Fantastično prvo kolo trinaeste po redu zimske lige Lagvić zaslužuje i koju riječ više. Bio je to jedan od onih THE dana kada se sve poklopi u jedan masovno pozitivan hepening. Veliki broj učesnika, lijepo vrijeme, zanimljive staze i hladno pivo na kraju.
Statistički, to je izgledalo ovako:
– Do sada je održano 115 kola, na kojima je ukupno nastupilo 1240 učesnika.
– Od tih 115, najviše puta su bili Velimir Stiasni (107), Borko Prvan (102) i Mile Šikman (95). Prva dvojica su bili i ovog puta, ali Šikman nije jer ga je prije par dana trknuo auto na zebri (nije ništa ozbiljno, vratit će se još bolji možda već u sljedećem kolu)
– Najviše nastupa imaju kod cura Veronika Jurišić (86), Višnja Škevin (62) i Tadeja Krušec (54), uz podatak da Veronika u tih 86 nastupa ima i 79 pobjeda, nedostižan rekord.
– Od onih koji su nastupili u prvoj trci prije 12 godina (10.11.2002.), a bilo ih je 40, našlo se čak 10 Solunaca (Kiki, Veca, Pelac, Sablja, Mile, Paris Boy, Hudec, Čuljo, Jakasović, Stiasni i Vasung), s time da smo među planinarima sreli i Petka Usranka, a sudio je Bobi, koja je isto trčala tog sudbonosnog dana. Veca je pobijedila i onda i sada (48:14 – 47:36).
Vratimo se sad malo u sadašnjost:
– Na Cesti, uz dosadnu Veroniku, prva pobjeda za Miću Vojvodića (45:05) u svom 19. nastupu.
– Na Mrcini isto tako prva pobjeda za Lidiju Škec (47:48), i osma za Šimu Sušića (36:34). Lidijin rezultat je treći svih vremena, a Šime je izjednačio drugi, kojeg je do sada solo držao Dado Sobota od prošlogodišnjeg prvog kola.
– Nastupilo je točno 160 trkača, što je drugo kolo po masovnosti, obzirom da ih je u lanjskom četvrtom kolu bilo 165. Međutua, pao je zato rekord po broju učesnika na Mrcini, koju je ove nedjelje ispentralo po prvi put više od 100 ljudi, konkretno – 102!
– Omjer muškaraca i žena 3:1 (121:39).
– Prosječno vrijeme na Cesti 1:05:07, a na Mrcini 58:04.
Lagvitrek – 1. kolo:
– Ukupno 56 učesnika, muškarci – žene 2:1 (37:19).
– Prosječno vrijeme 3:09:07, s time da je drugi, spustaški orijentacijski dio imao prosjek 2:09:18.
– Pobjeda za Vedrana Gračana, ovogodišnje otkriće sljemenskih liga, kojemu je jedinom ukupno trebalo manje od 2 sata (1:56:43) da prođe stazu dugačku više od 17km (nezna se točno, jer se moglo kratiti, ali i lutati). Iza njega, u prvih pet koje smo nagradili prigodnim svijećarima, su upali Vedran Sabljić (2:04:42), Toni Matić (2:05:19), Zoran Glavočić (2:07:09) i Domagoj Galkowski (2:10:36)
– U ženskoj konkurenciji pobjeda za napaljenkušu Sandru Juhaz (2:12:09), ispred Tamare Markotić (2:43:08), Martine Bedeković Tanković (3:12:30), Tee Gabud (3:15:37), dok su peto mjesto podijelile Iris Bostjančić i Tihana Boban (2:18:43).
Staza: Karabatica nam je složio zanimljivu stazu u kojoj smo se, unatoč spustaškoj doktrini Lagvitreka, trebali popeti na tri ispupčena vrha, od koja su dva kultna – Brebak i Cer, jerbo su godinama bile prolazne mete na mnogim dosadašnjim Medotrekovima, Mrak-kombinacijama i naravno prijašnjim Lagvitjima. Već odlazak na prvu kontrolu (putić koji spaja Leustek i petnaesticu, poznatu JGL stazu) je imao tri varijante: doći joj spreda, zguza ili odozgo, i svaka je imala svojih dobrih i loših strana, međutim, sve su imale minimalne vremenske razlike, tako da je u biti bilo svejedno, pod uvjetom da se bude precizan, fkors. Druga kontrola na Ceru nije imala puno varijanti, mislim da su svi do nje došli obilaskom preko Brestovca. Ako je netko kratio direktno, vjerojatno je još uvijek tamo negdje u ponoru. Spust s Cera na Brebak je nosio najviše nizbrdarenja, a do kontrole na vrhu se relativno lako moglo doć, obzirom da je vodio markirani put, s kojeg je trebalo skrenuti na vrijeme prema vrhu, obzirom da je markacija vodila u podnožje. Dolazak na zadnju kontrolu na Beogradskoj koti 442 je imao bezbroj varijanti i vjerojatno su svi imali drugačiju pošto se moglo s Brebaka sić na nekoliko mjesta, moglo se zaobilaziti Medvedgrad s lijeve i s desne strane, moglo se ić preko njega, prilaz koti je imao isto tako dvije opcije itd. Uglavnom, tu se stvarala razlika i taj dio trke je bio ključan jer se lošom opcijom moglo izgubiti puno vremena, isto tako i zaraditi dobrom. I dio od zadnje kontrole do cilja je nudio dvije glavne dvojbe uz par dodatnih podvarijanti. Izgleda da je povratak makadamom preko medvedgradske ceste bio brži, iako je karta primamljivo nudila strmopizdinu pa preko Kulmerovih dvora.
Sve u svemu, super dan na Sljemenu, a još je ljepši bio kad smo se popeli na vrh Medvednice s kojeg se Zagreb uopće nije vidio od magle koja ga je pritiskala. By the way, kad su oblaci tako nisko, uvijek treba imati na umu da je baš zbog toga na Sljemenu sunčano i toplije nego u gradu radi temperaturne inverzije. Ove nedjelje u Zagrebu četvorka, na Sljemenu desetka 🙂
Drugo kolo Lagvića je u nedjelju 09.11. Nedjelju iza je pauza jer svi trčimo Starek, a na trećem kolu (nedjelja 23.11.) je opet na rasporedu Lagvitrek. U tom kolu nećemo unaprijed objaviti kontrolne točke. Čak što više, prvu kartu na kojoj će biti prve dvije kontrole dobit ćete na vrhu, a drugu kartu gdje će biti ostatak ćete dobiti na drugoj kontroli, ako je nađete 🙂 Cilj će ovoga puta biti u birtiji Pilana na Bliznecu, kod sjedišta ustanove Parka Prirode Medvednica.