by Janko | kol 24, 2020 | Razno
Na državnom prvenstvu u polumaratonu, održanom u Zagrebu 23.08. produžen je niz uspjeha Atletskog kluba Sljeme u vanstadionskoj atletici, uglavnom trčanjima na dugim prugama koja se održavaju na cesti i u planini. Statistika je sve bogatija, a ovo su najzanimljiviji izvadci:
- Drugim mjestom u ženskoj ekipnoj konkurenciji, klub je osvojio svoje ukupno 99. postolje u 17 godina. Od toga 36 zlata, 35 srebra i 28 bronci. Očekujemo i jubilarno stoto postolje za 3 tjedna na prvenstvu u klasičnom planinskom trčanju (na kratke staze).
- Ženska ekipa je osvojila 17. uzastopno postolje na ekipnim polumaratonskim prvenstvima. Što znači da su na svakom prvenstvu počevši od 2004., pa do ove godine, stajale na jednoj od stepenica postolja, s učinkom 3 – 10 – 4.
- Međutim, to nije sve. Naša ženska ekipa je na svim dosadašnjim prvenstvima u svim ostalim disciplinama u kojima je nastupila bila na postolju, drugim riječima, još nikada nije bila četvrta. Ili još bolje rečeno, 64 prvenstva za redom, i to u raznim disciplinama – kros na duge i kratke staze, maraton, polumaraton, planinsko trčanje na duge i kratke staze i trail. Omjer 25 – 25 – 14!
- Dalo bi se zaključiti da smo svih ovih godina imali daleko najbolju žensku ekipu u Hrvatskoj, ali ima još. Naša muška ekipa je isto tako najuspješnija u odnosu na sve ostale klubove, obzirom da je i ona osvojila najviše postolja u ovom stoljeću, ukupno 35 (11 – 10 – 14). Naravno, muška konkurencija je uvijek jača i gušća, muških klubova i ekipa uvijek i na svakom prvenstvu ima više i to u pravilu za duplo. Kao npr. i na ovom, gdje je 20 klubova imalo muške, a samo 10 ženske ekipe.
- Veronika Jurišić je generalno najuspješniji pojedinac sa svih tih prvenstava, jučer je osvojila svoje ukupno 62. odličje (27 – 21 – 14), obzirom da ima 27 individualnih (11 – 7 – 9) i 35 ekipnih postolja (16 – 14 – 5). Njezina karijera je stabilna već punih 20 godina, bila je dio ekipe koja je osvojila prvo postolje 2004. godine i sad, s tim da je aktualna državna prvakinja u planinskom trčanju na duge staze i u ultramaratonu na 100km. Ovog puta četvrto mjesto pojedinačno i drugo ekipno.
- Dubravka Orešković je prvi put ove nedjelje stala na državno postolje i time povećala broj osvajača državnih medalja u klubu na 112! Od tog broja, čak njih 43 su osvajali individualne medalje, dok su ostali participirali na ekipnim prvenstvima kao članovi ekipa (bili u prvih troje koji su osvojili pehar).
- Ingrid Nikolesić je osvojila svoje 19. državno odličje (7 – 8 – 4) i tako se popela na 3. mjesto na klupskoj tabeli po broju medalja (ispred su samo Veronika Jurišić sa 62 i Nikolina Šustić s 20). Međutim, ovog vikenda je izvela pravu malu bravuru. Naime, dan ranije je pobijedila na Žumberak ultra trailu dugom 82 kilometra i provela na teškoj stazi s 3900 metara uspona i 4300 metara spusta preko 12 sati u opakim vremenskim uvjetima (preko 30), a dan kasnije osvojila peto mjesto u polumaratonu s vrlo pristojnim rezultatom 1:34 kad sve okolnosti uzmu u obzir.
- Muška ekipa nam je ovog puta osvojila 4. mjesto, što je mali napredak u odnosu na lani kad je bila peta, a dalje proteklih godina: 2018 – 9., 2017 – 7., 2016 – 4., i 2015 – 3., kad su zadnji put bili na postolju u sastavu Vojvodić – Radanac – Androić. Curama je ovo četvrto srebro u nizu, a 2016. su zadnji put bile prvakinje u sastavu Jurišić – Šustić – Bogdanović.
