, ονυμα = ‘ime’) jest lažno, drugo ime pomoću kojega se neka osoba predstavlja s ciljem zatajivanja svog pravog identiteta, kao način da se osoba predstavi u drugom svjetlu ili za razbijanje predrasuda oko podrijetla ili pripadnosti pojedinom spolu.
**FunFact – zbog boga Pana nastao je izraz za „panični strah“ i „panika“.
Tekst pripremila trenerica i povjesničarka kluba Silvia Šimunović
