BORIS VADLJA
on Ponedjeljak, 9. srpnja 2012. at 11:36 am
svaka čast na organizaciji,trebalo je sve to pospojiti i okrepe odlične….bravo…….čestitke na svemu…..
jedan glupi čovijek
on Ponedjeljak, 9. srpnja 2012. at 1:52 pm
Svaka budala može napisati izvještaj kako je doživio neku utrku. Meni je danas ujutro moj lični liječnik, zajedno sa vascijelim liječničkim konzilijem, na njihovu jednoglasnu odluku, bez ikog protiv ili suzdržanog, izdao i službenu potvrdu HZZO-a da sam budala. Sa takvim referencama, najzad imam i službeno pravo da napišem i svoj izvještaj o utrci, stoga, uživajte u sljedećim redovima i trenucima koje neizostavno želim podijeliti sa svima i kojih ću se sjećati sve do trenutka klad ih neću zaboraviti.
MOJ SLJEMEMENSKI MARATON
U sparno jutro, dana 7.7., ustao sam se nešto ranije nego obično, oko 8h 35min, i pošto su mi neke kombinacije pale u vodu, odlučio sam otrčati sljemenski maraton. sjeo sam u auto (koji sam prethodno upalio na guranje, a pomogao mi je sladoledžija koji tamo ima škrinju), krenuh na Sljeme. Putem sam razmišljao na koju kategoriju da se prijavim: 14km, štafetu 3 x 14 km ili maraton 42 km.
Autoi sam sparkirao nizbrdo, kod tomislavca, da ga mogu ponovo upaliti, bez guranja. Napravio bih ja to i na ravnom, ali pošto je to bio samit dugoprugaša koji često dobe muskulifiber od dizanja četkice za zube, a ne bacača kladiva i diska, nekako mi ta ideja nije ulijevala povjerenje, da ću na guranje uspijeti uplaliti auto.
Uglavnom, dođoh na prijave, al – na šta se prijaviti. 14km mi je malo za pičkice, a 42 km mi je malo za bolesnike. Dovitiljiv, kakav i jesam, prijavio sam sebe u tročlanu štafetu 3 x 14km. Misli da je puno lakše taj maraton otrčati 3 x 14km nego u komadu.
Uglavnom, utrka je krenula, a sa time i moja prva štafeta. Prvi krug sam napravio strašno brzo, tako da uopće nisam zapamtio stazu. Kad sam završio prvu štafetu, predao sam sebi drugu štafetu, i sam sebi rekoh “ne boj se, nije tako strašno, vidjet ćeš”. I projurih i drugi krug, i shvatih da sam sam sebi dao jako dobar savjet nakon prvog kruga. Treći krug sam išao malo sporije, jer taj treći član je stvarno biko u kurcu tada. nioje ni kreno, a već grčevi. No, na kraju, ipak se to pokazalo dobrim, jer, pošto su moje 2 štafete toliko protutnjele prva dva kruga, nisu ništa vidjeli od prirode. Napokon je ta treća štafeta malo sporije prošla, ali je uživala u blagodatima prirode i te staze i na cilju pričala ovima koji su bili u prethodne dvije, kako je bilo, koje je cvijeće sve bilo putem, krave, muhe i to. I jedna djevojka iz bajke koja je dijelila vodu i slikavala na 500 Horvatovim stubama (koje su dobile ime po tome što ih ima 350, a priojektirao ih je Svezozar Pribičević).
Uglavnom, tako je to sve bilo. Zahvaljujem se još ostaloj dvojici kretena iz moje štafete, kojima sam morao prepričavati stazu.
Nemam što nadodati, osim da je užasno iritantno bilo to što si na svakom metru staze, koja je kružna, čuo glas vrlo iritantnog voditelja.
ifka
on Ponedjeljak, 9. srpnja 2012. at 2:03 pm
hahahahaha 😀 šimune, piše se savIJet.
Tetka
on Ponedjeljak, 9. srpnja 2012. at 2:06 pm
Često se ne slažem s dijagnozama, al ovaj put stvarno moram priznati da je TVOJ liječnik, pače, cijeli liječnički konzilij 100% u pravu :)!
