Ime + prezime: JGL / zener / nepošteni / GREND SLJEM

1. Nikica Smolić 35:17 / 28:30 / 54:35 / 30:54 / 2:29:16
2. Stanislav Bergant 46:42 / 33:45 / 54:49 / 37:30 / 2:52:46
3. Vedran Rzaunek 43:50 / 38:50 / 54:41 / 37:16 / 2:54:37
4. Gordan Zelenika 47:58 / 36:19 / 53:06 / 40:19 / 2:57:42
5. Goran Pacak 45:30 / 35:20 / 58:01 / 40:38 / 2:59:29
6. Zoran Košćak 48:17 / 42:20 / 56:48 / 41:10 / 3:08:35
7. Saša Breznik 45:04 / 43:18 / 1:01:01 / 39:54 / 3:09:17
8. Viktor Sarić 42:11 / 36:26 / 1:03:20 / 47:38 / 3:09:35
9. Vladimir Ilčić 49:27 / 40:44 / 59:20 / 41:49 / 3:11:20
10. Robert Bernat 52:14 / 40:26 / 59:17 / 42:45 / 3:14:42
11. Gordon Gilja 46:26 / 43:30 / 1:03:55 / 41:16 / 3:15:07
12. Mario Božić 46:12 / 50:20 / 1:00:30 / 38:56 / 3:15:58
13. Hrvoje Torbašinović 47:54 / 44:55 / 1:03:54 / 41:41 / 3:18:24
14. Hrvoje Filipić 49:26 / 47:54 / 1:03:15 / 41:37 / 3:22:12
15. Krešo Turkalj 51:21 / 50:10 / 1:02:57 / 42:47 / 3:27:15

Mušketirke:

1. Sandra Ferenčak 50:05 / 41:02 / 55:38 / 46:03 / 3:12:48
2. Mateja Blažević 47:57 / 42:17 / 1:01:38 / 41:17 / 3:13:09
3. Višnja Škevin 52:21 / 40:56 / 59:10 / 46:51 / 3:19:18
4. Ivana Blaženović 52:40 / 44:00 / 1:04:15 / 48:03 / 3:28:58
5. Monika Kovaljesko 58:52 / 54:44 / 1:17:18 47:07 / 3:58:01

A sad pročitajte kako je Monika uspjela na Grend Sljemu postaviti sedmo žensko vrijeme u povijesti ove ultimativne sportske discipline, rezervirane samo za nadljude od čelika:

Sve je počelo s Grend Sljemom. Može zvučati smiješno, jer Grend Sljem, unatoč naslovu, ipak je mala underground utrka za koju većina ljudi nikad neće saznati. A meni je baš tako počelo. Lutala sam jednom (sredinom ožujka) po stranicama AK Sljemena i naletila na prošlogodišnji GS, prvi u nizu. 😉 Sve u opisu mi je djelovalo tako zanimljivo… te sam to odmah podijelila s Matejom (op.a. drugom curom u ovogodišnjem Grend Sljemu):

• Ej…;)
• ja ti sanjarim o tome da završim grend sljem. 🙂
• što je Grend Sljem?
• To ti je jedna divota. Navodno treba čekati da se poklope termini, i to može dogoditi jedino ljeti. Zašto ljeti?
• Zato što je recept za Grend Sljem ovaj: JGL + Cener (Sljeme) + J.Nepošteni triatlon + Puntijarka.
• (Puntijarke nema van ljeta, jelte…).
• Jarunski/jutarnji nepošteni triatlon ti je jedna vrlo zanimljiva stvar. Naime, kako je triatlon propisan i standardiziran, nepošteni triatlon su radili trkači, koji su smanjili ostale dionice, a trčanje ostavili kako je i po standardu za sprint-triatlon. Tako da se pliva samo 500tinjak m, vozi se samo 2 kruga oko jaruna (13km), a trči se standardno 5km.
• Kužiš sad što sve znači Grend Sljem!? Zar to ne zvuči hiper zanimljivo?
• Morala bih saznati mogu li plivati 500 metara. Morala bih saznati mogu li odraditi taj JNT. (velike oči)
• morala bih saznati mogu li odvoziti cener dok još ima koga tko mjeri vrijeme (prije no što se svi pokupe doma već).
• morala bih saznati koliko mi treba za bikču 😀
• i onda to sve zgurati u nekoliko dana!!! 😀
• jedva čekam, i nadam se da će se poklopiti termini da JGL i puntijarka liga budu u istom tjednu.
• drži fige.