-
Ženska ekipa u sastavu Ingrid Nikolesić, Veronika Jurišić i Dubravka Orešković (prezidente drži pehar, fkors)
Glede polumaratonske trke u nedjelju, kad bi se gledao konačni klupski učinak na način da se zbroje vremena muških i ženskih tročlanih ekipa, Sljeme bi bio drugi klub u Hrvatskoj, a poredak bi izgledao ovako:
- AK Svetice, Zagreb – 8:39:20
- AK Sljeme, Zagreb – 8:49:32
- AK Varaždin, Varaždin – 9:01:40
- AK FIT, Zaprešić – 9:18:14
- AK Maksimir, Zagreb – 10:00:25
- TK Marathon95, Varaždin – 10:04:40
- UK Mazator, Slavonski Brod – 10:12:00
- AK Velebit, Gospić – 10:13:56
- AK Zaprešić, Zaprešić – 10:35:20
- TK Maraton, Krapina – 10:35:34
Učestvovalo je ukupno 25 hrvatskih klubova, međutim, ostali nisu imali u zbroju mušku i žensku ekipu. Rezultati
Još jedan odličan sljemenaški vikend je zaključila Silvia Šimunović pobjedom na Sunset run polumaratonu u Osijeku s rezultatom 1:28:51.
by Janko | kol 10, 2019 | Razno
Carnica ultra trail nema natjecateljski karakter, što omogućuje sudionicima kompletnu slobodu uživanja u prekrasnoj prirodi kojom se trči bočni i šumski singlići, kameni i zemljani teren, visoki grebeni, velike zelene livade, predivni prijevoji sa pogledima na vrhove, tijekom koje se može gubiti vrijeme na fotkanje, snimanje, te stajanje u planinarskim domovima na pivo i ručak usred rute 🙂 Trka starta u mjestu San Candido, prolazi Karnijskom transferzalom u Karnijskim Alpama u zoni 1100 do 2500 mnv, koje su bile linija razgraničenja između Italije i Austro-Ugarske za vrijeme 1. svjetskog rata, tako da se na samoj stazi vidi mnogo rovova i inih vojnih objekata, a završava u mjestu Tarvisio. U jednom danu po nekoliko puta se uđe i izađe iz Italije u Austriju i obrnuto. Sama trka je odličan trening za ultra trail trke tipa 100 milja, za trke koje traju 24 h, te za Spartathlon, pošto se unutar cca 85 sati prođe 200 km, od čega se skoro pola vremena provede na nogama, s tri spavanja koja nisu duga i kvalitetna pošto se spava u šatorima, a start etapa je rano ujutro u 5 ili 6 sati. Takav trening je teško posložiti, spojiti 4 tako ekstremne dužine u tako kratkom vremenu, te ih disciplinirano odraditi.
Sama trka je timska, timovi mogu biti dvočlani ili tročlani i trebaju se dobro slagati. Bez obzira što je trka “non competitivo”, već nakon prvog dana se vidi omjer snaga s ostalim ekipama i već drugi dan loviš ili bježiš timu s kojim si prethodni dan ušao vremenski blizu u cilj. Sama manifestacija je humanitarnog karaktera, za šta i odlaze sredstva uplaćena za startnine. Cjelokupan projekt počiva na entuzijazmu volontera uz pomoć malih lokalnih proizvođača koji osiguravaju hranu/piće za sudionike.
Carnica ultra trail se sastoji od 4 etape:
Prva etapa: 46 km + 2989 m = 8:08:56
Druga etapa: 41 km s + 2557 m = 8:10:05
Treća etapa: 56 km s + 3633 m = 11:36:57
Četvrta etapa: 50 km s + 2300 m = 7:35:34
Ingrid je nastupila u paru s Marinom Mandekićem iz AK Kvarner, i ukupno su prošli 193 km s 11 460 m visine za 35 sati i 30 minuta.
