Pobjednik Zagreb Film Festivala 2010.g. je Pljačkaš, dugometražni film Benjamina Heisenberga, trkačima zanimljivog scenarija o istinitom događaju koji se desio prije 20 godina u Austriji. Naime, svojevremeno lokalna trkačka zvijezda Johann Rettenberger, uz svakodnevni maratonski trening imao je i još jedan zanimljivi hobi – pljačkanje banaka, koji je na kraju rezultirao opsežnom policijskom potjerom u kojoj je Rettenberger smrtno stradao.
Iako film ima standardnih akcijskih elemenata, tema je fokusirana na ovisnost o adrenalinu, obzirom da osnovni motiv dvostrukog života glavnog junaka nije materijalne naravi. Iz naše trkačke perspektive radnja je zanimljiva i zbog nekih drugih elemenata. Kao npr. da se Rettenberger pripremao za maraton u zatvoru, uglavnom trčeći na pokretnoj traci u svojoj ćeliji, što je još jedan dokaz o korisnosti ove trkačke naprave, čak i na tako visokom nivou. Podsjećam da je prije kojih 30-ak godina kraljica dugih pruga Ingrid Kristiansen (u svoje vrijeme istovremeno držala sva četiri dugoprugaška svjetska rekorda: 5km, 10km, polumaraton i maraton) većinu svojih treninga radila na traci, i da se njezin svjetski rekord u maratonu (2:21:06, London 1984) održao punih 14 godina, sve do pojave afričkih maratonki (Tegla Loroupe, 2:20:43, Rotterdam 1998). Osim nje, sve svjetske dugoprugaške rekorde u standardnim disciplinama držao je i Gebrselassie, ali nikada istovremeno.
Odlične kritike je pobrao i glavni protagonist Andreas Lust, koji je dobro odglumio trkačke scene, međutim, najatraktivniji dio filma, atraktivan i dinamičan bijeg s maskom na licu je sasvim sigurno odradio pravi trkački kaskader, što se moglo zamijetiti na drugačijoj, pravilnijoj trkačkoj tehnici. Naime, Lust je držao ruke previsoko i ukočeno u ostalim trkačkim scenama, kao npr na Bečkom maratonu. Uočio sam još jednu nelogičnost, a to je da je ukradena suma izražena u eurima, kojih tada još uvijek nije bilo u opticaju (ali to se može opravdati umjetničkom slobodom), obzirom da su na snazi bili dobri stari šilinzi.
Ono što je ipak nama najzanimljivije jest podatak da je Rettenberger bio dobro poznat našoj trkačkoj kremi tog doba. U razdoblju vrlo ranih 90-ih je svake godine grupa hrvatskih maratonaca odlazila na tada vrlo popularni brdski maraton u mjestu Kainach. Mnogi naši vodeći jurišnici tog doba (Pecik, Vargić, Kovačić, Habuš…) su postizali odlične rezultate na tom najtežem europskom maratonu. Na našem zadnjem nastupu 1994. godine domaćini su nam rekli da je jedan od prethodnih pobjednika, Rettenberger, poginuo u pljački banke, a evo, 20-ak godina kasnije cijela priča je ekranizirana. U filmu je čak nekoliko scena snimljeno na autentičnoj lokaciji „za vrijeme te trke u kojoj je pobijedio“. Maraton u Kainachu se potom ugasio, a 5 godina kasnije sličnu formulu brdskog maratona smo iskoristili prilikom organizacije prvog Sljemenskog maratona (puni maraton + dvočlane štafete). Prije par godina trka je revitalizirana, s tom razlikom da su štafete postale tročlane (što je bio i novitet Sljemenskog maratona 2011). Usput da napomenem da je gore spomenuta domaća ekipa s lakoćom išla maratone oko i ispod 2:30, s dodatkom još nekolicine (Gradinščak, Gojević, Samardžija, braća Gavranović, Lacković, Paripović…), što se danas na ovim prostorima čini nestvarnim. Međutim, dečki su bili složni (nije bilo klubaštva), trenirali su zajedno, drapali kilometražu bez suvišnog filozofiranja o „kvalitetnom treniranju“, nikada nisu bili ozlijeđeni, iako nisu imali ni dobre tenisice, ni trenere, ni literaturu ni Internet.