Tad još ništa o svim tim ligama nisam znala. Tad nisam trčala, gotovo nikad. Po Bikčevićevoj nisam radila ništa osim planinarenja. Nisam vozila bicikl tako dugo…

I baš negdje u tom periodu sam tražila novu zanimaciju (jer je završila Mrak liga), pa mi je ekipa s te lige preporučila da počnem dolaziti na treninge trčanja AK Sljemena. Nisam nikad trčala, al sam se pojavila jednom. Nakon treninga smo svi završili u Martinu, a Vanja me upoznavao s ljudima… Tad sam upoznala Janka. Naravno da tad nisam imala pojma što to znači, no komentirala sam Janku da bih se voljela spremiti za Grend Sljem. Janko me pogledao i umro od smijeha. (Sad ta reakcija ima smisla). A onda je rekao da bih se baš mogla upisati u Brooksovu školu trčanja (za početnike, jasno). I iako mi trčanje nije zvučalo primamljivo, svi su mi bili preporučili baš trčanje kao terapiju za problem s plućima/disanjem pri tjelesnim naporima, što me uvijek mučilo. Zaključila sam da bih mogla probati iskoristiti to trčanje kao alat za ostale stvari koje me zanimaju – bit ću u boljoj kondiciji, moći ću disati pri tim ostalim stvarima, i tako to.
Brooksova škola trčanja me nekako uzela. Ispunila mi je raspored, tjedni su letjeli, bila sam (i još uvijek sam) okupirana, a ono najbitnije – mogla sam sve više i sve dulje te su me pluća sve manje ubijala. Odlična terapija. Nisam stigla misliti na Grend Sljem, barem ne redovito.

U međuvremenu sam se pojavila na Puntijarka ligi i skužila da mi se sviđa – daleko više od nasipa, a čak i od Maksimira. Upalila se lampica… na rubu da bude prekasno – tek 2 tjedna prije Grend Sljema sam shvatila da to može biti već u srpnju. Kako sam bila okupirana školom trčanja te orijentacijskim treninzima, na red nije došao bicikl, a kamoli plivanje. No uspjela sam barem testirati kako mi ide Cener. Tu mi je Mateja otkrila dobar trik – ima 41 stajalište do kraja Cenera. Kako nemam neki dobar ciklokomp te se ne mogu pouzdati u ono što pokazuje, a ne znam stazu na pamet, prema stajalištima se da dobro orijentirati gdje si i koliko još imaš za odpedalirati. Dodatno me iznenadilo što sam na tom testu Cenera mogla brbljati putem, što nikad prije nisam mogla, jer bih se borila za dah. Lijepo je vidjeti efekte trčanja. Što se plivanja tiče, odlučila sam zanemariti to što ne znam baš plivati i vjerovati da će moje plutanje s malo mlataranja nešto značiti.

Jutro prije JGLa nisam bila nešto nabrijana, nije mi bilo jasno zašto mi fali volje za nešto što čekam mjesecima. Skužila sam, tamo negdje u Mirelinom autu, da je u takvim situacijama najbolje isključiti mozak i samo krenuti raditi ono što trebaš. Kažu da se za JGL trebaš samo probuditi, no “probudila” sam negdje na pola staze. Možda zbog pretankih čarapa koje sam greškom ponijela i žuljeva kao posljedice… Nekome bi ovo bilo gnjusno, no meni je djelovao kao spas – Vanja mi je ponudio svoje deblje čarape. Na Elvirovoj kratici smo stali i zamijenili se te sam idućih 10ak minuta mogla opet normalno koračati. Iznenadio me rezultat – 58 min, jer mi je plan bio za sve 4 trke – ići ispod onog što inače mogu, a ispod 1h sam dosad išla samo jednom. Sunčana JGL jutra su uvijek posebna, a još su bolja kad ih se začini grupnim branjem malina na spustu.