Limit za svaku etapu je 12 sati, staze nisu obilježene kao u klasičnim trail trkama, organizator je osigurao gps zapis svake etape koje natjecatelji prate putem sata ili nekog drugog gps uređaja. Prije starta svaki tim dobije gps lokator kako bi organizator mogao znati gdje se koji tim nalazi i kako napreduje, te zlu ne trebalo da se desi nesreća kako bi se tim mogao locirati. Za svaki dan organizator je osigurao road book s podacima o kilometrima, visinskoj razlici od točke do točke, te lokacije na kojima se sudionici mogu opskrbiti vodom. Po završetku svake etape sudionici spavaju u baznim kampovima koje također postavljaju vrijedni i pozitivni volonteri. Sve što se nosi mora stati u vreću od 40 l, što je minimum stvari za tako dugu utrku (odjeća za trku te odjeća za poslije trke koja mora biti slojevita i topla s obzirom da se boravi iznad 1000 mnv, vreća za spavanje, karimat, higijenske potrepštine, hrana za trku – gelovi i energetske pločice, tenisice te ostala oprema), a stvari od kampa do kampa sele volonteri. U prvom kampu nije bilo moguće tuširanje, već pranje u lokalnom potoku 1 km udaljenom od kampa, dok su u ostala dva kampa bili omogućeni tuševi. Osim toga punjenje uređaja – čeona lampa, mobitel i sat su limitirani, jer organizator ima svega nekoliko produžnih kablova pa preporuča uzimanje powerbanka. Doručak i večeru spremaju volonteri – uglavnom je to tjestenina i palenta za večeru, te dvopek, pita, čaj, kava, med i marmelade za doručak, a osim toga organizator svakom sudioniku napravi i sendvič za svaki dan trke. Osim dobre organiziranosti sa stvarima i opremom za trku sudionici moraju biti u dobroj fizičkoj formi jer ih 4 dana za redom čeka 8 + sati trčanja na velikim visinama, te također savladavanje velikih visinskih razlika.
Startnina iznosi 150 eura po članu tima, za kvalifikaciju je potrebna jedna trka s 4 ITRA boda. Organizator po završetku trke nudi smještaj u hotelu u Tarvisiu i prijevoz busom na početnu točku trke tj. San Candido za cca 50 eura, tako da nije potrebno putovati s dva auta i ostavljati ih na start/cilj. I za kraj, piva u planinarskim domovima je cca 4-5 eura, obrok 10 – 20 eura, a organizator u ciljnom prostoru besplatno toči po završetku trke pivo, čaj i razne sokove, a najveći red je naravno ispred pipe za pivo 🙂
P.S. Ako ćete očekivati na kraju trke poredak, pozicije, ciljne liste, minute, sate i sekunde zapisane u tablice i objavljene na web stranici trke odlazite na krivu trku 🙂 Organizator to ima za sebe, ali želi da trka ima no competitivo karakter, te da sudionici istinski uživaju u svakom metru trke bez da žure i gledaju prolaze na satovima.
by Janko | sij 10, 2018 | Najave, Razno
Hrvatski atletski savez je objavio tabelu uspješnosti klubova za 2017. godinu. Atletski klub Sljeme je osvojio na kraju 10. mjesto, četvrtu godinu za redom. Pri tom je skupio 37,564 boda i bio najuspješniji klub vanstadiosnke atletike, sedmi put za redom. Najbliži konkurenti su nam u toj klasi bili AK Dubrovnik (22,003) na 17., AK Maksimir (21,147) na 18., AK Varaždin (13,979) na 26,. AK Žumberak (11,194) na 33., AK Rudolf Perešin (11,159) na 34. mjestu itd. Tijekom 2017. je konkurencija bila jača nego ikad prije, obzirom da je participiralo rekordnih 85 klubova iz cijele zemlje, a pobjednik AK Agram je postavio i rekordan broj osvojenih bodova – LINK na tabelu.
Ispred nas su samo klubovi s velikim pogonom stadionske atletike, s hrpom disciplina u sprintevima, skokovima, bacanjima i srednjim prugama, te s povremenim nastupima i u vanstadionskim disciplinama. Naš plasman i bodovni saldo je mogao biti i bolji, ali lani nije održano ni svjetsko ni europsko prvenstvo na 100km, našoj najjačoj disciplini. U kojoj smo, primjerice, u 2016-oj osvojili skoro 15,000 bodova, zahvaljujući odličnim plasmanima Nikoline Šustić i Veronike Jurišić na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
Osim toga, pravilnik o uspješnosti klubova nam nije sklon, kao uostalom ni drugim klubovima koji se bave pretežito vanstadionskom atletikom, obzirom da je fokusiran više na stadionske i olimpijske discipline, među kojima npr. nema gotovo ničega što je nama primarno: kros, polumaraton, planinsko trčanje na kratke i duge staze, trail, te ultraške discipline na 100km i 24 sata. Dakle, doslovno sve osim maratona.
