Kad se vratite s prvog ovogodišnjeg Lagvića, otuširajte se (ne nužno), pripremite čips, kokice i pivo, zavalite se u kauč, i u 3 popodne okrenite na Eurosport i uživajte sljedeća 3 sata u direktnom prenosu 42. po redu njujorškog maratona.
Najveći maraton s područja Jugoslavije. U vremenima bivše nam države imali smo samo tri relativno ugledna maratona: u Beogradu, Plitvicama i Radencima, s tim da je ovaj potonji bio najmasovniji. U međuvremenu je svaka bivša republika dobila po nekoliko maratonskih priredbi (Skopje, Novi Sad, Podgorica, Sarajevo, Ljubljana, Zagreb, Sljeme, Split, Slatina, Samobor… itd.), ukoliko ne računamo Trst, a ja računam :).
Ljubljanski se u zadnjih 4-5 godina nametnuo kao najozbiljniji, najkvalitetniji, te uzročno-posljedično i najmasovniji. Kompleksna društvena i kulturno-sportska analiza bi dala odgovor na pitanje zašto je tako, ali za to nemamo konkretne egzaktne podatke, a bogami ni vremena, tako da odgovor leži u svakom u nama na osnovu vlastitog doživljaja svega i svačega. Ja osobno mislim da je razlog tome što se gradonačelnik Ljubljane preziva Jankovič :).
Veronika, s lakoćom do 3:17
Na dvadesetom zagrebačkom maratonu je nastupilo preko 70 članova kluba, od kojih je 69 završilo jednu od dvije glavne discipline programa. Ponovo je ova trka ujedno poslužila i kao službeno pojedinačno prvenstvo Hrvatske u maratonu, sa zanimljivim posljedicama…
Zadnji vikend rujna, na redu je još jedan trkački mega-spektakl u Berlinu. Blizu stotinu tisuća učesnika će u dva dana preplaviti njemačku metropolu, u subotu na rolama, a nedjelju u tenisicama. I ovog puta Hrvatska će imati 40-ak predstavnika, od čega će njih 30 trčati nedjeljni maraton.
17. Varaždinski polumaraton je pretrčalo 270 trkača, plus još pola od toga na trci od 5km, što je na kraju dalo ukupnu brojku od 400-tinjak učesnika. Zadovoljavajuće, obzirom da je ova trka izgubila svoj „polumaratonski primat“ u državi od prije nekih 10-ak godina, u zlatno doba ove discipline u Hrvata, kada su trke od 21,1km diljem domovine nicale ko gljive poslije kiše, i kada ih je bilo 30-ak i gotovo da se svaki vikend moglo negdje peglat pola maratona: Zagreb (4), Rijeka, Varaždin, Split, Osijek, Slavonski Brod, Velika Gorica, Sinj, Pašman, Benkovac, Zadar, Poreč, Rovinj, Bjelovar, Jaska, Krašić, Vrbovec, Dugo selo, Sošice, Fužine, Gornja Stubica, Tuhelj, Mljet, Galovac, Slatina, Trpinja, Zagorje Ogulinsko i Zaprešić.
U subotu je u Zagrebu pljuštalo, ali nam to nije bilo toliko važno. Iz svojih suhih sobica prevrtali smo po internetu, tražeći sve moguće prognoze, nadajući će da ćemo negdje, nekako naći jednu gdje će kad utipkamo Grintavec, pojaviti se malo sunce i neka normalna brojka s temperaturom za sutra. Ali, dragi moji, ništa od toga. Stižu mi poruke, telefon zvoni: „ Ma nije tak strašno, sam je oblačno. Pa, Iva je gore već par dana. Kaže da ne pada… hehehe… Poslije Iva kad smo je našli u Kamiškoj Bistrici veli: „Pa, to nije padalo sam taj trenutak… :))))))))))“