Iskoristila sam to što ne moram na posao te sam tijekom podneva odspavala 1h. Kako nisam nikad išla na toliko trka u tako malo vremena, očekivala sam da će mi trebati malo kemijske potpore (magnezij, kalij, šećeri, kofein…) te sam imala pripremljene ampulice i gelove. Gel sam ulila prije Cenera, na koji sam lijeno došla Matejinim autom pod izgovorom da se štedim za ostatak Grend Sljema. Svidjelo mi se što je Cener isto jedna “kaotično” organizirana utrka, prijave su usmene, start je okviran (čekalo se Nikicu da ode na WC), vrijeme možeš javiti mailom. Sve po mojem ukusu, fleksibilno i šarmantno. Svidjela mi se i promjena načina penjanja na Sljeme, iako sam već bila tog jutra gore. Bila sam sama cijelim putem, ali mi je bilo zanimljivo. Jedino su mi problem stvarali pogledi na neobrane šumske jagode putem. 😉 Nadala sam se rezultatu ispod 1h, i bila sam vrlo sretna kad sam vidjela da mi ciklokomp i štoperica na mobitelu (uključena za svaki slučaj) pokazuju manje čak i od 55min. Skroz neočekivano. Yay! Valjda idem brže kad ne brbljam putem! 🙂 Kao zadnji debil spuštam se u ilegalnom smjeru, palim sve lampe po sebi i ispričavam se svima koje srećem putem, trpam se u auto i jurim na tuš da stignem na koncert u Močvaru. Koncert (Woven hand) kojem sam se veselila, jasno, morao se utrpati u noć usred Grend Sljema, i na moju veliku žalost nije bio nešto. U ponoć sam u krevetu, upirem u smjeru sna. Buđenje u 4:30, pokret u 5:00, na startu na Jarunu već u pola6. Saznajem da imam svoj grm (smiješno je kako me ovakve stvari mogu tako razveseliti) gdje se ostavljaju bicikli, ručnici, tenisice i ostali rekviziti za ovu nepoštenu predstavu. Sunce dopire pod divnim kutem, malo žalim što ne stignem fotkati. Jarun je neočekivano topao, očekivano sam zadnja, Vitja završava svoj zadnji krug prije kraja mog prvog. Žana me pita na kraju prvog kruga je li mi dosta, odgovaram da jest, ali da idem odmlatarati to do kraja. Ribič na pontonu mi govori da ja to mogu (iako sam zadnja i sama u Jarunu), skroz simpatično. Sjetim se da je to nepošteni triatlon te zadnjih 50ak metara hodam kroz plićak. Plivanje mi je bilo najteži dio Grend Sljema, iako najkraći, vremenski i distancom. Za tranziciju na bicikl (brdski s traktor gumama, kao i za Cener) sam si uzela vremena, utrpala sam koji energetski bombon u sebe, okrenula zvijezdu za Boženu koja fotka, a stigla sam čak i kacigu instalirati. Tijekom ta dva kruga su me u prestigle 2 grupe cestovnjaka, svi redom rasturaju i bicikl i Grend Sljem, ali su svi našli energije da mi dobace koji motivacijski komentar. Najpošteniji nepošteni triatlon. 🙂 Ponosna sam na sebe što sam uspjela otrčati do točke 2,5km i natrag bez stajanja i hodanja, nakon tog kvaziplivanja i bicikliranja 2 kruga u 6 ujutro, sa žuljevima. 🙂 Janko je komentriao da sam čak imala i solidan rezultat. Woohoo! Nakon trke sjeda nas nekoliko na kavu, Vitja nas časti krafnama, a ja se čak sjetim istegnuti. Zanimljivo mi je to što – iako mi je teško, sve me boli u nogama, nenaspavana sam zbog koncerta i punog mjeseca – i dalje ne želim Puntijarku odraditi, nego ju doživjeti.