LINK na pravilnik o uspješnosti klubova. U prvoj koloni su osvojene medalje na međunarodnim natjecanjima, u kojoj nema mjesta za ekipne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava u vanstadionskim disciplinama. Tu npr. uopće ni na koji način nisu vrednovane tri ekipne medalje koje su naše cure osvojile na ultraškim prvenstvima zadnjih par godina, dok s druge strane stadionske sprinterske štafete jesu, mada imaju jednak status (ekipni). Isto vrijedi i za sljedeću kolonu, tj. za plasmane 4-16. mjesta na velikim natjecanjima. Tu plasmani naših cura u disciplini 24 sata (8. mjesto na prvenstvu Europe u francuskom Albiu i 5. mjesto na prvenstvu Svijeta u irskom Belfastu), isto tako nisu vrednovani, mada se radi o sasvim lijepim i konkretnim uspjesima, puno većim od onih koji se vrednuju. Ne treba spominjati da fenomenalne trke i pobjede naših ultrašica na svjetski najpriznatijim ultramaratonima Passatore od 100 km i Spartathlon od 246 km također nemaju nikakav učinak kroz tu tabelu, međutim to je i očekivano, jer se ne vrednuju ni stadionski nastupi na raznim mitinzima, čak ni onim najviše klase.
Po četvrtom kriteriju, u kojem se vrednuju rekordi, opet slično. Iako su naše cure (Veronika Jurišić i Antonija Orlić) u zadnje 3 godine 3 puta popravljale državni rekord na 24 sata i dovele ga na iznimno visoki međunarodni nivo (232 km), nismo za to dobili niti jedanput niti boda, jer se ta disciplina ne računa. Sedmi kriterij (kupovi) isto tako vrijedi samo za stadionske kupove. Kupovi u cestovnom i planinskom trčanju se ne vrednuju, a mi smo u 2017-oj npr. osvojili treće mjesto Cestovnog i bili pobjednici Planinskog kupa. Osma kolona nam isto tako nije sklona iz nekoliko perspektiva: obzirom na narav, tj. nestandardiziranost naših disciplina, planinsko, ultra i trail trčanje nemaju nikakav status u mađarskim (IAAF) tablicama, a to su 3 naše najjače discipline u kojima smo ove godine bili apsolutni ekipni prvaci, s mnoštvom pojedinačnih medalja. Podatak da se vrednuje samo prvih 20 atletičara svakog kluba nam isto tako ne odgovara jer imamo vrlo gustu kvalitetu tzv. drugog razreda atletičara, pa se mnogima rezultati ne priznaju za tu tabelu (da pojasnim – puno bolji bi bili u odnosu na ostale klubove kad bi se npr. vrednovalo 50 najboljih).
I za kraj, deveti stupac (broj registriranih članova) je isto tako prilagođen stadionskoj atletici, pa se veterani računaju već s 35 godina starosti, što je normalno za stadionsku atletiku u kojoj gotovo da nema nikoga starijeg, dok je u vanstadionskim trčanjima ogromna većina starija od 35, a oni najbolji tek tada dostižu svoj zenit. Stoga, 100 bodovi za registriranog seniora i samo 20 za registriranog veterana je prevelika razlika, a nama pogotovo ne odgovara jer nam je lani 2/3 registriranog članstva imalo 35 ili više godina. Kad se sve skupa zbroji, deseto mjesto ispada još veći uspjeh 🙂
Sve u svemu, pravilnik je zadnji put dorađivan prije više od 5 godina. U međuvremenu je u hrvatskoj vanstadionskoj atletici došlo do velikih promjena: desio se trkački pokret koji je, između ostalog, rezultirao povećanjem broja i registriranih atletičara i novih klubova u tim disciplinama; stasale su nove discipline (planinsko trčanje na duge staze, ultra 100km, ultra 24 sata, trail); desio se veliki uspjeh naših ultrašica na globalnom nivou. Vrijeme je da pravilnik reagira na postojeće, ne tako male promjene, obzirom da su vanstadionska trčanja na izvjestan način obogatila hrvatsku atletiku u tom periodu. Atletika pak, kao globalni sport, za razliku od velike većine ostalih, je imala sreću da se razvija i širi brzinom požara, i to isključivo zahvaljujući vanstadionskim disciplinama. Svjedoci smo, sad već tko zna kojeg po redu svjetskog buma cestovnog trčanja, ali i nove histerije trail trčanja, velike rezultatske ekspanzije ultraških disciplina, u kojima rekordi padaju gotovo na mjesečnoj bazi, a što je najbolje – mi smo sastavni dio te progresije na svjetskom nivou. Hrvatski atletski savez je dobro i pozitivno reagirao na te promjene uvođenjem tih novih disciplina u program državnih prvenstava i poticajnim slanjem hrvatskih ekipa na velika natjecanja, međutim, po pitanju pravilnika o uspješnosti kasni se u apdejtanju istog, što ide nauštrb klubova koji gotovo isključivo participiraju samo van stadiona.
