by Janko | ruj 18, 2012 | Razno
Zadnjeg dana rujna počinje jesenski šou maratona za ovu godinu, a otvorit će ga Berlin svojim 39. izdanjem, nakon čega slijede mega-spektakli u Chicagu, Amsterdamu, Frankfurtu, New Yorku i Fukuoki, na kojima će nastupiti trenutno svi najbolji maratonci naše planete.
Lista preostalih maratona koji će biti održani u kratkoj jesenskoj sezoni bi bila podugačka, pa evo samo popisa nekoliko zanimljivih trka relativno našeg lokaliteta:
- 07.10. Zagreb
- 07.10. Budimpešta
- 14.10. Novi Sad
- 14.10. Carpi
- 14.10. München
- 28.10. Venezia
- 28.10. Podgorica
- 28.10. Ljubljana
- 04.11. Ravenna
- 11.11. Istanbul
- 18.11. Torino
- 25.11. Firenza
Berlin, jedan od «BIG FIVE», ima svoju posebnost. U dosadašnjoj 38-godišnjoj povijesti, čak 8 puta je na uzbudljivom i brzom berlinskom asfaltu postavljan svjetski rekord, od čega čak 5 u zadnjih 10 godina! Žene su tri puta postavljale najbolja svjetska vremena, a japanska maratonka Takahashi je tu porušila po svoj prilici zadnju 10-minutnu vremensku barijeru od 2:20:
- 1977 – Christa Vahlensieck 2:34:47
- 1999 – Tegla Loroupe 2:20:43
- 2001 – Naoko Takahashi 2:19:46
Epidemiju muških rekorda u Berlinu je započelo brazilsko čudo Da Costa prije 14 godina, a Tergat je prije 9 godina tu postao prvi čovjek ispod 2:05 (uvjeren sam da ovo neće biti zadnja rezultatska barijera i da će ljudi u ne tako dalekoj budućnosti trčati maraton ispod 2 sata). Berlinski svjetski rekorderi:
- 1998 – Ronaldo da Costa 2:06:05
- 2003 – Paul Tergat 2:04:55
- 2007 – Haile Gebrselassie 2:04:26
- 2008 – Haile Gebrselassie 2:03:59
- 2011 – Patrick Makau 2:03:38 (aktualni svjetski rekord)
Ove godine nije isključena mogućnost novog obaranja rekorda, obzirom da se u trci nalazi osoba koja je otrčala najbrži maraton u povijesti – Geoffrey Mutai! Naime, čovjek je lani u Bostonu prizemljio na nevjerojatnih 2:03:02, ali pravilnik o svjetskim rekordima ne uvažava rekorde postignute na stazama s nedozvoljenom visinskom razlikom između starta i cilja (većom od 42 metra, obzirom da je onda pretežno nizbrdo), kao ni nedozvoljenom zračnom udaljenošću između starta i cilja (većom od 30km, obzirom da ostavlja mogućnost konstantnog vjetra u leđa). Geoffrey prvi put trči u Berlinu, i bit će zanimljivo što može pokazati na osvjedočeno brzoj, i što je još važnije, u rekorderskom pogledu – dozvoljenoj stazi!
Berlinčani su, za razliku od preostala 4 BIG-FIVE maratona, uglavnom radili «one man show» trke. Pobjednici su se na njihovim maratonima uvijek znali unaprijed, jedino je bilo pitanje hoće li glavni protagonist uspjeti u svom i organizatorskom naumu popravljanja svjetskog rekorda, što je u Berlinu uvijek bila glavna opsesija. Šou je pomno planiran: glavni glumac bi uvijek bio mega-zvijezda svog doba (Tergat, Gebrselassie), ako je ikako bilo moguće iz Adidas štale (sponzor maratona), koji bi dobio čak 5-6 vrhunskih pejsmejkera po vlastitom izboru (uglavnom dečke s kojima i trenira), s detaljno razrađenim scenariom, bez opterećeujućih briga da će ga netko od njih pobijediti.