jedan glupi čovijek
on Ponedjeljak, 9. srpnja 2012. at 2:23 pm
Šta se ti imaš sa liječnicima slagaD, pa oni su škole završili i završili, a kad ti završiš škole ko i oni, e onda možeš se sa njima slagaD. To je ko što mi je jedan iz štafete br. 1, znači išo čovek 14km, vraća se pješice dole, a ja treći krug uzbrdo, i hodam uzbrdo, a strmo brate-frende, a on meni “ajde, štaje to, nema hodanja, kako je to hodanje”! A ja mu reko, onako, seljački odbrusio, “Ajd, još da si na 42km, pa bih to pokunjeno primio na znanje i sramio se”, ali, on bre (đu-bre) MENI, sa 14km dieli savjet. A, alo-alo! Isto tako i ti – nemaš se, odnosno, nemoš se ti šta tu složiD, dok ne potkrijepiš to sa diplomom i 15 godina prakse. Jesam ‘l ja bio jasan tote?
batica
on Ponedjeljak, 9. srpnja 2012. at 11:06 pm
Kaj je najbolje, taj liječnik mu je sestra 😀 😀 😀
žana
on Ponedjeljak, 9. srpnja 2012. at 11:39 pm
uglavnom, priča koju svi više-manje znate ide: kak doći do Vrapča ili bilo koje druge ludnice? ideš ravno, ideš ideš, ideš… i skreneš.
I tak ja idem, idem, idem…. i svaki put kad pomislim da skrećem javi se JEDAN GLUPI ČOVIJEK s komentarima i ja produžim još ravno….:))))))))))
ps.
čujem da ova prva dvojica iz štafete uopće više ne razgovaraju s tobom, jer si bio tako loš. a nadali su se medalji u kategoriji 120-139
Jedna draga cura nas je fotkala dole na potoku prije uspona na horvatove stube, a kako iste nisu objavljene molim da ih hitno stavi na klupsku stranicu !
Daniel
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 8:27 am
Evo bas sam htio pitati oce li bit negdje te slike koje je Zoran u komentaru iznad spomenuo..odma nakon okrepe prije uspona..kad sam prosao tuda na trci, bas sam govorio kako ce te slike izgledat super! 🙂
Kaj niste čitali Majdin tekst, čekala ju je ujutro dva sata. Znači, slike za dva tjedna. Božena je zaposlena djevojka!
žana
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 9:09 am
ne dirajte Bobby-a!!!!
bit će kad će biti.
ljepota je u isčekivanju.
kad ih objavi pogledate se i?
batica
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 9:11 am
A kaj se tiče većine ostalih “fotografa”, kao i obično, nabijem vas na fejsbuk, globalizaciju, debilderberg i ostalo…
jedan glupi čovijek
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 9:17 am
Dobro, šta, moj osvrt na utrku ne zaslužuje da bude i sa ostalima tam na stranici?! Jel to diskriminacija po IQ-ju?
Božena je imala velkih problema u prvom krugu. Odjedamput je došlo, u 5 minuta, 100 ljudi, što nije za očekivati, nakon 10 minuta od starta…Prva dvojica popili su sve što je bilo postavljeno na stolu, pa je onda B. morala iz potoka grabiti vodu iz petolitarske plastične čuturice za vodu. Ja sam naišao kada je B. taman postavila nove plasične čaše, i nadolijevala. No, kako nitko nije držao čaše, a B. nije mogla i držati čaše i nadolijavati iz čuture, koja se mora držati sa 2 ruke, tako bi se svaka čaša do pola napunila, ali od uzgona i uddarca vode, stapadurm-stapadurm, prevrnula i prolila.
Vidjevši u čemu je stvar, dovitljiv kakav i jesam, odlučio sam skočiti u potok i napiti se “ručno”, bez da mi konobar u ruke dijeli vodu na okrijepi.
No, u potoku je bio jedan šarplaninac, koji je taman započeo pit vodu, ali, ja dovitljiv kako jesam, čučnoh do njega, pogledah ga u oči i rekoh “e, stari, ja sam na 42km, ajde, sikter, iza mene u red!”. I šarplaninac bezupitno posluša, i stane u red, ali imao je onaj izraz lica “vidjet ćemo se mi još, p**** ti materina homosapienska”…
Uglavnom, i sljedeći krug sam se kod Božene napio iz potoka. Ali, voda je bila malo bljutavija. A i zadnji krug sam se napio iz potoka. Bila je još bljutavija.
U trećem krugu, na najzajebanijem dijelu, na pola puta Horvatovih stuba (koje su, već rekoh, dobile ime po tome jer ih je 350 i jer ih je projektirao i gradio Svetozar Pribičević), kad sam mislio da ne može biti gore, dogodio se “the trenutak”: sretoh onog šarplaninca sa vlasnikom, koji ga je kudio “Sharppy, jesmo rekli NE više kakati u potok uzvodno?”
