Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu za ovu godinu je održano u središnjem čakovečkom parku Zrinski. Odlična, povijesna gradska lokacija, vrlo neobična u odnosu na dosadašnje. Staza vrlo lagana s tek jednim blagim usponom u krugu od jednog kilometra, ali s dosta oštrih zavoja, koji ipak ne mogu zamijeniti one prave elemente krosa, koji po definiciji znači trčanje uz savladavanje prirodnih prepreka, kao što su to primjerice potoci, grmovi, srušena debla, lokve itd., a njih već odavno nema na državnim kros trkama, tako da se ta disciplina već duže vremena sustavno pripitomljuje. Dakle, to nije nikakva novost, ali je red da se (još jednom) spomene kako je osnovna doktrina krosa odavno zaboravljena na ovim prostorima i sva maštovitost organizatora prilikom kreiranja staze ide u smjeru zadovoljavanja dužine. Da ne ispadne kritika organizaciji ovog krosa, koji je, dapače, složio najbolju stazu u zadnjih desetak godina, ali još uvijek je to daleko od pravog, divljeg krosa kakvom treba težiti.
Mi, usprkos tome, ipak svake godine nastupamo na tom prvenstvu, iako smo po definiciji cestovni, planinski, ultra i trail trkači na puno dužim stazama od ovih koje su u programu, jer je to rijetka prilika da se ogledamo i usporedimo sa stadionskom atletikom, i usput pokažemo da imamo što reći i na tom planu. Nažalost, naš primjer već dugo ne slijede ostali klubovi pretežito vanstadionskog trčanja, tako da u neku ruku i branimo čast te atletske grane ispred više od 30 atletskih klubova sličnog profila.
Na ruku nam ne ide ni termin krosa, jer u pravilu pada početkom ožujka, po završetku našeg baznog treninga, kojeg u potpunosti posvećujemo pripremi za maraton, što znači puno dužinskih i tempo trčanja bez kratkih intervalnih treninga, kojima se posvećujemo tek nakon maratona, a to je, kako svake, tako i ove godine, tek nakon krosa. No, šta je tu je.
U ženskoj konkurenciji smo u obje trke završili na postolju, što je bio primarni rezultatski cilj ovog nastupa, jer naše članice su na taj način produžile jedan nevjerojatan niz od 37 ekipnih državnih prvenstava za redom (u raznim disciplinama) na kojima su se penjale na pobjedničko postolje, ili drugim riječima – nikada još nisu bile četvrte! U tih 37 prvenstava (od 2003. do danas) su čak 45 puta osvajale jedno od prva tri mjesta, a najčešće zlato. Broj postolja je veći od broja nastupa jer su se sa kros prvenstava uvijek vraćale s dva pehara, obzirom da ima kratka i duga staza, a kako nitko ne može nastupiti u obje trke, to znači da smo uvijek imali minimalno 6 dobrih cura.
Na kratkoj stazi od 4km je nastupilo 6 naših cura i sve su bile u prvoj polovici, tj. u prvih 15 od 32 atletičarke iz 9 atletskih klubova. Tri naše cure (Kristina Marjanović, Petra Kontić, Mirjana Kolac) su na kraju osvojile treće mjesto iza Dinama iz Zagreba i Istre iz Pule, a ispred Agrama iz Zagreba. Kolko su naše cure bile podjednako dobre, najbolje govori činjenica da su naše sljedeće tri u trci (Jelena Brezak, Tamara Igrec, Mara Pušec) u biti bile četvrta ekipa po zbroju pozicija i isto tako bi osvojile postolje kad nebi bilo prve ekipe 🙂 Najugodnije je iznenadila Kristina Marjanović, koja s nama trenira tek od jeseni i ovo joj je bio prvi nastup na krosu i državnom prvenstvu uopće.