Evo i službenog priopćenja Hrvatskog atletskog saveza:
AK Agram najbolji je atletski klub u 2017. godini u Hrvatskoj temeljem Pravilnika o bodovanju uspješnosti klubova (koji je donesen još 2012., a vrijedi od 2013. godine i od tada nije mijenjan) kroz 10 različitih kriterija. Četvrti je to naslov za ovaj klub u deset sezona i treći zaredom od kada se klubovi boduju na ovaj način. Osvojivši ukupno rekordnih 190.750,5 boda AK Agram pretekao je za više od 71.000 bodova drugoplasirani AK Dinamo-Zrinjevac koji je osvojio 119.643,5 boda. To je u apsolutnom iznosu najveća razlika koja je u proteklih 10 sezona pobjednički klub ostvario u odnosu na drugoplasirani. Treće mjesto pripalo je ASK-u koji je osvojio ukupno 88.452,5 boda. Tako je poredak prva tri kluba u 2017. ostao isti kao i u 2016. godini. Nakon ova tri kluba slijede Mladost, Slavonija-Žito, Zagreb-Ulix, Kvarner, Sloboda, Svetice, Sljeme, itd. Ukupno je bodovano 84 kluba, a poredak svih klubova s pripadajućim bodovima možete vidjeti ovdje. AK Agram bio je najbolji u 6 od 10 kriterija – nastupi na međunarodnim natjecanjima, rekordi, medalje na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske, ekipna prvenstva, kupovima i organizacija natjecanja.
Od vodećih klubova, najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu napravio je Agram, a slijede ga Mladost i Slavonija-Žito. Značajan pad u broju osvojenih bodova zabilježio je Zagreb-Ulix, a slijede ga Kvarner i Sljeme.
Kao i uvijek do sada, zanimljivo je pogledati i bodove po pojedinim kriterijama. Po 1. kriteriju (medalje na međunarodnim natjecanjima) najviše bodova pripalo je Mladosti i to 11.750 bodova. Odmah iza Mladosti je ASK sa 10.900 bodova te Agram sa 10.550 bodova. Gledajući zajedno prva tri kriterija (međunarodna natjecanja) uvjerljivo najbolji je Agram sa ukupno 27.645 bodova, dok je ASK drugi sa 20.985 bodova, treća je Mladost sa 17.247,5 boda. Po 4. kriteriju (rekordi) uvjerljivo je prvi Agram sa 15.300 bodova. U slijedeća tri kriterija – bodovi za osvojene medalje na PH (67.550), ekipna PH (11.460) i kupovi (18.731,5) dominirao je, kao i proteklih sezona AK Agram koji je skupio čak 97.741,5 boda u samo ova tri kriterija dok je drugoplasirani Dinamo-Zrinjevac skupio 56.593,5 boda. U 8. kriteriju u kojem se boduje 20 najboljih rezultata po IAAF bodovnim tablicama imamo dva kluba s prosjekom preko 1000 bodova, a to su Dinamo-Zrinjevac s prosjekom od 1.028,8 bodova i Agram s prosjekom 1.022,5 bodova. U 9. kriteriju (broj registriranih atletičara u HAS-u) prvo je mjesto preuzela Mladost sa 21.590 bodova (za 470 registrirana atletičara).
I dalje imamo 7 klubova koji su bili plasirani u prvih 10 tijekom svih 10 sezona od kada se boduje uspješnost klubova. To su Agram, ASK, Dinamo-Zrinjevac, Kvarner, Mladost, Slavonija-Žito i Zagreb-Ulix. Među prvih deset još je povremeno ulazilo 6 klubova – Sloboda, Istra, Međimurje, Zadar, Svetice i Sljeme. S obzirom da se Pravilnik o bodovanju uspješnosti klubova kroz ovih deset sezona mijenjao, apsolutni iznosi osvojenih bodova ne mogu se uspoređivati kroz sezone, puno je realnije sagledati uspone i padove klubova kroz postotak osvojenih bodova za svaki klub u odnosu na ukupni broj bodova u toj sezoni. Trendove spomenutih 7 klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona kao i trendove prvih 10 klubova u 2017. godini kroz proteklih 10 sezona možete vidjeti preko sljedećih linkova:
Trendovi klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona (2008.-2017.)
