Pr(a)vi proljetni dan u gradskom parku Ribnjak. Lijepa i zanimljiva staza po rubu parka poslužila je ove subote kao poligon za još jednu neobičnu manifestaciju u organizaciji Atletskog kluba Sljeme.

U našem trkačkom kalendaru definitivno nedostaju kratke trke od 5 i 10 kilometara, inače vrlo popularne u trkački razvijenim zemljama, gdje lakoćom postižu veliku masovnost, a prednjače trke u Los Angelesu i New Yorku sa po 30,000 učesnika. Osim toga, kod nas gotovo da ne postoje dobrotvorne trke, dok, također u trkački razvijenim sredinama, sve vrvi od takvih manifestacija na kojima se prikupe zaista značajna sredstva, kao npr na trci „Race for the Cure“ u Washingtonu, gdje se prikupilo nezamislivih bilijun dolara!? Kad se sve skupa zbroji, trka Ribnjakros predstavlja skoro po svemu izuzetak od standarda.

Istina, broj učesnika je relativno mali (ukupno 90-ak), a ni prikupljena sredstva nisu tako bombastična (cca 3,500 kuna), međutim, svaki početak je težak (reče lopov i ukrade nakovanj :)). No, najbitnije je da se sa vrlo malo truda (i dosta zabave) može ipak utjecati na senzibilitet i svijest ljudi ka dobrotvornom aspektu i zdravom načinu života, pa zašto ga onda nebi uložili? Uz dugotrajniju medijsku kampanju i involviranje gradskih i državnih struktura, ovakve priredbe mogu u sljedećim godinama biti efikasnije i biti od konkretne pomoći onima koji je trebaju, u ovom slučaju oboljelima od dijabetisa.

Na glavnoj trci je nastupilo ukupno 47 učesnika, a najzanimljivije je to da su se skoro svi duže zagrijavali nego što im je potrajala sama trka, a vjerujem i rastrčavali. Pobijedili su Veronika Jurišić i Hrvoje Kovač, svojevremeno prvaci Hrvatske u maratonu, koji se u zadnje vrijeme profiliraju ka ultramaratonu, pa je lijepo bilo vidjeti da visoka kilometraža ne ubija brzinu, kako se smatra u „stručnim krugovima“.

U dječjim trkama i u utrci građana prodefiliralo je 40-ak učesnika, i uz dužno poštovanje, evo i njihovih imena: Ivona Miličević, Mihael Vrban, Jana i Eva Budinščak, David i Jakov Pavlović, Vita i Stjepan Cik, Jan Musija, Tea Sorić, Fiona Spremić, Helena Topolovac, Nika Korper, Filip Vitković, Filipo i Roko Pavlović, Stella Šaronja, Martin Pavlović, Martina Habijančić Gogić, Ana Marija Maglov, Bruno Korper, Andro Franković, Hana Lađević, Katarina i Lucija Pavlić, Petar Pavlović, Marko Milek, Matija Balen, Marijana Bračan, Fran Ilčić, Marko Adrizzone, Damir Milek, Tomislav Vitković, Zvonimir Pigac, Sebastian Mornar, Radmila Ortynski, Tomislav Štrk, Fili Mihetec i Milan Pernar. Mali šou je izvela Hana Lađević (inače kćer naše poznate trkačice Gabrijele Šalković), koja je najprije nastupila u dječjoj trci na 400m i osvojila drugo mjesto, zatim pobijedila u kategoriji žena na građanskoj trci od 1km, i na kraju nastupila još i na glavnoj trci programa, na 3km i pobijedila u juniorskoj kategoriji :).

U prilogu je diploma koju si mogu učesnici trke isprintati i upisati svoje podatke.

Ribnjakros diploma

Direktor trke je bio Aleksandar Ortynski (zvani Lepi Atza), kojeg možete često sresti u Ribnjaku kako šeta svog škotskog ovčara Žarka, odnose s javnošću je ponovo odlično odradila Dunja Bua Maričević (i osvojila 3. mjesto u ženskoj konkurenciji!), dizajn logotipa, majica, diploma i ostalih imidž-detalja idu na dušu Orsata Frankovića, program je vodio Kristijian Batica Šivak, a osim sveprisutne i neizbježne Žane, pomagali su – Mirela, Veca, Pinky, Božena, Rogina, Bruno, Pajo, Andrea, Jasmina (spekla kolače), Marina, Damir, Jere, Kiš, Ivka… a trčala su i klupska djeca – Andro (2. mjesto), Fran (1. mjesto), Stella (3. mjesto), Koštanove nećakinje (2. mjesto Lucija, 1. mjesto Katarina).

ribnjakros-REZULTATI-2011

Slikali su Orsat i Anja (FB)

• A Ivka nam je drugog dana bila rukovoditelj
• slavonsko-brodske ekspedicije, što je rezultiralo sljedećem:

Oklade su pale, zaputila sam se u Slavonski Brod drugim busom jutarnjim. Još sva nadahnuta jutub klipovima Haile Gebrselassie-a, prije polaska jedem zob i razmišljam o tome kako je danas sigurno Taj
Dan… dan za rekorde! Da skratim – išla sam malo ispod 2h i 5 min. Staza je bila dulja no inače, a visinski profil dosta sličan plitvičkom… samo ipak malo teže. U vrhunskoj formi sam, 60 kg čistog
mišića, ovaj tjedan sam trčala malo manje no inače – ipak se valja odmoriti za utrku… pogotovo ovako zahtjevnu.
Moja prijateljica Katja Banai je uspjela otrčati ispod 2h, ali u usporedbi s mojim rezultatom – sumnjam na stimulanse. Kolege trkači, Sljemenaši i budući Sljemenaš, Dado Sobota, Andročec, čovjek koji je bio domaćin prošlogodišnjeg Sesvetskog krosa, Frano Vassung i Enver Kasa su nam pravili društvo, kratili vrijeme i divili se Katjinom i mom fenomenalnom rezultatu. Društvo i zabava prije, poslije trke i u busu je bila superica cica mica! Super smo se proveli, pocrnili i nasmijali. Kažu da je to najbitnije.

Mijau, mijau