Međutim, čini mi se da je ove godine drugačije. Kao prvo, nema više nedodirljivih mega-zvijezdi. Danas svijetom hoda barem 20 atletičara koji se mogu, ukoliko im se poslože okolnosti na stazi, spustiti ispod 2:04, u zonu rekorda, u kojoj je sve moguće. Mutai je, istinabog, lani pokazao moćne znake nepobjedivosti, srušivši rekorde staza na dva najveća američka maratona (Boston, New York), čak je na IAAF-ovoj rang-listi trenutno najbolji svjetski maratonac, međutim, nisam u potpunosti siguran da će ovdje glatko pobijediti, ali niti da će organizator tome podrediti sve. Drugim riječima, uvjeren sam da ćemo ove godine napokon u Berlinu imati otvorenu trku, s kolko/tolko nepredvidljivim pobjednikom.
Jer, osim glavnog, u trci imamo još nekoliko pritajenih favorita. Imena nisu zvučna ni poznata, ali imaju rezultatski kredibilitet blizu zone svjetskog rekorda 2:04 – 2:06. Zanimljiv će biti i nastup maratonskog jungfera Geoffrey Kipsanga, koji već ima pobjedu u Berlinu, ali na polumaratonu, sa samo 19 godina i lijepim rezultatom 0:59:26!!
Sa ženama u Berlinu uvijek ista priča: elita nezanimljiva, gotovo da je nema. Osim ako ne izuzmemo Aberu Kebede, pobjednicu iz 2010, koja je u međuvremenu spustila svoj osobni na 2:20, što je stavlja u poziciju neprikosnovene favoritkinje, samo da nije žena. Jer kod njih se u biti nikad ništa nemre znat prije cilja.
Za one koji tog dana (30.09. nedjelja) neće trčati dugački trening, a nebi trebali tjedan dana prije Zagrebačkog maratona, preporučam fotelju, pivo, sport za zube i Eurosport od 8:45!
Hrvatska, Sljeme i Brooks Running Team
Čak 74 hrvatska maratonca su prijavljena za ovogodišnju trku, a po običaju prednjače Sljemenaši, kojih ima 36, obzirom da organizirano pohode Berlinski maraton svake druge, tj. parne godine. Ovog puta sa sobom vode i dodatni kontingent od 10 polaznika Brooks Running Teama iz prve prošlogodišnje generacije Adidas škole trčanja, i većina od njih će trčati svoj prvi maraton. Sljemenaši i Brooksovci će biti uglavnom smješteni po apartmanima berlinske četvrti Friedrichshain i uživati će petodneve blagodeti jedne od istinskih svjetskih metropola.
Ukupno je prijavljeno preko 40,000 maratonaca i Berlin bi mogao zasjesti na prvo mjesto ovogodišnjih maratona po broju učesnika, barem dok se ne održe maratoni u New Yorku, Chicagu i Tokyou, koji svake godine imaju približnu brojku. Ove godine, zasad, poredak izgleda ovako:
- London 36672
- Paris 32980
- Boston 21526
- Barcelona 19198
- Los Angeles 18840
Start maratona je u centralnom gradskom parku Tiergartenu, i na svom putu ka cilju, maratonci će čak 8 puta premostiti rijeku Spree i njezine rukavce, obići sve berlinske znamenitosti, kao što su Reichstag, Fernsehturm (TV toranj), Rotes Rathaus (gradska vijećnica), Berliner Dom (katedrala), Kaiser-Wilhelm-Gedächtniskirche (spomenik opomene), Siegessäule (statua pobjede, samo neznam koga su to pobijedili :)), preko poznatih trgova Alexanderplatz i Potsdamer Platz, kroz čuvene ulice Friedrichstrasse, Karl Marx Allee, Kurfürstendamm, te na kraju, na zadnjem kilometru i kroz njihovu Ilicu – Unter den Linden (ispod lipe), koja završava podno Branderburg Tora (branderburška kapija), gdje je i oznaka 42-og kilometra, pa preostaje još samo 200-tinjak metara finiširanja ponovo kroz Tiergarten. Expo maratona se održava na bivšem aerodromu Tempelhof (zatvoren 2008), u zgradi koja je svojevremeno bila jedna od 20 najvećih na svijetu, što dovoljno govori o veličini predmaratonskog sajma, kojeg u vikendu prije trke posjeti 200 tisuća ljudi!
Medalja s likom prošlogodišnjeg pobjednika i aktualnog svjetskog rekordera Patricka Makaua, koju će dobiti svi koji završe ovogodišnji Berlinski maraton!
by Janko | kol 24, 2012 | Razno
Uvid u fino složenu statistiku lige otkriva da se, u ovoj jubilarnoj sezoni, na startu barem jednom pojavilo 406 trkača, što je finih 62.4% više nego prošle godine, odnosno 57.4% više nego u ranije brojem sudionika najjačoj 2005. godini.
No stariji Sljemenaši sjetit će se da je te davne godine broj sudionika znatno podebljan studentima koji su u jednom kolu hodali do Njivica. Ove godine imamo ponovno otkriće Njivica zahvaljujući Brooks-ovim školarcima, za koje se nadamo da će u velikom postotku nastaviti sudjelovati na utrkama. Međutim, nezanemarivo je i povećanje broja trkača „do vrha“, kojih je samo 3 nedostajalo do brojke od 300, a dodatnih 25 nordijaca, s isto toliko para štapova, dohvatilo se cilja kod planinarskog doma Puntijarka.
Sa 125 sudionika, od kojih se većina po povratku zadržala i u mračnim satima u blizini potoka Bliznec, koristeći njegovu poznatu moć hlađenja, ovo je kolo dohvatilo visoku 6. poziciju po masovnosti, a zanimljivo je da u „Top 10“ kola samo 2 nisu iz ove godine i to već spomenuto 3. „studentsko“ kolo iz 2005. godine, kao i 4. kolo iz iste godine, kojeg se sjećamo po nastupu mladih atletičara iz Stubice, kao i nekolicine djece, žena i muževa redovitih sudionika lige.
A hlađenje je bilo potrebno jer je ovo kolo bilo temperaturom zasigurno među najtoplijima u povijesti lige, jer je u Zagrebu temperatura u 18 sati bila 34 a na Sljemenu ne baš svježih 25. Za te uvjete, ako se ne varam, u kultnoj knjizi „Od jogginga do maratona“ Jeff Galloway savjetuje da se zaboravi na rezultat i ide lagano. Ali tako nije mislio J.J. (25) i osigurao trenutak slave postizanjem službenog rekorda u trčanju do Njivica. Iako najbolji trkači u prolazu prema vrhu bilježe i bolja vremena, a postoje legende o neslužbenim i znatno boljim rezultatima, rekord je rekord i „Džez“ se tako upisao u povijest, za 5 sekundi poboljšanim najboljim vremenom kratke trke, koje je punih 7 godina držao Željko Konosić, najbolji sportski hodač hrvatske novije povijesti.
Naravno, treba spomenuti i pobjednike sezone u kategoriji trkača do Puntijarke (Veronika i Lovelos) i kod nordijaca (Tea i Vedran). U posljednjem kolu razriješeno je i pitanje pozicija na postolju te je Pomahač osigurao 2. mjesto sa samo 3 boda prednosti pred Smolićem
Unatoč vrućini, dostignuta su jučer 22 osobna rekorda, što su postigli većinom trkači na uzlaznoj putanji kondicije i/ili na silaznom trendu kilaže, koja je bitan faktor učinka na brdskoj trci. O usponu forme svjedoči i pobjednik ovogodišnjeg posljednjeg kola, Nikola Špoljar, rezultatom 29:02, što je skoro 2 minute sporije nego u prethodnom kolu, ali punih 20 minuta bolje od nastupa prije 6 godina, kad je doduše imao samo 15 godina. No, za brdo bi se moglo reći „godine nisu važne“, imajući u vidu drugoplasiranog iz ovog kola, Juru Josipovića, koji je kao 15-godišnjak bilježio rezultate ispod 29 minuta, što ne čudi jer je riječ o juniorskom prvaku Hrvatske na 3.000 m sa zaprekama. Kad smo kod mladih, liga ove godine ima i najmlađu sudionicu u povijesti – Jelena Lesjak je sa samo 8 godina do Puntijarke došla za 1 sat i 10 sekundi.