Uglavnom, osim tog incidenta, sve je bilo super, Konobari na okrijepnim točkama su stvarno bili uslužni, i samo nam je jedan konobar naplatio piće, tamo na Puntijarci, ostali nisu ništa tražili. Osim što se je nekim konobarima na okrijepi “čulo” ispod pazuha, ali, to je normalno za 1. konabare, 2. ovo doba godine i 3. pa gužva nam je danas, ljudi, vidite.
batica
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 11:01 am
Seljo, ne piše se Svetozar PribiČević, nego Svetozar PribiĆević!!!
imurat
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 11:32 am
pa mozda ne mislite na istu osobu?
Bo
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 11:37 am
daj koji vam je s tim fotkama??
sori kaj nemam ultrasuperbrzi komp i vezu i svasta nesto pa da ih odmah ne naljepim cim je zadnji prosao potok,
alo!!!
bit ce kad budu!
Daniel
on Utorak, 10. srpnja 2012. at 11:51 am
Bozena pusti ih..cekam te ja do kraja zivota ako treba! I tvoja voda je bila naj ukusnija iako voda nebi trebala imat okus!:)
Hvala, Safet!
Muratti, nema dva Svetozara PribiĆevića! Još ne. Ima Adam, Đorđe, Zoran, ali mislim da dva Svetozara nema. Zapravo, nema dva pčoznata Svetozara…
tanja
on Srijeda, 11. srpnja 2012. at 9:46 am
hvala na divnoj trci i organizaciji! mi svakako opet dolazimo!
ifka
on Srijeda, 11. srpnja 2012. at 12:49 pm
batica, ionako pogledaš sve na fejsu sa žaninog akaunta i u sve si upućen, ne njajke 🙂
božena-nemaš se kaj zezat s fotkama, pikni ih nikica&safet style-kako slikaš, bez cenzure i biranja sve uploadaj. ja ću samu sebe tegirati na svim fotkama (kao i do sad) i nazvati frendove da mi lajkaju.
Bo
on Srijeda, 11. srpnja 2012. at 1:55 pm
jooj ifka, komp je nekako prezivio dizanje na picassu, fejs ce ga ubit skroz :'(
jedino kaj tebe nema 😛 pa onda ni ne moram dizat, jel tako?
Bravo svima, bravo Ana!
svaka čast na organizaciji,trebalo je sve to pospojiti i okrepe odlične….bravo…….čestitke na svemu…..
Svaka budala može napisati izvještaj kako je doživio neku utrku. Meni je danas ujutro moj lični liječnik, zajedno sa vascijelim liječničkim konzilijem, na njihovu jednoglasnu odluku, bez ikog protiv ili suzdržanog, izdao i službenu potvrdu HZZO-a da sam budala. Sa takvim referencama, najzad imam i službeno pravo da napišem i svoj izvještaj o utrci, stoga, uživajte u sljedećim redovima i trenucima koje neizostavno želim podijeliti sa svima i kojih ću se sjećati sve do trenutka klad ih neću zaboraviti.
MOJ SLJEMEMENSKI MARATON
U sparno jutro, dana 7.7., ustao sam se nešto ranije nego obično, oko 8h 35min, i pošto su mi neke kombinacije pale u vodu, odlučio sam otrčati sljemenski maraton. sjeo sam u auto (koji sam prethodno upalio na guranje, a pomogao mi je sladoledžija koji tamo ima škrinju), krenuh na Sljeme. Putem sam razmišljao na koju kategoriju da se prijavim: 14km, štafetu 3 x 14 km ili maraton 42 km.
Autoi sam sparkirao nizbrdo, kod tomislavca, da ga mogu ponovo upaliti, bez guranja. Napravio bih ja to i na ravnom, ali pošto je to bio samit dugoprugaša koji često dobe muskulifiber od dizanja četkice za zube, a ne bacača kladiva i diska, nekako mi ta ideja nije ulijevala povjerenje, da ću na guranje uspijeti uplaliti auto.
Uglavnom, dođoh na prijave, al – na šta se prijaviti. 14km mi je malo za pičkice, a 42 km mi je malo za bolesnike. Dovitiljiv, kakav i jesam, prijavio sam sebe u tročlanu štafetu 3 x 14km. Misli da je puno lakše taj maraton otrčati 3 x 14km nego u komadu.