Pretpremijera počinje u ponedjeljak 17.12. oko 20h u klupskim prostorijama, kad se dečki presvuku. Upad (i trening prije) je slobodan za sve, ulaznice su gratis, pivo nije 🙂 Imamo i dva ljubavna sjedala :*
U novim klupskim prostorijama ćemo u sljedećih par tjedana imati nekoliko zanimljivih predavanja, što putopisnih, što edukativnih, a što gastronomskih. U naredna dva utorka će nam dvije belosvetske lutalice koje treniraju s nama (Šimun i Mario) predstaviti azijsku pokrajinu Ladakh i marokansko gorje Atlas, a srijedama će Zoki, Veronika i Kiki održati predavanja o trkačkim ozljedama, prehrani i trekingu, dok će nas svojim kulinarskim vratolomijama počastiti dežurni sljemenski majstori bešteka Pajo, Šime i Vitja. Dakle:
Utorak, 06.11. cca 19:30: Mario Pranjić, aka Mario Polario će prezentirati pokrajinu Ladakh, tzv. «Mali Tibet», smještenu u sjeverozapadnom dijelu Himalaja, na visoravni iznad 3000m, između Kašmira, Indije i Tibeta, gdje ga je put naveo, trbuhom za avanturom.
Ladakh je zemlja budističkih samostana, ispresijecana starim trgovinskim putima, uz svetu rijeku Indus koja izvire u Tibetu, protječe kroz Ladakh i završava u Pakistanu u Arapskom moru. Ladakh je ujedno i mjesto gdje možete otrčati vjerojatno najviši maraton na svijetu – Ladakh maraton na 3500mnv, i brutalni Kardung La challenge, koji će vas u skoro 80km odvesti preko jednog od najviših svjetskih prijevoja Kardung La na 5359mnv i “spustiti” na 3500mnv u Leh.
Uz pivo i fotografije, imat ćete priliku dobiti iz prve ruke puno više od šture informacije – Ladakh kao jedno od putovanja života. A da ne ostane sve na tome, pobrinut će se šef kuhinje Goran Maripajinero Pacak, koji će nam spremiti kamenosvatovsku juhu i rižoto od kozica!
Srijeda, 07.11. cca 19:30: Klupski fizioterapeut Zoran Filipović će za naše nove polaznike Brooks Running Teama održati predavanje o liječenju, prevenciji i razumijevanju trkačkih ozljeda. Zoran je član povjerenstva Hrvatske komore fizioterapeuta, te dugogodišnji trkač i maratonac, što za trkača u problemima s ozljedama znači prava osoba na pravom mjestu.
Utorak, 13.11. cca 19:30:Šimun Cimerman, zvani Šimun Cimerman, predsjednik d.o.o.-a «Šimun Cimerman» i otac hrvatskog trekinga će nam predstaviti marokansku ultra-trail trku Atlas-Toubkal, dugačku 105 kilometara s visinskom razlikom od 6000 metara, na kojoj je nastupio dok smo se mi zajebavali sa Zagrebačkim maratonom. Bolja najava od ove mislimo da ne treba:
Međutim, to nije sve… U skladu s tematskim lokalitetom, naš masteršef Šime Sušić će nam večer upotpuniti s marokanskim specijalitetima – kuskusom i tortom od datulja!
Srijeda, 14.11. cca 19:30: Još jedno poučno predavanje za početnike na beskrajnu temu o trkačkoj prehrani će održati Veronika Jurišić, hrvatska rekorderka u 24-satnom trčanju. Predavanju će prethoditi njezinih nekoliko tekstova o vitaminima, proteinima i ugljikohidratima, koji će biti objavljivani na stranici Brooks Running Teama. A da bi ostali u kulinarskom smislu dosljedni, predavanje ćemo popratiti specijalitetom s kenijskih visoravni – Ugali!
