Ovdje je najava za sljedeći treking na Krku (29.10.)
Ukratko:
Posve očekivana pobjeda Gorana Lesjaka, trekingaškog Usainbolta. Čovjek razvaljuje, otrovi se zaista nalaze u malim bočicama! Kod cura malo manje, ali ipak očekivana zmaga za zagorsku Rambicu Jelisavetu Brezak, koja se poslije trke potpuno očekivano pak zapila!
Treking je bio lijep, zabavan, nenametljiv itd… A ovako ga je doživio Dubravko Žigman, koji je u Kraljevom Vrhu skinuo svoj trekerski jungf:
Hoćemo ovaj vikend. Hoćemo. A kuda? U brda, planine, nizine… Odabrala se ruta. Sjeverna strana Sljemena od Kraljevog vrha do Horvatovih stuba i natrag. Žana je rekla da je prekrasno, Janko je napisao u mailu da ćemo se lagano rashodavati po Sljemenu.
Nađemo se svi kod Boćarskog doma potrpamo se u četiri auta i krenemo. Na Kraljevom vrhu kod tenis centra se sparkiramo. Presvučemo se i nakon nekog muvanja okolo krenemo put Horvatovih, prođemo Horvatove, putem uživamo u suncem okupanoj Medvednici, igrom svjetla prošaranoj jesenskoj šumi, krošnjama prepunim prekrasnih šarolikih boja. Tu i tamo naletimo na koju gljivu, čujemo žubor potoka. Zastanem, uživam u krajoliku, fotkam prirodu, planinare. Uživamo u spuštanju Horvatovim stubama, divimo se entuzijazmu čovjeka koji ih je napravio i njihovom uklapanju u prekrasni okoliš. Podno stuba su klupice, sjednemo, zamarendamo, popričamo, uvijek netko iz ruksaka izvadi nešto tekuće s nekim travama. Nakon 30-45 minuta krenemo lagano dalje. Spuštamo se do Kraljevog vrha, pratimo označenu planinarsku stazu, pređemo par puta potok. Žubor potoka opušta. Stižemo do teniskog centra. Tu nas čeka grah, piva, presvlačenje.
Za takvu turu po prekrasnom jesenskom danu treba otprilike 1/2 litre vode na 1,5h. Tura je dugačka 16km sa 720 metara uspona i 720 metara spusta. Vrijeme prolaska s pauzama i divljenjem prirodi je oko 5,5 sati.
Na noge trkačke ili brdsko trkačke tenisice, obući se slojevito. Obožavam trčanje po prirodi. Nekako se čovjek spoji s prirodom i u tom trku mora paziti na teren i kretanje po tom terenu. Kako je već Janko spomenuo lagano rashodavati po Sljemenu. Po ravnom se lagano trči, po uzbrdici se uspori ili hoda, po nizbrdici se pusti koliko ide, preko potoka, kroz potok, okolo potoka. Po Horvatovim stubama najbrže se ide u niskom skipu. Odmor je samo da se popije gutljaj dva vode. Brzi, strmi spust natrag do tenis centra. Grah, presvlačenje,…
Kada idem na trčanje ne nosim sa sobom ništa što bi mi smetalo pri trčanju. Potrebno je otprilike 1/2 litre vode na 1 h trčanja. 16 km s 720 m up&down u trku se pređe za nekih 1-1,5h brzi trkači, a prosječni 2-2,5h. Noge gore, pluća peku, izgaraju, mozak kipi od napora. Trčanje mi daje jedan poseban gušt izmorenosti.
To nam nije bilo dosta pa smo se odlučili još i za orijentacijsko trčanje. Obleka slična trčanju. Uz dodatne obavezne rekvizite kartu i kompas. Označene su kontrolne točke, a cilj je u što kraćem vremenu obići kontrolne točke određenim redoslijedom ne zadanim putem pristupa istima. Pa tako se može prvoj kontroli Divljak prići makadamom ili šumom i dvaput preskakati potok ili kroz potok i kroz koprive (jel tak Janko) jer ipak je kroz potok kraće, brže (upitno), ma sigurno zanimljivije :), tko je vidio ići makadamom ravno malo okolo. Bolje je spuštat se u jarugu, preskakat potok, izbjegavat pse, tuke, guske, koprive i onda se strmo penjat na kontrolu. To je orijentacijski duh. Nakon prve kontrole idemo na drugu, Horvatove stube. Na kontrolnoj točki je oznaka, crveno bijela “vrećica” koja visi negdje na drvetu, štapu i papir s naljepnicama koje treba odlijepiti s papira i nalijepiti na svoj kartončić s prolazima, jer bez svih prolaza nema graha i pive na cilju :). Žana je neumoljiva što se tiče kartončića s prolazima :). S Horvatovih stuba trčeći tražimo kontrolu Pisana bukva na križanju planinarskih puteva. Cijelo vrijeme se orijentiramo prema karti koju smo dobili na startu i nakon te zadnje kontrole trčimo najkraćim putem prema cilju, gdje nas čeka Žana za zapisničkim stolom i štopericom.
