Na ličkoj strani Velebita održano je proteklog vikenda posljednje ovogodišnje ekipno prvenstvo Hrvatske u jednoj od vanstadionskih disciplina, u planinskom trčanju. Novi državni prvaci su AK „Solin“ u muškoj i AK „Sljeme“ u ženskoj konkurenciji, koji su te titule preoteli prošlogodišnjiom laureatima AK „Zagreb-Ulix“ i MK „Hrvatski sokol“.

Brdska trka Visočica je trenutno možda i najatraktivnija trka planinskog trčanja u zemlji nam, najviše zahvaljujući zadnjem kilometru trke, na potpuno otvorenoj litici s koje se vidi cijela Lika s jedne i pola Jadrana s druge strane, te naravno kompletan Velebit uzduž i popreko. Simpatični i vrijedni organizatori iz gospićkog AK „Velebit 2001“ naprave puno kako bi što bolje ugostili trkače, a i nije im lako, obzirom na logističke poteškoće prevoza opreme i trkača. Zabrljali su oko proglašenja, istina ne svojom krivicom, što ih samo donekle opravdava. Ako taj segment zanemarimo, skupa s gestapovskim odnosom delegata natjecanja iz Rijeke, koji je ponovo demonstrirao vrlo visok nivo arogancije i elementarnog nepoznavanja pravilnika, sve ostalo je bilo vrlo prihvatljivo. Šteta je da netko sa strane stvara loš dojam i na taj način bitno umanji sve dobro što je organizator napravio (lijepa staza, lijepe majice i medalje, bogati novčani nagradni fond, uzorna gostoljubivost).

FC Sljeme

Mi smo ponovo bili najuspješniji  klub prvenstva, kao i prošle godine na Kamešnici, naravno i najmasovniji. Nastupio je 21 član Sljemena, a od 14 muških u prvu ekipu su se probili Renato Pomahač, Damir Rogić, Milorad Vojvodić i Ivan Murat, dok se od 7 ženskih u prvi tim upale Ingrid Nikolesić, Ana Gudalović i Jelena Brezak. Muška ekipa je tako osvojila 4. mjesto s ukupnim vremenom 4:57:52 (zaostala 12 minuta od pobjedničke ekipe Solina), dok je ženska pobijedila s vremenom 4:33:06 (5 i pol minuta ispred Hrvatskog sokola). Zbroj vremena muške i ženske ekipe je 9:30:58, što je ukupno gledajući najbolje, 38 minuta ispred drugog Veterana.

No, zanimljiv podatak je da smo ovogodišnju titulu osvojili s potpuno drugom ekipom, jer od lanjske najbolje sedmorke (Andrijašević, Kovač, Lesjak, Petrović + Veronika, Dunja, Tadeja) nitko nije nastupio?! Ali još zanimljivije je to da je kući ostala jedna kompletna ekipa koja bi isto tako bila najuspješnija na prvenstvu (Veronika, Valentina, Martina + Kovač, Lesjak, Bielen, Sobota), možda čak i bolja!

Tijekom ove zime i proljeća izbacili smo posve novu generaciju, novi plimni val od 10-ak odličnih trkača (Sarić, Vojvodić, Murat, Babić, Rogić, Jurić, Sobota D., Koštan, Krajnović, Huljenić) i par cura (Nikolesić, Gudalović, Brezak), što je, uz postojeće klupske vedete (Kovač, Pomahač, Lesjak, Marušić, Sobota M., Petrović, Dugić, Andrijašević, Kocen, Jurišić, Bezek, Orlić, Župić, Belović itd.) dodatno učvrstilo status trkačke Barcelone koja poput inkubatora nemilice proizvodi. Uz to još ide podatak da je u dosadašnjem dijelu sezone, samo u trkama Trail Trophy-a nastupilo ukupno 112 članova kluba (80 muškaraca i 32 žene). Možda smo do sada nekome i djelovali kao sekta, ali mi nekako više smrdi na pokret 🙂

Da se vratim na početak. Sva četiri državna ekipna prvenstva u vanstadionskoj atletici (kros, maraton, polumaraton, planinsko trčanje) za ovu godinu su održana, a mi smo, isto kao i lani, bili jedini klub koji je bio u potpunosti zastupljen na svim prvenstvima, imao (barem) po jednu mušku i žensku ekipu, te sa svakog od tih prvenstava vraćao s nekim postoljem, i naravno samim time bio i daleko najuspješniji:

• Kros duga staza – muškarci peti, žene četvrte, ukupno treći
• Kros kratka staza – muškarci sedmi, žene druge, ukupno drugi
• Polumaraton – muškarci peti, žene druge, ukupno drugi
• Maraton – muškarci drugi, žene prve, ukupno drugi
• Planinsko trčanje – muškarci četvrti, žene prve, ukupno prvi

Slijede pripremna faza za jesenski dio, a 30-ak članova kluba će ih djelomično ili potpuno sprovesti na Durmitoru, koji je postao glavna baza ljetnih visinskih priprema.