Srijeda, 21.11. cca 19:30:Za kraj ove mini serije, nove školarce će u sve tajne trekinga uvesti Kristijan Kiki Šivak, trostruki pobjednik hrvatske Treking-lige, taman da ih na vrijeme pripremi za još jedan tradicionalni downhill treking Lagvitrek! Kulinarsku pratnju će svojim jajnim ekshibicijama odraditi još neotkriveni kuharski talent s ovih prostora, direktor Revival X-D zimske lige Viktor Vitja Sarić!
Predavanja utorkom će se održati nakon klupskog treninga (18h), i otvorena su za sve, isto kao i trening. Srijedom, zbog gužve, samo za polaznike Brooks Running Team-a. Lokacija: Trnjanska 87
Nakon redovitih Mišićevih njurganja oko toga da svaki vikend provodimo s trkačima, za što nisam imao valjani kontraargument, odlučih da ustaljenu kolotečinu malo zamijenimo i provedemo jedan romantični vikend skupa. Sami. S još 3000 nekih drugih trkača 🙂
Kuglica ruleta se zaustavila u mjestu St. Wolfgang, na obali jednog od nekoliko sjevernih Austrijskih jezera u oblasti Salzkummergut, vrlo popularne turističke destinacije, osobito nakon što je prije 15-ak godina uvedena u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Tzv. predalpsko područje vrvi brojnim raštrkanim planinama i glečerskim jezerima, a trka u dužini od 27km se odvijala oko najpoznatijeg i jedno od većih – Wolfgangsee-a, veličine 13km², maksimalne dubine od 114m, na nadmosrkoj visini od 540m.
Još jedan fantastičan dan za Sljemenaše na Zagrebačkom maratonu. Najmasovniji i najuspješniji, s dvije titule: muški ekipni prvaci + ženske ekipne viceprvakinje!
Nakon što smo u dosadašnjih 11 godina relativno kratke klupske povijesti, osvojili sve moguće pojedinačne i ekipne titule u vanstadionskim trkačkim disciplinama, došao je red i na onu koja se najviše cijeni – ekipnu pobjedu u muškom maratonu. To je uspjelo našim odličnim maratoncima Miloradu Vojvodiću, Renatu Pomahaču i Ivanu Muratu, koji su svoje najbliže konkurente ostavili za 27 minuta (AK Žumberak) i 74 minute (AK Veteran), kojima ovim putem upućujemo čestitke za osvojena odličja, uz želju da idući put imaju više sportske sreće.
Cure, koje su nas svake godine navikle na isključivo prva mjesta, ove godine su osvojile drugo mjesto u relativno tijesnom dvoboju s maratonkama iz AK Veteran, koje su im pobjegle za 8 minuta, dok su treće mjesto osvojile Varaždinke iz TK Marathon 95. Ukupno gledajući, zbroj vremena muških i ženskih ekipa na kraju izgleda ovako:
Naša muška ekipa je i prije trke slovila kao glavni favorit za prvo mjesto, što je opravdala na terenu. Nije bilo lako, uostalom kao ni ostalima, jer tradicionalna zagrebačka vlaga je i ovog puta temeljito poharala trku, pa se pucalo na sve strane, a samo oni najiskusniji su, poput Veronike, uspjeli odraditi maraton bez pada, u istom tempu od početka do kraja. Pritisak koji pred kišu uvijek umanji sposobnost transporta kisika je uništio mnoge rezultatske snove i nadanja, ali to je standardna maratonska epizoda kakvih smo se nagledali. Ono što uspjeh Sljemenaša čini potpunim ili još većim je podatak da je samo 7 dana ranije na Berlinskom maratonu jedna druga klupska trojka, u sastavu Dejan Petrović (2:48), Tomislav Škrlec (2:55) i Hrvoje Pongrac (3:00), također imala odlične rezultate, s kojima bi isto tako u zbroju vremena bili ekipni prvaci s 20 minuta razlike ispred ostalih. A i druga postava sa Zagrebačkog maratona (Bradarić 3:10, Košćak 3:11, Kocen 3:11) bi isto tako uzela medalju s državnog prvenstva, ispred AK Veteran, drugim riječima, naše muške ekipe su prva i treća 🙂
Sve skupa je to dokazni materijal da se na zagrebačkom savskom nasipu ipak najbolje trenira, i da se trkači serijski proizvode bez zastoja u pogonu 🙂
Još par zanimljivih klupskih podataka:
– Na dva dosadašnja jesenska maratona, unutar samo sedam dana (Zagreb + Berlin), maraton je završilo čak 18 Sljemenašica!
