5791 kilometar je u nedjelju 27.02. istrčalo 350 učesnika 3. Savskog Enervit polumaratona. Dužina dostatna Sjevernog pola na sjeveru, Ekvatora na jugu, Himalaje na istoku i Amerike na zapadu.
Na kratkoj stazi od 5km, rezerviranoj za „građanstvo“, okupilo se 99 manje ili više joggera, nespremnih atletičara, rodbine polumaratonaca i slučajnih namjernika, dok se na glavnoj trci namjerio respektabilan broj od 250 i jednog trkača i jedne džukele (Goga, pesi nisu za trku, barem dok ne plaćaju startninu!). Lijepa staza uz rijeku Savu, van domašaja gradske vreve i nadrkanih vozača, pokazala je već treću godinu za redom da trkači vole prirodni ambijent, čak i kada je hladno kao što je bilo ovog puta. Zakašnjela zima i temperatura možda tek stupanj ili dva iznad nule je obilježila trku, dok su u prve dve sezone bili lijepi sunčani dani, ali uz orkanski vjetar, tako da još nismo imali pravi proljetni dan na Savskom polumaratonu, ali isto tako ni generalno sranje u vidu blata, kiše ili snijega, što bi ovu stazu napravilo, recimo – zanimljivijom.
Savski polumaraton je stekao svoj imidž u ove tri godine postojanja. Masovna trka kao uvertira u početak natjecateljske sezone, kada trkači jedva čekaju da završe dugačke zimske pripreme, u prirodnom okolišu uz rub rijeke Save, s niskom startninom, te dobrom majicom, organizacijom i atmosferom. Skromni nagradni fond ne privlači one najbolje trkače u zemlji, ali to i nije osnovni smisao ovog natjecanja, već na neki način oda najpopularnijem zagrebačkom trkalištu, koje je tisućama i tisućama trkača i joggera bio i ostao najdraži poligon. Nasip je izgrađen prije 40 godina tada popularnim omladinskim radnim akcijama pod jednostavnim imenom „Sava“, i danas, osim što grad Zagreb štiti od poplave, podsjeća nas na neka druga, prošla svršena vremena, u kojima su ljudi bili bogatiji iako su imali manje.
Ova trka je lani začela „Trail Trophy“, seriju manje ili više sličnih trkačkih događanja na lokalnoj, zagrebačkoj razini. Osim ovog polumaratona, do izražaja je došlo par novih kratkih trekking utrka (Kameni svatovi, Japtrek, Lagvitrek), kao refleksija na trekking-boom u Hrvata u zadnjih par godina, s kulminacijom krajem prošle i početkom ove godine (preko 300 učesnika na Rabu i 500 u Zagorju), međutim, kao atletski zaljubljenik, ipak se najviše veselim činjenici da se u Hrvatskoj na neki način preporodio kros, i da je u zadnje dvije sezone bilo (ili biće) čak 6 novih kros natjecanja: Dotrščina, Sesvete, Ribnjak, Jankomir, Zaprešić i Maksimir, uz postojeća dva – Volim trčanje i Podsused.
Osjećaj slobode i posebnosti koje pruža trčanje van društvenih gabarita je također nemjerljiv. Na globalnom nivou se dešava novi trkački bum, snažniji od svih dosadašnjih, a posebno je izražen u trailu, koji je ranijih godina bio relativno slabo zastupljen. Statistikama opsjednuti Amerikanci su nedavno izbacili zapanjujući podatak, da je tijekom 2010. godine čak 4 milijuna i 800 tisuća trkača participiralo u raznim trail running događanjima! U prve tri godine održavanja, Savski polumaraton je imao preko 300 trkača, što je pokazalo da i kod nas postoji i te kakav interes za trčanje u prirodi, što je ovu manifestaciju dovelo u sam vrh hrvatskog trkačkog kalendara po broju učesnika.
Mislim da je AK „Sljeme“, kao organizator, pokazao kako se i s malim proračunom i s niskom startninom može napraviti odlična trka, za što je potrebno dosta entuzijazma i volontera. Pod pritiskom recesije dosta se trka u zadnje dvije sezone ugasilo (a i neki klubovi), samo zato što se nije znalo, moglo ili htjelo prilagoditi situaciji, te napraviti više za manje. U situaciji kada 75% stanovništva jedva spaja kraj s krajem, kada nacija demonstrira ulicama grada pritisnuta neimaštinom, svaki organizator treba razmisliti koliko je primjerena, inače standardna, startnina od 100 i više kuna.
Službeni rezultati 3. Savskog Enervit polumaratona
Foto galerije:
