Zdenka Svetine više nema. Jedan dobar čovjek je ovog vikenda završio svoj životni put na Pagu.

Svatko tko ga je poznavao pamtit će ga po nečemu, mi ćemo se sjećati zajedničkih putovanja u Berlin, Ferraru, Rim, Linz, po Forrest Gumpu… ali prije svega po Sljemenskom maratonu, kojeg je volio i cijenio više od ostalih. Bez obzira u kakvoj formi bio, uvijek je dolazio i u prvih 10 godina završio svih 10!! Ispočetka je bilo dobrih rezultata, puno ispod 5 sati, što je za ovaj maraton uvijek predstavljalo mali podvig. U zadnje tri godine Zdenko je sve manje trčao, ali je unatoč tome na Sljeme i dalje dolazio, pa je rezultat od 2008. pa nadalje prvo prebacio preko 6 sati, pa godinu kasnije preko 7, i konačno lani preko 8 sati, i na taj način postavio hrvatski rekord u najsporijem maratonu – 8:12:42, za što je čak dobio i dio medijske pažnje. Zdenko se uvijek smijao na račun toga i najavljivao da će se ove godine još bolje pripremiti i pokušati još jednom popraviti rekord!

Prije 2 tjedna, a uoči ovogodišnjeg Sljemenskog maratona je nastupio na Velebitskom trekingu (još jedna trka koju nikada nije propuštao), i u društvu s našom Žanom završio planinarsku trku od 30 kilometara, popevši se zadnji put na Velebit, vjerojatno bacivši zadnji pogled ka Pagu. Žalio se da je jako loš i da po prvi put ove godine nebu došel na Sljeme…

U našem klubu je od prve sezone, a svoje najbolje trke je trčao prije 10-ak godina – maraton u Linzu 3:29:21 i polumaraton na Jarunu 1:35:16. No, rezultati, kakvi god da jesu, ne čine ni čovjeka ni trkača, pa je teško kroz njih dočarati našeg Zdenka. Još puno puta ćemo ga se sjetiti, a sasvim sigurno kada na Sljemenskom maratonu počistimo ciljni prostor i bacimo još jedan zadnji pogled u pravcu Činovničke livade u nadi da će se iz dubine još jednom nasmijati Zdenko Svetina.