I na dugoj stazi od 8km slična priča. Sedam naših cura, isto tako maltene sve u prvoj polovici na kraju. Na kraju drugo mjesto su osvojile Nikolina Šustić i Veronika Jurišić, naše svjetske viceprvakinje na 100 kilometara, koje se ne stignu na ovoj dužini pošteno razraditi, pojačane odličnom triatlonkom Željkom Šaban. Ispred njih samo atletski klub Agram iz Zagreba, dok su treće bile cure iz Svetica, također iz Zagreba. I ovdje bi naša druga postava u trci (Katica Rumbočić, Paula Vrdoljak, Sandra Juhaz) uzela četvrto mjesto kad nebi bilo naše prve trojke. Sve u svemu, Sljemenašice su u obje trke bile najmasovnije i najbolje i jedini klub s dva postolja, dok su ostali koncentrirali svoju kvalitetu samo na jednu trku (Dinamo i Istra na kratku, Agram i Svetice na dugu stazu). Treba reći da još jedna cijela odlična postava iz raznih razloga nije nastupila (Nataša Šustić, Antonija Orlić, Maja Marukić, Kimberly Remine), koja bi isto tako, bez ikakvih problema zasjela na jednu od pobjedničkih stepenica.
U muškoj konkurenciji smo imali previše pehova, koje je bilo nemoguće nadomjestiti. Primjerice, na prvenstvo smo vodili dečke iz prve 3 trening grupe, a na kraju nismo imali nikog iz one najjače – prve! Naime, u njoj imamo manje/više 9 trkača (Špoljar Nikola, Mićo Vojvodić, Šime Sušić, Tomislav Škrlec, Josip Stipčević, Vinko Vrebac, Nikica Smolić, Ivan Murat i Dejan Radanac) i nastupili su samo Ivan Murat i Dejan Radanac, koji btw, nije završio trku. Puno problema s bolestima, ozljedama i obavezama, koje su nas doslovno desetkovale, tako da su u fajt krenule samo postrojbe iz druge i treće trening grupe. Na kraju, sedmim mjestom na kratkoj i četvrtim na dugoj stazi možemo biti više nego zadovoljni ostvarenim plasmanom, dečki su držali priključak za najboljima, kojima ćemo prave zube pokazati drugi put kad budemo kompletni, jer radi se o dobrim trkačima, koji su, primjerice, prije 2 godine u sastavu Špoljar-Vrebac-Sušić uzeli zlato na kratkoj stazi, i koji imaju podeblji dosje državnih titula u maratonu i planinskom trčanju.
Na kratkoj stazi je trčalo naših 9 članova, a na kraju su u prvu trojku upali Ivan Murat, Tomislav Kolac i Petko Drakulič, dok je boje kluba na dugoj stazi branilo isto tako 9 članova, a prva tri su bili Nikola Horvat, Goran Selanec i Renato Pomahač. Tako da smo i ovdje osvojili titulu najmasovnijeg kluba, usprkos brojnim otkazima najboljih.
Ovim prvenstvom klupska statistika s ekipnih atletskih državnih prvenstava je dodatno podebljana. U našoj 15-godišnjoj povjesti popeli smo se protekle subote na pobjedničko postolje 68. i 69. put, a omjer zlata, srebra i bronce se sad u potpunosti izjednačio: 23+23+23 🙂
Popis svih dosadašnjih klupskih osvajača s državnih prvenstava, koji je ovim nastupom narastao do 83: Sljeme, osvajači medalja na PH
Uz to, Veronika je svoju ogromnu bilancu osvojenih trofeja s pojedinačnih i ekipnih državnih prvenstava podigla na nevjerojatnu brojku od 47 (25 ekipnih + 22 pojedinačne), čime je sasvim sigurno izniman slučaj u našoj atletici, a vrlo vjerojatno i hrvatskom sportu općenito. A dojma smo da joj se kraj ni izdaleka ne vidi! 🙂
Rezultati svih trka – http://has.hr/images/stories/HAS/domaca/2017/ekipna/EKPH17_20170311_Cakovec_kros.pdf
Fotogalerija Gorana Požeka – https://www.facebook.com/pg/AKSljeme/photos/?tab=album&album_id=10155179307865712