Orijentacijsko trčanje je spoj trčanja i orijentacije. Zanimljivo je tražiti kontrolne točke kojih ima znatan broj na nekom zadanom području. Tu je zanimljivo snalaženje u prostoru na osnovu geografskih obilježja. Treba dobar osjećaj za prostor i čitanje karte, plus dobra kondicija ako se želi brzo sve obići. Neke veće potrebe za hranom i vodom tijekom natjecanja nema jer sve relativno brzo završava. Barem u većini slučajeva. Noge gore, pluća peku, izgaraju, mozak kipi od razmišljanja i orijentacije, traženja optimalnih puteva pristupa. U svakom slučaju zanimljivo, meni malo previše natjecateljski.
E sad gdje smo to mi bili? Kada se gornje tri discipline i viđenja spoje u jedan dobije se treking Kraljev vrh. Planinario sam dosta, trčim već 5 mjeseci, na orijentaciji sam bio par puta, ali na trekingu nikad. Tako da je ovo moj prvi treking. Pa da vidimo sada kada se sve spoji kako je bilo 🙂
Dan prije je najveći problem bio kako se obući. Nakon kratke analize što bi nas moglo dočekati odluka je pala na off-road tenisice, trifrtaljni šorc i sintetična tanka dugorukavna i jedna kratkorukavna majica na nju, na glavu planinarska kapa, najmanji planinarski ruksak koji sam imao. Trebala bi mi 1L vode, ali sam uzeo samo 1/2L, koja energetska pločica i to je otprilike to. Kako je Žana rekla da je prekrasno, a Janko napisao u mailu da ćemo se lagano rashodavati po Sljemenu. Odlučih uzeti veći fotić da sve i poslikam, ta kila viška uz LAGANO RASHODAVANJE PO SLJEMENU neće mi puno štetiti.
Nakon dolaska i pripreme za treking, ja sam lagano fotkao okolo spreman za start. Tako ja slikam start i one prve nabrijane kako trkom kreću. Ekipa Adidas škole trčanja (AŠT) lagaaaanim korakom krenula. Pratim Janka, on isto krenuo lagano, ok, mogu i dalje slikati. Okrenem se, a ono nema nikog od AŠT, pogledam naprijed, a oni u trku. Okeee, ajmo za njima, ruksak mi nespretno poskakuje na leđima, fakat ga treba dobro učvrstiti. Dok trčim fotić mi smeta :(. Svi ravno makadamom, tu i tamo poneki treker skrene na livadu, kad mi odjednom naglo desno na sporedni put, pa nizbrdo. Vidim ja odnio vrag šalu, spremim fotić u ruksag, zategnem naramenice i trk. Tuke frliću, guske galame, psi laju, mi preskačemo potok, jednom, dvaput, kroz koprive, pa preko livade. Putem uzbrdo, u jednom trenutku moramo presjeć šumu uzbrdo da dođemo do kontrole. Tu malo izgubim grupu 30-tak metara, ali ih stignem na kontroli.
Nastavljamo odmah prema drugoj kontroli. Na karti vidim niz izohipsi koje nas čekaju, to znači strmo uz brdo. Tu već gubim grupu dobrih 100 metara. Na jednom križanju Siniša me sačekao da krivo ne skrenem. Nastavljamo zajedno dalje. Putokaz za Horvatove stube AŠT otišli prema vrhu, a kontrola je u dnu, wtf? Sigurno je netko zaželio proći po svim stubama pa eto Janko pada na mili pogled. Mi ih gunđajući pratimo na vrh, ko ona dvojica Statler i Woldorf, starčići iz mupeta na balkonu. Vadim fotić i probam nešto slikati u trku, haha. Spuštamo se Horvatovim, poslikam par trekera koji se penju po njima. Uzimamo naljepnicu s druge kontrole i stižemo ekipu iz AŠT na odmorištu podno Horvatovih. Uspijem popiti 1 dcl vode pojesti dva komadića suhe kruške.
Krećemo prema trećoj kontroli, izbijamo na makadam i naravno svi se daju u trk, kako sam opet izvadio fotić, odmah počinjem zaostajati za grupom. Kako sam opet zaostao više od 100 metara Siniša me opet sačekao na jednom križanju i nastavismo zajedno, gunđajući o karti i krčevinama koje nisu u kartama. Nakon što smo već mislili da smo se izgubili naletimo na kontrolu ko kokoš na glistu :). Od te zadnje kontrole do cilja ide planinarska staza koju treba samo pratiti. Odlučimo malo potegnuti prema dolje te par puta fulamo planinarske oznake. Nakon spuštanja u podnožje više nam nije bilo do trčanja te laganim hodom došetamo do cilja.
Ok, da idem sve ponoviti što bi promijenio: prvo – ne vjerovati Jankovim mailovima, drugo – dobro proučiti prvo pravilo o Jankovim mailovima, treće – ne nositi velik fotić na treking s Jankom, ostalo je bilo ok. Rezultat je bio da sam popio 1dcl tekućine, prošao 16 km od toga 720 metara nadmorske up i toliko down. Kratku stazu prošao za 3:15:37h, AŠT grupa je prošla za 2:44:31h, a najbrži muški za 1:32:09h, a žena za 1:46:02h.