Trendovi prvih 10 klubova u 2017. godine kroz proteklih 10 sezona (2008.-2017.)
by Janko | lip 27, 2016 | Najave, Razno
Na Ivančici je ove subote održano ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju za 2016. godinu, 10 godina nakon što je na istoj stazi održano i ono povijesno prvo. Međutim, i ovo prvenstvo je na neki način povijesno, iz razloga što je bilo najmasovnije do sada (166 učesnika) i s najvišim brojem ekipa u plasmanu (13 muških i 8 ženskih). Malo je nedostajalo da postane i najmasovnija planinska trka ikada održana u zemlji, obzirom da je prošlogodišnja Boroša imala 167 finišera. Na taj način se Ivančica vratila na stazu stare slave, kada je tijekom 90-ih i u prvim godinama ovog stoljeća bila naša najjača i najmasovnija trka tog tipa.
U proteklih 10 godina održavanja ekipnih planinskih prvenstava 16 klubova je stajalo na jednoj od pobjedničkih stepenica, a statistika je sljedeća (u zagradama je popis prvih – drugih – trećih pozicija):
1. AK Sljeme 19 titula (7 – 7 – 5)
2. AK Svetice 7 titula (2 – 4 – 1), uračunato i nasljeđe od Zagreb-Ulixa i Aviokarata
3. AK Varaždin 6 titula (1 – 2 – 3), uračunato nasljeđe od Slobode
4. AK Agram 5 titula (5 – 0 – 0)
5. AK Solin 4 titule (2 – 2 – 0)
6-7. AK Rudolf Perešin 2 titule (1 – 1 – 0)
6-7. MK Hrvatski sokol 2 titula (1 – 1 – 0)
8. AK Žumberak 2 titule (0 – 2 – 0)
9-11. AK KA-tim 2 titule (0 – 0 – 2)
9-11. AK Maksimir 2 titule (0 – 0 – 2), uračunato nasljeđe od Veterana
9-11. AK Stubica 2 titule (0 – 0 – 2)
12-16. AK Koprivnica 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Jastreb 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Borik 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Marjan 1 titula (0 – 0 – 1)
12-16. AK Slavonija-Žito 1 titula (0 – 0 – 1)
Atletski klub SLJEME je i ove godine bio najuspješniji, osvojivši oba prva mjesta, u muškoj i ženskoj konkurenciji, te na taj način obranio oba državna naslova koja je osvojio na lanjskom prvenstvu na Promini. Ujedno je ponovio uspjeh AK Agram, koji je isto tako 2012. osvojio, a 2013. obranio obje titule.
Dominacija naših trkača je ove godine bila apsolutna, a u prilog tome idu podaci da su npr naše sve 4 cure bile u top deset, dok je naših čak 9 najboljih muškaraca na kraju završilo u top dvadeset, uz pojedinačne pobjede Veronike Jurišić i Nikole Špoljara. I naša druga muška ekipa (Sobota, Andrijašević, Škrlec) u trci bi osvojila drugo mjesto, pa čak i treća (Smolić, Pomahač, Androić) bi na kraju bila peta, kad bi zatrebalo. A još jedna vrlo jaka nije uopće ni došla na prvenstvo (Sušić, Vrebac, Murat), koja bi se glatko borila za prvo mjesto! Ovako je čast ekipnih prvaka pripala trojki Špoljar, Radanac i Vojvodić. Nikoli Špoljaru je to osma državna titula, Dejanu Radancu šesta, a Mići Vojvodiću deveta. Ispočetka je izgledalo da će nam najveći protivnici biti dečki iz Svetica (Mikulić i Sušilović), ali su slabo odradili drugu polovicu, tako da smo na kraju vrlo uvjerljivo (preko 10 minuta) slavili ispred Rudolfa Perišina (Dinjar, Škvorc, Grabrovečki). Treće mjesto za dečke iz Varaždina, čije boje je branio i legendarni Josip Lacković, član varaždinske ekipe koja je prije 10 godina osvojila i onu povijesnu prvu titulu s ove staze (skupa s Nedeljkom Ravićem, Sinišom Kovačem i Krešimirom Horvatom, kada su se još uvijek računala četvorica).