No zapreka ni ove godine nije bilo za iskusne trkače pa je Željko Paver u ovom kolu, rezultatom 40:00, ljestvicu sudjelovanja podigao na visokih 83, s prosjekom rezultata skoro konstantnim od 2005. godine, čemu je znatan doprinos dao ovogodišnji izvanredan rezultat od 37:32. Kod ljepšeg spola slično vrijedi za Branku Lozić, sa 72 nastupa i rezultatom od finih 45:46 u ovom „tropskom“ zadnjem kolu. U ostalim statistički zabilježenim kategorijama Veronika s 52 pobjede i Boris Vadlja s 32 uzastopna nastupa teško će biti dostižni i ako ljetna liga potraje i narednih desetljeća. U što ne sumnjamo jer će okus krutih i tekućih delicija iz proslave ovogodišnje jubilarne stotke ostati mnogima kao poziv svakog četvrtka i narednih ljeta.
Krešo Jurlin
by Janko | kol 21, 2012 | Razno
Puno odličnih rezultata za naše članove u proteklih desetak dana, pa pođimo kronološkim redom.
Durmitor treking. Prvo su nas u jogging konkurenciji svojim uvjerljivim pobjedama razveselili naši Brooks školarci Marijana Bojić i Željko Matić, te drugo i trećeplasirane Božena Sučić i Helena Hreljac. Vrlo brzo iza njih je stigao pobjednik light kategorije Nikola Špoljar, a u ženskoj konkurenciji drugo mjesto za Višnju Škevin, te treće za još jednu Brooksericu Moniku Kovaljesko.
Šlagom su tortu prelili naši najbolji ultraši (u odsustvu Lesjaka) Tadeja Krušec i Kristijan Bato Šivak, i na taj način obranili svoje prošlogodišnje titule!
Nikolina & Nikola noge toćaju u ladnoj Bukovici
Onda je u petak Nikolina Šustić pobijedila na 18. cestovnoj atletskoj trci Murter.
Veronika & Marijana na Malom Međedu
Vikend smo proveli u Samoborskom gorju, na 3. planinskom Eko Flor Maratonu. Pobjede za Petru Herceg i Nikolu Špoljara na kraćoj stazi od 15km, te drugo mjesto za Vanju Palić i treće za Stjepka Jančijeva. Nikoli je ovo treća uvjerljiva pobjeda u nizu (Sljeme, Durmitor, Eko). I na kraju, u maratonskoj trci, treće mjesto za Domagoja Marušića i pobjeda za Veroniku Jurišić. No, Veca, kao i obično, zaslužuje koju riječ više…
Kao prvo, u Hrvatskoj je u posljednjih 5 godina održano ukupno 8 planinskih maratona (5 Sljemenskih + 3 Jaskanska), i na svih 8 je u ženskoj konkurenciji pobijedila Veronika, i to s velikim vremenskim razlikama u odnosu na ostale, ovog puta čak za sat i 21 minutu ispred drugoplasirane Slovenke Maje Peperko. U tih 8 maratona ukupno je natukla 5 sati i 12 minuta razlike, što daje prosjek od 51 minute po trci!! Netko će reć da je bila slaba konkurencija, ali bilo je u tim trkama odličnih trkačica (Darija Bostjančić, Tadeja Krušec), kao i dvije državne prvakinje u maratonu (Marija Vrajić, Antonija Orlić). Netko će reć da je onda ženska konkurencija generalno slabija, ali je Veronika u skoro svim tim trkama generalno bila na postolju, u prosjeku osvajajući treće mjesto, s tim da je jednom bila i ukupno prva, te na taj način postala jedina žena u Hrvatskoj koja je apsolutno pobijedila u jednoj maratonskoj trci, što znači i sve muškarce (Sljeme 2010).
