Volimo Jureka više od Bureka

Sarajevo do kandidature, uz Jahorinu s dvije žičare i jednog hotela, nije imalo nešto previše razvijene sportove na snijegu i ledu. Ali imali su viziju! Viziju da su Sarajevo, grad u dolini okružen okolnim planinama (Jahorina, Trebević, Igman i Bjelašnica) bogate snijegom od prosinca do travnja, idealni za organizirati najveće zimsko sportsko natjecanje na svijetu. 18.05.1978. u Ateni je Sarajevo izabrano za domaćina XIV. Zimskih Olimpijskih igara, ispred Goeteborga i Sappora.

Prvog dana otvaranja Igara, a bilo je to 08.02.1984. u 14:55h, na stadionu Koševo iliti Asim Ferhatović Hase, prvi put u povijesti Zimskih Olimpijskih igara olimpijski plamen je upalila jedna žena. Bila je to Sanda Dubravčić (1968. je to na XIX. Ljetnim Olimpijskim igrama u Mexicu napravila njihova atletičarka Enriqueta Basilio). Sanda je ostala nezaboravna sa svojim lakonogim penjanjem stepenicama u bijelom odijelu i kapi te širokog osmijeha, dok se iza nje povlačila zastava s bojama olimpijskih krugova. Sanda je na ZOI ’84 osvojila 10. mjesto u umjetničkom klizanju, a nakon natjecateljske sportske karijere postala je liječnica i ostala u sportu. Danas je prisutna u Hrvatskoj antidoping agenciji, a moj bliski i romantični kontakt sa Sandom se zbio 2018. godine nakon ZG maratona kad mi je radila uzorak za antidoping test. Sva romantika je u tome da je gledala dok piškim za uzorak 🙂

Sve do dana otvaranja Olimpijskih igara u Sarajevu nije bilo snijega, a onda je navečer počeo padati, bilo ga je u izobilju, pa je u potpunosti upriličio bijele igre. U narednih jedanaest dana se za što bolju poziciju na Igrama borilo preko 1200 sportaša iz 49 zemalja, u 6 različitih sportova i 39 različitih disciplina. Jugoslavija je bila prva socijalistička zemlja u kojoj su se održale zimske olimpijske igre. Zanimljiva je činjenica da zbog američko ruske netrpeljivosti 1980. godine Amerikanci nisu poslali svoje olimpijce u Moskvu, a 1984. Rusi su im vratili istom mjerom u Los Angelesu. Bilo je tu još nekoliko bojkota različitih nacija, ali poanta svega je da su se u Sarajevu svi ujedinili i nastupali i zajednički živjeli olimpizam. To je jedan od mnogih razloga zašto je Sarajevo dobilo epitet najgostoljubivijeg grada na planeti.

Za što bolji uspjeh borila se i nekolicina jugoslavenskih sportaša. Među njima i tada 21-godišnji Jure Franko, koji će 14.02. osvojiti prvu olimpijsku medalju za Jugoslaviju. Svi su jugoslavenski sportaši tada bili pod pritiskom, jer bi u slučaju da ne osvoje ni jednu medalju bili prvi organizator OI i ZOI kojima je to uspjelo, a to si Jugoslavija nije mogla dopustiti. Nagrada onome tko osvoji medalju je bila videorekorder Hitachi. Srebrnom medaljom u veleslalomu na ZOI u Sarajevu 1984. Jure Franko se upisao u legendu jugoslavenskog sporta, koji se i danas ne zaboravlja iako mu je karijera trajala još samo godinu dana nakon toga.

*Najsportskiji rokerski bend, sarajevsko Zabranjeno pušenje u ovu se priču uklopio s poznatim transparentom i simboličnim sloganom Zimskih olimpijskih igara ’84. Povijest kaže da su dečki iz ZP – a, dok su se u Neletovoj (Nenad Janković) sobi spremali za odlazak u Skenderiju (danas dvorana Mirze Delibašića) na Frankovo proglašenje, pravili  transparent. Imali su želju da kroz isti pokažu svoju ljubav, zadovoljstvo i ponos prema Juretu, međutim nikako nisu mogli doći na ideju. Dok je razvijala pitu u kuhinji, Neletova mama je dobacila “Volimo Jureka više od bureka”. I tako je ispisana povijest.