Naše cure (Jurišić, Marukić, Nikolesić, Škec) su imale dobre protivnice u curama iz Svetica (posebno Stepan i Tomaš), ali su na kraju slavile sa skoro 4 minute razlike, dok je treće mjesto pripalo Varaždinkama sa zaostatkom od 20 minuta. AK Varaždin je tako s dva treća mjesta bio drugi najuspješniji klub prvenstva. Veroniki Jurišić je to bila ukupno 44. titula (od čega 16. zlatnih), što je sasvim sigurno hrvatski rekord po broju odličja s atletskih državnih prvenstava, dok je Maji Marukić peto, a Ingrid Nikolesić 15. odličje. I ovdje nam je nedostajala jedna dobra ekipa koja bi se isto tako bez problema borila za sami vrh (npr. sestre Šustić s Antonijom Orlić)!
Osim ekipnih i pojedinačnih, imali smo dosta pobjeda i u starosnim kategorijama:
– seniori: Nikola Špoljar
– M35: Mićo Vojvodić
– M45: Ivan Androić Caballero
– M50: Neven Andrijašević
– M55: Nikola Smolić
– Ž35: Veronika Jurišić
– Ž45: Lidija Škec
Par riječi i o stazi. Iako je prosječan nagib (6,4%) vrlo nizak i prilično daleko od gabarita planinskog trčanja (9-11%), iako ni na jednom dijelu čak nema taj uvjet (jer po istoj stazi na vrh vozi i bus, a nebi mogao na 10%), iako ima čak 5km asfalta, velika vrućina je ovog puta učinila svoje i od relativno pitome i trkačke staze napravila pravi planinski hard-core, tako da su na kraju bolje prošli specijalisti za uzbrdice, dok brzi ravničari nisu iskoristili relativno položen teren.
Organizator trke je bio lokalni Trkački klub Ivančica, koji je vrlo korektno i bez organizacijskih propusta, te s vidljivom dozom entuzijazma pošteno odradio svoj posao. Tako smo ove godine, uz Borošu i Ivančicu, dočekali malu renesansu planinskog trčanja u Hrvatskoj, koje već neko vrijeme pogađa kriza, i nadajmo se da su pred ovom disciplinom opet svijetli dani (poput ovog), jer ova zemlja ima jako puno iznimno lijepih planina, kao stvorenih za trčanje po njima.
REZULTATI
by Janko | lip 1, 2016 | Najave, Razno
Veliki uspjeh naših članica na Passatore-u, najvećem ultraškom spektaklu u Europi, na kojem je ove godine nastupilo više od 2000 trkača. Već se puno puta dogodilo da na našim lokalnim trkama Sljemenašice zauzmu sva tri prva mjesta, nekoliko puta čak i na državnim prvenstvima (maraton, planinsko trčanje na duge staze, 100km), ali ovo je prvi put da su to napravile na renomiranom međunarodnom natjecanju najvišeg ranga.
I to na kakav način! Osim što je u krajnje otežavajućim okolnostima (temperatura preko 30°C) Nikolina pobijedila i ostvarila drugo najbolje vrijeme u 44-godišnjoj povijesti ove trke i trenutno najbolji rezultat u svijetu, i ostale naše cure su u potpunosti briljirale, a to će vam uskoro pokazati statistika:
Nikolina je prva žena koja je upala i na muško postolje, do sada je najbolji plasman jedne žene bio, gle čuda – isto tako Nikolinin od lani, kada je osvojila 7. mjesto. Žene su u ove 44 godine vrlo rijetko ulazile u top 10 ukupnog poretka, samo dva sedma i dva osma mjesta. I Veronika je ove godine također ušla u top10 (8. mjesto), što je isto prvi put u povijesti da su dvije žene među 10 najboljih, isto tako po prvi put da jedna žena plasmanom u top 10 nije pobijedila žensku trku! Koliko su bile dobre, govori i podatak da su u drugom dijelu trke imale ukupno drugo i četvrto vrijeme, uključujući i muškarce!
Veronika je npr, imala od prijevoja u mjestu Colla di Casaglia, na 48. kilometru (najviša točka trke) pa do cilja ukupno drugo vrijeme (3:56:36), samo je pobjednik Giorgio Calcaterra bio brži (3:32:54). Ali ni tu nije kraj njezinoj nevjerojatnoj trci, Veronika je od prijevoja na 48km pa do cilja jedina od svih učesnika imala negativ split, tj. drugi dio brži za 4:14 (4:00:50 – 3:56:36), iako je taj segment duži za 4km?! Primjerice, pobjednik Calcaterra je drugi dio bio sporiji za 7 i pol minuta (3:25:20 – 3:32:54), drugoplasirani Ferrari za 20 min (3:37:59 – 3:57:00), pobjednica Nikolina za 16 min (3:42:11 – 3:58:28), itd. Ali to nije ništa čudno, jer slijedi još jedan nevjerojatan podatak, a to je da je Veronika u svih svojih 7 stotki koje je istrčala u karijeri išla brže drugi dio trke!