Uglavnom, utrka je krenula, a sa time i moja prva štafeta. Prvi krug sam napravio strašno brzo, tako da uopće nisam zapamtio stazu. Kad sam završio prvu štafetu, predao sam sebi drugu štafetu, i sam sebi rekoh “ne boj se, nije tako strašno, vidjet ćeš”. I projurih i drugi krug, i shvatih da sam sam sebi dao jako dobar savjet nakon prvog kruga. Treći krug sam išao malo sporije, jer taj treći član je stvarno biko u kurcu tada. nioje ni kreno, a već grčevi. No, na kraju, ipak se to pokazalo dobrim, jer, pošto su moje 2 štafete toliko protutnjele prva dva kruga, nisu ništa vidjeli od prirode. Napokon je ta treća štafeta malo sporije prošla, ali je uživala u blagodatima prirode i te staze i na cilju pričala ovima koji su bili u prethodne dvije, kako je bilo, koje je cvijeće sve bilo putem, krave, muhe i to. I jedna djevojka iz bajke koja je dijelila vodu i slikavala na 500 Horvatovim stubama (koje su dobile ime po tome što ih ima 350, a priojektirao ih je Svezozar Pribičević).
Uglavnom, tako je to sve bilo. Zahvaljujem se još ostaloj dvojici kretena iz moje štafete, kojima sam morao prepričavati stazu.
Nemam što nadodati, osim da je užasno iritantno bilo to što si na svakom metru staze, koja je kružna, čuo glas vrlo iritantnog voditelja.
hahahahaha 😀 šimune, piše se savIJet.
Često se ne slažem s dijagnozama, al ovaj put stvarno moram priznati da je TVOJ liječnik, pače, cijeli liječnički konzilij 100% u pravu :)!
Šta se ti imaš sa liječnicima slagaD, pa oni su škole završili i završili, a kad ti završiš škole ko i oni, e onda možeš se sa njima slagaD. To je ko što mi je jedan iz štafete br. 1, znači išo čovek 14km, vraća se pješice dole, a ja treći krug uzbrdo, i hodam uzbrdo, a strmo brate-frende, a on meni “ajde, štaje to, nema hodanja, kako je to hodanje”! A ja mu reko, onako, seljački odbrusio, “Ajd, još da si na 42km, pa bih to pokunjeno primio na znanje i sramio se”, ali, on bre (đu-bre) MENI, sa 14km dieli savjet. A, alo-alo! Isto tako i ti – nemaš se, odnosno, nemoš se ti šta tu složiD, dok ne potkrijepiš to sa diplomom i 15 godina prakse. Jesam ‘l ja bio jasan tote?
Kaj je najbolje, taj liječnik mu je sestra 😀 😀 😀
uglavnom, priča koju svi više-manje znate ide: kak doći do Vrapča ili bilo koje druge ludnice? ideš ravno, ideš ideš, ideš… i skreneš.
I tak ja idem, idem, idem…. i svaki put kad pomislim da skrećem javi se JEDAN GLUPI ČOVIJEK s komentarima i ja produžim još ravno….:))))))))))
ps.
čujem da ova prva dvojica iz štafete uopće više ne razgovaraju s tobom, jer si bio tako loš. a nadali su se medalji u kategoriji 120-139
ma ne samo to, nego su sva trojica izmiješali startne brojeve, biće Njujorka radi… tak da ih uopće nismo mogli razvrstat koji je koji
u kategoriji 120-139 kg? 😀
Jedna draga cura nas je fotkala dole na potoku prije uspona na horvatove stube, a kako iste nisu objavljene molim da ih hitno stavi na klupsku stranicu !
Evo bas sam htio pitati oce li bit negdje te slike koje je Zoran u komentaru iznad spomenuo..odma nakon okrepe prije uspona..kad sam prosao tuda na trci, bas sam govorio kako ce te slike izgledat super! 🙂
Niste prvi koji su čekali Boženu…
Kaj niste čitali Majdin tekst, čekala ju je ujutro dva sata. Znači, slike za dva tjedna. Božena je zaposlena djevojka!
ne dirajte Bobby-a!!!!
bit će kad će biti.
ljepota je u isčekivanju.
kad ih objavi pogledate se i?
A kaj se tiče većine ostalih “fotografa”, kao i obično, nabijem vas na fejsbuk, globalizaciju, debilderberg i ostalo…
Dobro, šta, moj osvrt na utrku ne zaslužuje da bude i sa ostalima tam na stranici?! Jel to diskriminacija po IQ-ju?
Božena je imala velkih problema u prvom krugu. Odjedamput je došlo, u 5 minuta, 100 ljudi, što nije za očekivati, nakon 10 minuta od starta…Prva dvojica popili su sve što je bilo postavljeno na stolu, pa je onda B. morala iz potoka grabiti vodu iz petolitarske plastične čuturice za vodu. Ja sam naišao kada je B. taman postavila nove plasične čaše, i nadolijevala. No, kako nitko nije držao čaše, a B. nije mogla i držati čaše i nadolijavati iz čuture, koja se mora držati sa 2 ruke, tako bi se svaka čaša do pola napunila, ali od uzgona i uddarca vode, stapadurm-stapadurm, prevrnula i prolila.