Batica na silasku s Velikog Međeda
U međuvremenu je, u četvrtak održano 11. kolo ovogodišnje ljetne lige Puntijarka u našoj organizaciji. Nakon što su tijekom ljeta debelo porušeni svi rekordi u masovnosti (prosjek 111 učesnika po kolu!), na red je, nakon dugih 8 godina, došao i rezultatski rekord lige. Više o tome od našeg specijalnog izvjestitelja Kreše Jurlina:
Ovo 11. kolo malo je rashladila lagana kiša, što je rezultiralo s čak 25 poboljšanja osobnih rekorda, što je čak 35.7% od broja sudionika, kojima ovo niije bio prvi put. Uz dodatnih 11 prvih nastupa, čak se 44.4% sudionika upisalo na listu „PB“. Utrku je obilježio nastup izvrsnih mladih atletičara, među kojima i nekoliko prvaka Hrvatske, kao i svjetske juniorske prvakinje na 400m Danijele Grgić.
Ipak, glavni događaj kola je rekord lige, poboljšan za 5 sekundi od strane Nikole Mikulića (26:08), nakon što je stari rekord Nedeljka Ravića „preživio“ punih 8 godina. Nikola je mladi atletičar iz kluba Aviokarte.hr, a ovogodišnji je prvak Hrvatske u planinskom trčanju, te osvajač više medalja sa staze.
Drugi Nikola – Nikola Špoljar također je ostvario odličan rezultat (27:16), kojim se uvrstio na 4. mjesto rang liste lige, a brže od toga nije nitko trčao već 7 godina. Špoljar je brdski „specijalac“, jedini koji je istrčao 14 km na 13. Sljemenskom maratonu za manje od 60 minuta.
Prvi put ove godine nastupila je Matea Matošević iz AK „Agram“, rekorderka lige, i postigla rezultat koji je treći na rang listi (30:05). Matea je osvajačica brojnih zlatnih medalja sa staze i cestovnih natjecanja posljednjih godina. Jača konkurencija vjerojatno je motivirala Ingrid Nikolesić, državnu prvakinju u maratonu na poboljšanje osobnog rekorda i daljnji pomak na rang listi rezultata. Vrijedi spomenuti i 14-godišnjeg Sandra Vugrinčića, koji je na kraćoj stazi do Njivica stigao u vremenu 15:50.
Za kraj, pozivamo sve zaljubljenike u brda da ovog četvrtka na Puntijarki neslužbeno okončaju ljetnu sezonu planinskog trčanja u Hrvatskoj, obzirom da za par dana slijedi jesenska šema cestovnog, uglavnom položenog trčanja.
by Janko | srp 20, 2012 | Razno
U mom jednom dalekom, prošlom životu, dok još nisam imala nikakve veze s trčanjem, voljela sam čitati dvojicu novinara. Jedan je bio Miroslav Lazanski. Sad kad razmišljam o tome, vjerojatno je to neka neosviještena povezanost s mojim dragim Atzom (tad se vjerojatno tek počinjao igrati s maskirnim plastičnim puškama u pijesku). Atza voli sve vezano uz vojsku. Ja voljela čitati ratne izvještaje, o podmornicama, nosačima aviona, generalima, naoružanjima, bio mi je zanimljiv način na koji je to Lazanski pisao. I eto, u jednom trenutku sretnemo se Atza i ja. I jednostavno se razumijemo. Sve jasno? 🙂
Lazanskog spominjem jer mi se nekako razbistrilo to s Atzom s jedne strane i s druge što sam u isto vrijeme čitala kolumne ovog drugog, u kojeg sam čitajući ga nekoliko godina bila zaljubljena. E, taj drugi je Ivan Starčević, u nastavku «Stari». Jednostavno sam obožavala njegove kritike, oštrinu prema svem i svakom, koja je iz mog kuta gledanja bila baš kakva treba biti. Njegovo pisanje me nenormalno zabavljalo, oduševljavalo i nasmijavalo.
(više…)
