Jedan od onih rijetkih dana na Sljemenu, kada je dekoracija bila za nezaboraviti: temperatura od minus 17, posve friška hrpa novonapadanog i maksimalno bijelog snijega, te blještavo sunce kao krajnji ukras. Mnogi su podlegli niskim temperaturama, ali mogu zažaliti što se ove nedjelje nisu pojavili na Lagviću, jer će uskoro skijaši okupirati Sljeme, zatoplit će, snijeg će se zaprljat i okopnit, sunce će doći na proljeće… i sljedeću priliku će imati za kojih 5-10 godina 🙁

Ipak skupilo se 65 sretnika, 50 na cesti i 15 u nordicu. Pobijedili su, po ovogozimskom običaju Veronika Jurišić i Marko Sobota na cesti, te Tena Filipović i Marko Rajković u Nordicu. Rezultati su bili slabiji od uobičajenih, ovako niska temperatura ipak utiče na trkačke mogućnosti, a i staza je sporija nego inače, osobito na nordicu.

Tema broja je bila Pedina kombinacija, što znači muško/ženski parovi su se spajali na način da jedan/jedna trči po cesti, a partner/partnerica na nordicu. Zbog hladnoće žrijebanje je izvršeno nakon trke, pa je ispalo da je pobjednička kombinacija Veronika Jurišić na cesti i Lino Legac u nordicu (Veronika već ima tematsku pobjedu, pa će Lagvić-majicu dobiti Tena Filipović, koja je u paru s Brankom Pecikom osvojila drugo mjesto).

Drugu majicu je osvojila Vedrana Šarić, koja je očekivano dobila najviše glasova za buntovničko trganje majice sa sebe u prošlom kolu. No, u ovom kolu neće biti glasanja, jer će majicu osvojiti Dejan Petrović, u svijetu sporta poznatiji kao Pinky, koji je napravio prvo povijesno bezuspješno trganje majice.

Direktorica natjecanja, siva sljemenska eminencija Žana je ponovo skuhala tri manjerke zimskih specijaliteta – juhe, čaja i kuhanog vina. Rezultate upisivao i smrzavao se na gelenderu, kao po običaju Kristijan Šivak, alias Kurchevi dopredsjednik, a ponovo je slikao (dok ga alkohol u potpunosti nije obuzeo) službeni klupski fotograf Robert Petrovečki.

No, osim standardnih zimskih tekućih derivata, društvo se ovog puta dodatno počastilo Ballantine viskijem, Jegermaisterom, a žene i Pinky su pile irski liker Baileys. Cure i Aca su ispekle kolače i torte (hvala Žani, Veroniki, Maji, Gogi, Nadi… vjerojatno sam nekog zaboravio jer je hrpa delikatesa bila velika). Razlog mini slavlju je moja službeno 1000. trka, pa evo kratkog izvoda iz statistike:

• 80 maratona
• 207 polumaratona
• 71 planinska trka
• 379 kros-liga
• 78 triatlona (1 ironman)
• 185 ostalih sitnurija (kraće cestovne trke, staza, nordic, orijentacijske trke, trekinzi, challengeri, te plivački i biciklistički maratoni)

U tih 1000 trka prešlo se ukupno 15,100 kilometara za 1315 sati (54 dana). Prva službena trka je bila Plitvički polumaraton 1988. godine (1:39), a najbitniji podatak, koji mi je i omogućio ovu prvu hiljadarku je da nikada nisam bio ozljeđen. The moral of this story is: ako se kvalitetno i redovito trenira, ako se poštuje postupnost i odmori nakon svake sezone, i ako se šara po disciplinama, onda se može i pretjerivati, a jebeš život bez pretjerivanja!

LAGVIĆ – rezultati

LAGVIĆ – poredak

UNITED liga – poredak

Malo slika Gorana Marovića

I još malo Roberta Petrovečkog