No, što je najbolje od svega, priča ne završava s Nikolinom i Vecom, jer su i Antonija i Paula također otrčale fenomenalne trke. Tonka je prošla prijevoj na 4:19:00, a drugi dio za 4:35:44, i s obzirom na razliku u dužini, također drugu polovicu trke išla brže od prve, a od prve kontrole na 32. kilometru, kada je zauzimala 67. poziciju, do kraja je prestigla 37 trkača i zauzela 30. mjesto, što bi joj npr u čak 19 puta na ovoj trci donijelo žensku pobjedu. Ovog puta dostatno samo za treće mjesto u ženskoj konkurenciji. Paula isto tako, na prijevoju 4:47:02, a onaj duži ostatak 5:05:58, što također govori o osjetno bržoj drugoj polovici, što se još bolje vidi kroz plasman. Ona je od 32. kilometra, kada je bila na 206. poziciji, do kraja prestigla 130 trkača ukupno, i osvojila sedmo mjesto u ženskoj konkurenciji!
Šećer na kraju sljemenaške bajke u Apeninima je lupio i naš jedini muški predstavnik u trci, Zoran Kurdija na svojoj prvoj cestovnoj stotki. On je pak sa 322. mjesta na trećini trke dospio na kraju na 172. poziciju, prestigavši na taj način točno 150 ultraša. Kad se sve broji, Sljemenaši su, svi do jednog, u taktičkom pogledu otrčali fantastičnu trku, i nakon prvog brda u mjestu Borgo San Lorenzo, na 32. kilometru, gdje je bila postavljena prva vremenska kontrola, do cilja osvojili čak 350 pozicija, pri tom ne izgubivši ni jednu!
Posljedice te trke su da od nedjelje Hrvatska (tj. AK Sljeme) ima na svjetskoj rang listi dvije vodeće atletičarke u disciplini 100km, što naravno, nema ni jedan drugi atletski klub u zemlji u svim ostalim disciplinama zajedno. Trenutni poredak u svijetu, nakon što je održano 35 stotki s valjanim licencama za priznavanje rezultata:
1. Nikolina Šustić 7:40:39
2. Veronika Jurišić 7:57:26
17. Antonija Orlić 8:54:44
44. Paula Vrdoljak 9:52:59
by Janko | sij 4, 2016 | Razno
Drage naše trkačice i trkači, protekle dvije godine odlučili smo u Novu godinu, za razliku od uobičajenih proslava, utrčati i proslaviti ju na mjestu koje toliko volimo pohoditi tijekom cijele godine – savskom nasipu. Odluka je očito bila dobra jer su nam godine iza donijele puno kilometara, sjajnih trka i milijarde srušenih PB-ova.
S obzirom da postoji ona narodna koja kaže da nije dobro mijenjati stvari koje funkcioniraju, i ove godine odlučili smo organizirati sličan event i omogućiti vam da ponoć na 01. siječnja dočekate na nogama. Doslovno.
Dakle, pozivamo vas na NMR (objašnjenje potražiti u naslovu), koja će se održati prema sljedećem rasporedu:
- Datum održavanja: 31.12.2015.
- Prijava i preuzimanje startnih brojeva: od 21h do početka utrke u klupskim prostorijama (caffe bar TIME – downstairs).
- Startnina: 29,99 kn
- Duljina: točno 5 km
- Start utrke: 23:45 kod močvarnih klupica
- Cilj: na istom mjestu, uz nešto čaja i kuhanog vina + meze
- Trasa: LINK (mali nasipski krug – od klupica po nasipu (Obala trnjanskih branitelja) pravac most Mladosti, preko, nazad po Južnom savskom nasipu i finiš preko mosta Slobode ponovo do klupica ispred Močvare, preciznije na Obali dr. Savke Dabčević Kučar).
- Doček Nove godine: negdje na Južnom savskom nasipu, gdje god vas ulovi ponoć (cca oko Bundeka), odakle ćete imati savršen pogled na gradski vatromet.
- Proglašenje: početkom sljedeće godine!
- Nagrade: po tri najmanja moguća pehara za najbrže u muškoj i ženskoj konkurenciji; ostalima savjet – “trenirajte više i jedite manje u novoj godini…”
- After party: u klubu, do kad traje – traje.
O2PU
Organizacijski Odbor Ponoćne Utrke ↓