Pao je još jedan sat sna tijekom dana. Objavljeni su dotad skupljeni rezultati. Saznajem da je lako moguće da će mi ukupno vrijeme za Grend Sljem počinjati s 4:xx:xx h. Nekako mi se to nije svidjelo, no nisam baš ni htjela forsirati, kažu da tako najlakše zaraditi ozljedu. Barem mogu imati mikrocilj, kad sam već neupitno zadnja u poretku.

Na sljemenski parking dolazim dovoljno rano, prijavljujem se pod brojem 13 🙂 i dekoncentrirano se malo družim s ljudima prije starta, nenaspavana i umorna. Napravim dobru odluku u onoj dilemi – otići na WC prije trke ili ne otić. Šumski WC – FTW! Ok, ne baš for the *win*, ali s obzirom na to da meni cilj/san bio završiti Grend Sljem, skoro da je isto. Bikčevićeva mi je bila ok, ništa teža ni lakša no inače, a i rezultat je to potvrdio. Rezultat taman dovoljan za 3:xx:xx h! Sreća najveća! Lagana silazim polako dolje, iako me sve boli. Mirna radost.

Grend Sljem je bio sve što sam htjela, i po težini, i po izboru dionica, i po terminima u danu… Stalno mi je bilo zanimljivo i napeto. Jako sam sretna što sam ga mogla biti dio. Ljudi su bili divni, i oni koji su se natjecali sa mnom te dobacivali super komentare, i oni koji su pratili moje statusne izvještaje na fejsu poslije svake dionice Grend Sljema, i oni koji su me vozili na JGL, i oni koji su mi dali potporu u obliku šećera i kofeina, i oni koji su pekli kolače, i oni koji su trpjeli moje rane alarme, i oni koji su mi posudili auto, i oni koji su pecali ribe na jarunu… Ljubim vas! 🙂

Jedino bih voljela bih da je više ljudi s Brooksove škole trčanja probalo ovu neobičnu utrku, da je bilo više ljudi mojeg ranga, da se imam s kim “naganjati”.  Ovako su tamo bili odlični sportaši… I ja. 😀 Zadnja u poretku, ali 5. od cura, te jedna od ukupno 6 cura koje su to uspjele završiti! Woohoo! Radim mentalnu zvijezdu u glavi!

 Grend SljeMony 😉

…

Evo za kraj još i rezultata prvog, a lako može bit i jedinog ovogodišnjeg nepoštenog triatlona. Pošto se Borko ljuti kad ga prozovemo da objasni zašto se ovaj triatlon zove nepošteni, ovog puta ga nećemo spominjati, tim više što je Mony to slikovito razjasnila…

Ime + prezime: plivanje / bicikl / cilj

1. Gordan Zelenika 8:02 / 32:02 / 53:06
2. Nikica Smolić 10:35 / 33:50 / 54:35
3. Vedran Rzaunek 8:55 / 33:40 / 54:41
4. Stanislav Bergant 9:06 / 33:26 / 54:49
5. Sandra Ferenčak 8:39 / 33:12 / 55:38
6. Zoran Košćak 9:55 / 37:15 / 56:48
7. Goran Pacak 10:25 / 34:52 / 58:01
8. Višnja Škevin 10:20 / 35:20 / 59:10
9. Robert Bernat 8:42 / 37:17 / 59:17
10. Vladimir Ilčić 10:28 / 38:56 / 59:20
11. Mario Božić 10:05 / 38:50 / 1:00:30
12. Saša Breznik 10:20 / 38:23 / 1:01:01
13. Mateja Blažević 10:28 / 38:23 / 1:01:38
14. Krešo Turkalj 10:40 / 40:30 / 1:02:57
15. Hrvoje Filipić 10:10 / 39:06 / 1:03:15
16. Viktor Sarić 7:40 / 32:26 / 1:03:20
17. Hrvoje Torbašinović 9:20 / 38:50 / 1:03:54
18. Gordon Gilja 11:45 / 40:20 / 1:03:55
19. Ivana Blaženović 10:26 / 38:50 / 1:04:15
20. Monika Kovaljesko 15:45 / 51:35 / 1:17:18