Rijetke su hrvatske trke koje datiraju još iz vremena Jugoslavije, najviše iz razloga što ih tada i nije bilo puno :). Brdska trka Boroša (nekad Sljeme) je jedna od njih, s 25 godina tradicije, a tu još spadaju polumaraton Starek (28), Plitvički maraton (30), Podsused-Zagreb (32), Nin-Zadar (32), Dan Uljanika Pula (32), Novogodišnja trka Varaždin (37), Kastafski kros (39) i ultramaraton Zagreb-Čazma (40). U zagradama je broj dosadašnjih izdanja. Tu bi još mogao upasti i Savski polumaraton koji je godinama mijenjao sve: ime, stazu, organizatora, termin, dužinu, imidž, sponzora, sve što se moglo promijeniti, do te mjere da je u odnosu na prvobitnu verziju osmomartovske trke za Dan žena potpuno neprepoznatljiv i originalne verzije se prisjećaju samo stari trkači s ohoho trkačkim stažom.

U svakom slučaju, Boroša je najstarija planinska trka u zemlji i to još iz doba dok planinsko trčanje nije postojalo, barem ne pod tim imenom, obzirom da je termin „planinsko“ uveden tek 2003. godine, a do tada su se takve trke zvale jednostavno „brdske“, što je i ostalo u nazivu iste. Ove godine, u svom prvom pravom jubileju, postignuta su dva vrlo važna rekorda: broj učesnika (167) i ženski rekord staze (Veronika 1:11:51)! Vrlo lijepa trka, pravi prototip planinskog izazova, iz centra grada do najvišeg vrha najbliže planine. Mislim da u Europi ne postoji metropola koja u svojoj blizini ima mogućnost napraviti nešto slično – trku sa svog centralnog trga do tisuću i više metara visokog vrha, dohvatljivog za sat vremena po lijepo uređenoj šetnici, kakva ja planinarski put broj 14.

No, spomenuti planinarski put je puno poznatiji kao Leustekova staza, i mada je većina izgovara kao Lojstek, ona se čita upravo onako kako se i piše – Leustek! A nazvana je po starom šumaru Albinu Leusteku (1890-1947), koji je za života puno pridonio uređenju Medvednice, a osobno je dizajnirao i izgradio tu stazu. Po njemu je nazvan i izvor Šumarev grob u blizini planinarskog doma Runolist, na mjestu gdje se nalazi izvorište potoka Bliznec, gdje je Leustek osobno želio biti sahranjen. Ipak, želja mu u tom pogledu nije bila ispunjena i sahranjen je, prema želji obitelji, na groblju u Šestinama odmah pored crkve Sv. Mirka. Leustekova staza je možda i najblaži uspon na Sljeme, a gradnju je sam gospon Albin obrazložio ovako: „I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena“. Iz ovoga se da zaključiti da je prije nekih 80-ak godina opća fizička sprema Zagrepčanaca bila kudikamo veća nego sad, jer danas barem 95% gradske populacije to nije u stanju, osobito mlađa godišta :). Elem, Leustekova staza je dugačka 6,36km, savladava 697m visinske razlike (od 247 do 945), i s prosječnim nagibom točno 11%, što je taman u okvirima gabarita (9-11), koje preporuča/uvjetuje Svjetska federacije za planinsko trčanje (WMRA). Početak staze se nalazi u ulici Lonjščina u podsljemenskom naselju Gračani, a završetak kod Sljemenske lugarnice.

Ali, naravno, to nije sve. Da bi došli do nje, trkači se moraju prvo probiti kroz urbani, tj. stari dio Zagreba, relativno blago nakošenim gradskim ulicama ukupne dužine 7 kilometara, a tek po završetku Leusteka ih čeka najveća strmina, od podnožja do vrha vučnice, gdje se u nekih 300-tinjak metara savlada zadnjih 80 metara visine, što nudi ekstremni nagib od čak 25% i taj komad staze trče zaista samo rijetki.

Na svom putu po Leustekovoj stazi, trkači prođu pored nekoliko poznatih sljemenskih lokacija, kao što je to npr. svima poznati tunel koji prethodi pravom ulasku u planinu, i kroz koji se prolazi na sedmom kilometru trke. Tunel su izgradili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u periodu od 1947-52. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Međutim, strojevi koji su trebali bušiti Medvednicu su trebali doći iz tadašnjeg SSSR-a, ali nikad nisu stigli jer se baš u tom periodu Stari posvadio s gospodinom Visarionovičem, što je rezultiralo pogoršanjem odnosa i nevinošću Sljemena :). A tunel ka Zagorju se već bio počeo raditi i iskopano je prvih 20-ak metara, i ulazni portal se nalazi iza zgrade uprave pp Medvednica, mada se danas nema više što vidjeti od toga jer je skoro u potpunosti zatrpan i poplavljen. Bilo kako bilo, ideja oko izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu živi i danas, i nije isključeno da ćemo jednog dana u Zagorje na kafu, barem dok je gospon Bandić živ… i na slobodi.

Točno na polovini Leustekove staze nalazi se malo planinarsko odmorište Adolfovac, koje je ime dobilo pak po jednom drugom višestrukom zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošinskyu koji je, između ostalog, zaslužan za izgradnju zagrebačkog HNK, uvođenje kanalizacije u Zagrebu itd. Na mjestu gdje Leustek dodiruje Sljemensku cestu na njezinom devetom kilometru i gdje se odvaja staza Šumarev put ka Šumarevom grobu, počinje donedavno najatraktivniji dio staze. Donedavno, jer je Teodor krajem 2013. na nekoliko mjesta porušio lijepo uređenu ogradu, koja još uvijek čeka sanaciju, iako je od oluje prošlo već 20 mjeseci?!

Trku je dobio lanjski pobjednik, državni prvak u planinskom trčanju na duge staze i jedini pravi hrvatski specijalist za planinsko trčanje – Nikola Špoljar. Potpuno očekivano, i sve osim njegove pobjede bi bilo iznenađenje. Jedini upitnik je postojao oko njegovog rezultata, da li će se približiti ili pak srušiti stari rekord staze, kojeg od 2007. drži varaždinski trkač Nedjeljko Ravić , koji je jedini do sada otrčao Borošu za manje od sat vremena – 59:08! Špoljar se u odnosu na lani približio rekordu za još jednu minutu, i sada s ovogodišnjim pobjedničkim vremenom 1:03:19 zaostaje 4 minute. Slična stvar i u ženskoj konkurenciji, gdje se već na startu znalo ime pobjednice, s tom razlikom da je Veronika ipak uspjela postaviti rekord staze, kojeg je od 2010. držala Labinjanka Barbara Belušić s rezultatom 1:12:31. Novi rekord od ovog tjedna drži Veronika s vremenom 1:11:51.

Trka je ujedno poslužila i kao izborno natjecanje za sastav hrvatske reprezentacije u planinskom trčanju za predstojeće 7. prvenstvo Balkana u toj disciplini, koje će se održati u Rumunjskoj, u mjestu Busteni. A sljedeća trka u domaćem kalendaru planinskog trčanja će se održati ovog vikenda u Kaštel Sućurcu, gdje će trkači s nadmorske visine nula krenuti put crkve Sv. Luke na Kozjaku. Na tom putu ih čeka 8 kilometara duga i 762 metra visoka staza, što daje prosječan nagib od 9,5%, također unutar preporučljivih gabarita, a to znači da je staza pitka, ni blaga, ni ekstremna. Organizator je Atletski klub Solin iz istoimenog mjesta porid Splita.