Vidjevši u čemu je stvar, dovitljiv kakav i jesam, odlučio sam skočiti u potok i napiti se “ručno”, bez da mi konobar u ruke dijeli vodu na okrijepi.
No, u potoku je bio jedan šarplaninac, koji je taman započeo pit vodu, ali, ja dovitljiv kako jesam, čučnoh do njega, pogledah ga u oči i rekoh “e, stari, ja sam na 42km, ajde, sikter, iza mene u red!”. I šarplaninac bezupitno posluša, i stane u red, ali imao je onaj izraz lica “vidjet ćemo se mi još, p**** ti materina homosapienska”…
Uglavnom, i sljedeći krug sam se kod Božene napio iz potoka. Ali, voda je bila malo bljutavija. A i zadnji krug sam se napio iz potoka. Bila je još bljutavija.
U trećem krugu, na najzajebanijem dijelu, na pola puta Horvatovih stuba (koje su, već rekoh, dobile ime po tome jer ih je 350 i jer ih je projektirao i gradio Svetozar Pribičević), kad sam mislio da ne može biti gore, dogodio se “the trenutak”: sretoh onog šarplaninca sa vlasnikom, koji ga je kudio “Sharppy, jesmo rekli NE više kakati u potok uzvodno?”
Uglavnom, osim tog incidenta, sve je bilo super, Konobari na okrijepnim točkama su stvarno bili uslužni, i samo nam je jedan konobar naplatio piće, tamo na Puntijarci, ostali nisu ništa tražili. Osim što se je nekim konobarima na okrijepi “čulo” ispod pazuha, ali, to je normalno za 1. konabare, 2. ovo doba godine i 3. pa gužva nam je danas, ljudi, vidite.
Seljo, ne piše se Svetozar PribiČević, nego Svetozar PribiĆević!!!
pa mozda ne mislite na istu osobu?
daj koji vam je s tim fotkama??
sori kaj nemam ultrasuperbrzi komp i vezu i svasta nesto pa da ih odmah ne naljepim cim je zadnji prosao potok,
alo!!!
bit ce kad budu!
Bozena pusti ih..cekam te ja do kraja zivota ako treba! I tvoja voda je bila naj ukusnija iako voda nebi trebala imat okus!:)
Al kad treba lajkat na fejsu, onda nitko nije brži od tebe i tvog ultrasupersporog kompa i veze i svašta nečeg…
pa zar i ti janko?!?!?
sljedeci put se doselim k tebi na dva dana, pa me hrani i trpi dok se zezam s fotkama 😛
trpio bih te i više od dva, al hranio nebi vala… smazala si 15 krafni u dvije minute kad si došla na vrh
ahahahahhaa, sva sreca da nije bilo vise sladoleda, i da sam se pripremila za ceku u potoku… inace, ne bi bile dovoljne ni sve one krafne s pocetka 😉
Bo , hvala na čuvanju boce , jbg nismo se vidli 3. krug 🙁
ma bitno da si ti dobro 😉
vidjeli su tvoju bocu drugi, iscjedjeni 😀
za sve one koji nabijaju fejsbuk na onu stvar eto vam pikase :
https://picasaweb.google.com/101296772108979327701/SljemenskiMaraton08072012?authkey=Gv1sRgCNS8lZ-ziKjD1AE
Hvala, Safet!
Muratti, nema dva Svetozara PribiĆevića! Još ne. Ima Adam, Đorđe, Zoran, ali mislim da dva Svetozara nema. Zapravo, nema dva pčoznata Svetozara…
hvala na divnoj trci i organizaciji! mi svakako opet dolazimo!
batica, ionako pogledaš sve na fejsu sa žaninog akaunta i u sve si upućen, ne njajke 🙂
božena-nemaš se kaj zezat s fotkama, pikni ih nikica&safet style-kako slikaš, bez cenzure i biranja sve uploadaj. ja ću samu sebe tegirati na svim fotkama (kao i do sad) i nazvati frendove da mi lajkaju.
jooj ifka, komp je nekako prezivio dizanje na picassu, fejs ce ga ubit skroz :'(
jedino kaj tebe nema 😛 pa onda ni ne moram dizat, jel tako?
pa kakva je to foto-galerija u kojoj nema Ivke??
prebrza je ;), a galerija prelosa
i ti si primijetio kontroverzu, janko. božena, imaš minus!
minus? njih nikad dosta! 😛