– Nikolina Šustić je na ZG-maratonu sovojila svoje šesto odličje ove godine na dosadašnjih 6 trkačkih državnih prvenstava (2 pojedinačna + 4 ekipna) održanih u krosu, planinskom trčanju, polumaratonu i maratonu.
– Nikola Špoljar je postavio klupski debitantski rekord. Svoj prvi polumaraton je završio za 1:19:32!
– Iako smo najmlađi klub na trkačkoj sceni, ovog puta smo imali i najstarijeg učesnika, Franju Vasunga, koji je 3 dana prije trke proslavio svoj 76. rođendan, a polumaraton je završio za 2:29:52, a usput upućujemo apel organizatoru da, poput svih svjetskih maratona, uvede dodatne dobne skupine, obzirom da se Franjo morao boriti i sa 15-ak godina mlađim trkačima unutar iste kategorije (60+).
– Međutim, osim najstarijeg, imali smo ipak i namlađeg učesnika. Naš 15-godišnji Karlo Maloševac je završio polumaraton za 1:48:54!
Invazija Sljemenaša (27) i Brooksovaca (10) na 39. Berlinskom maratonu. Puno debitanata i čak 16 osobnih rekorda:
ženske:
82. Ingrid Nikolesić 3:07:22
1288. Tadeja Krušec 3:49:45
2114. Kristina Crnko 3:59:53
2253. Katja Banai 4:01:40
2373. Tanja Ožanić 4:03:17
2829. Ivana Blaženović 4:09:39
3822. Korina Hill 4:22:06
5143. Andrea Šaronja 4:38:26
5820. Maja Petrlić 4:49:29
6781. Žana Rajić 5:09:21
muški:
421. Dejan Petrović 2:48:58
756. Tomislav Škrlec 2:55:12
1408. Hrvoje Pongrac 3:00:49
1667. Josip Babić 3:04:01
2328. Stjepko Jančijev 3:09:51
3803. Dorian Ivančić 3:19:11
8831. Vladimir Ilčić 3:40:19
10821. Zoran Orešković 3:48:02
10941. Ninoslav Čerkez 3:48:31
11856. Zoran Besak 3:51:58
12929. Aldo Zelen 3:55:17
16219. Hrvoje Torbašinović 4:06:56
18590. Alen Zelenika 4:18:22
19956. Dragan Janković 4:25:04
20145. Andrej Cigoj 4:26:08
20561. Boris Igrec 4:28:30
20637. Ozren Crnogorac 4:28:51
21593. Mile Mioković 4:35:18
21988. Željko Šaronja 4:38:26
22641. Siniša Mareković 4:44:01
22667. Siniša Župan 4:44:10
25218. Boris Reinić 5:18:02
26314. Dubravko Žigman 6:03:15
U jednoj od najbržih trka u povijesti, u kojoj su obadva prvoplasirana bila na pola minute do svjetskog rekorda, podijeljeno je ukupno dvije tone i 780 kilograma medalja!! Obzirom da je svaka teška 70-ak grama, kući smo odnijeli cca dvije kile žive vage 🙂 medalja s likom Patricka Makaua, trenutnog svjetskog rekordera u maratonu, koji je lani, na ovoj istoj stazi postigao rezultat 2:03:38.
Ukupno je nastupilo 40,987 maratonaca, koji su Berlinske ulice zatrpali s preko milijun plastičnih šalica iz kojih su ispili 240 tisuća litara vode, a pojeli su 145 tisuća banana, 80 tisuća kekasa, 45 tisuća jabuka, 10 tisuća joguraca, a poslije trke su maseri na njih razmazali 250 litara ulja za masažu!
