Lagvić 2021./2022.

Lagvić 2021./2022.

by | velj 14, 2022 | Zimska Liga Lagvić

Evo ga! Nakon dvije godine pišem rezime Lagvić Lige. Svi znamo onu gorko slatku prošlosezonsku avanturu kada smo nakon tri nevjerojatna kola morali prekinuti Ligu, prvo smo mislili samo privremeno, ali figa, nismo nastavili! A tako je bilo dobro, neke brojke tada upisane ostati će zauvijek rekordne. Mislio sam tada nešto napisati, ali nisam, eto, možda sam trebao jer materijala je bilo, ali dobro šta je tu je! Strpili smo se godinu dana i dočekali novu sezonu, dvadesetu po redu

Krenuli smo 24.10.2021. i trajali do 16.01.2022. Ugurali smo tih 13 kola između hrpe ostalih utrka, nekoliko prvenstava Hrvatske, izbjegli Snježnu kraljicu i kralja, i maksimalno uživali u jesenskim, a naročito zimskim jutrima. Ukupno ste u 13 kola startali 1397 puta, što ispada 107 duša po kolu, lijepa brojka, gotovo identična dvadesetogodišnjem prosjeku lige (105). Zanimljivo je što je ligu pohodilo samo 304 trkača, najmanje u zadnjih 11 godina, čak manje nego prošle sezone kad su održana samo tri kola, ali to samo znači da su oni koji su dolazili bili redoviti, o čemu ću niže u tekstu. Još jedna, dosta bitnija zanimljivost, žene! U ukupnom broju sudionika čak je 35% bilo žena, REKORDNA brojka, a još izraženija je u nastupima na Mrcini, tamo 38%!

Moram priznati da sam cijelo vrijeme imao osjećaj neke mlake i prosječne sezone, više vođen vlastitom lošom sezonom i bezvoljom, a manje objektivnim stanjem stvari, gdje su se zapravo dogodile neke fantastične stvari. Pa pobrojimo te događaje i uspjehe:

  1. Tomislav Lepan 1. kolo, Mrcina 36:30 – 6. vrijeme svih vremena i najbolje u zadnjih 5 godina
  2. Lagvić Liga 200. kolo – to je bio vikend spektakl uz PH na 12h dan prije
  3. Mario Obradović 3. kolo, Mrcina 90.00 bodova – tek 4. trkač sa 90+ bodova u cjelokupnoj povijesti Lige
  4. Željko Brkić 10. kolo, 100. nastup in a row – 8 godina neprekidnog pohađanja Lagvića
  5. Elza Božić 11. kolo, 100. nastup na Ligi – tek 2. žena sa prebačenih 100 nastupa, a Elzić je i rekorderka na Mrcini sa 90 nastupa
  6. Ivan Murgić 12. kolo, 100. nastup na Mrcini – prvi trocifreni Mrcinaš
  7. Veronika Jurišić 12. kolo, 150. pobjeda – tu se nema šta dodati, samo VELIČANSTVENA
  8. Milana Murgić 13. kolo, 100. nastup na Ligi – 3. žena sa 100 nastupa, nema Elza previše manevarskog prostora
  9. Tea Faber 13. kolo, Mrcina 38:28 – rekord ženske Mrcine

Kad se ovako pogleda vrlo sadržajna sezona, naravno bilo je tu i hrpa mini jubilejića na 50,60,70 nastupa i slično, ali kad se okrene stotka onda ide posebno spominjanje na kraju sezone. Čestitke svima na postignućima!

OK, uvodne zanimljivosti su gotove, idemo vidjeti kakvo je stanje u poredcima i kakve stvari su se tu događale.

CESTA

MUŠKI – Tu caruju veterani, ali ne oni friški sa 35-40 godina koji su formalno zagazili u atletske  veteranske godine, već oni pravi, žilavi starci (nećete se ljutiti što vas tako zovem) koji izgledaju i trče kao da imaju bar 15 godina manje. Prosjek godina prvih 10 u poretku je 56 godina, znači traju dugo i trajat će još dugo. Bilo je napeto do samog kraja! Vodeći dvojac u zadnje kolo je ušao izjednačen, a direktan dvoboj na stazi nam nije puno otkrivao jer bodovni hendikep ima svoju računicu. Na kraju pobjedu odnosi Alen Štefanić i tako brani još uvijek aktualnu titulu pobjednika Ceste iz sezone 2019./2020. Drugi je Željko Paver, najstariji sudionik u prvih 10 koji isto brani titulu viceprvaka iz sezone 2019./2020. Treći je Sljemenski ultraš i oličenje elegancije trčanja Gordan Putanec, inače prvi put na postolju neke Lagvić manifestacije. Dečki svaka čast! Poredak i bodovi prvih 10 niže u tekstu.

ŽENE – Njima ne smijem spominjati godine, pa ni neću. Ovosezonska konkurencija je bila takva da je optimalan broj bodovanih kola (8) skoro bio dovoljan za upad u TOP10. Kruc je bila redovita, ali na fotkanju i poziranju ;), pa joj je 10. mjesto pobjeglo, a Maji je prva sezona na Cesti, pa je 12. mjesto solidno ostvarenje. Tri Sljemenašice na postolju! Pobjedu odnosi Veronika Jurišić, već 15. na Lagviću usprkos nikad lošijoj sezoni, ali kartaškim rječnikom, išla je na “dosta”. Milana Murgić uz sjajan osobni rekord, svojoj zbirci postolja sa Lagvića dodaje još jedno srebro. Najzanimljivija je bila borba za broncu. Ivana Marušić je zadnje kolo, poslije subotnje dužine, roknula fantastični PB i za 0,37 bodova prestigla Suzanu. Curama čestitke, a poredak ide.

  1. Alen Štefanić              666.60             1. Veronika Jurišić                  663.33
  2. Željko Paver               664.60             2. Milana Murgić                     644.48
  3. Gordan Putanec         614.31             3. Ivana Marušić                     579.84
  4. Dobriša Dobrenić       604.47             4. Suzana Lučić                      579.47
  5. Tomislav Kožić           598.56             5. Nataša Dobrenić                564.56
  6. Ivan Androić               584.53             6. Lidija Erceg                        515.44
  7. Damir Grbeši              574.33             7. Ivon Krleža                         500.50
  8. Željko Brkić                 573.56             8. Katja Ferenčić                    497.54
  9. Boris Markota             564.56             9. Tanja Grgić                         483.35
  10. Zlatko Ivanagić           560.28             10. Vlasta Jasenko                 472.41

Jedna od najslabijih sezona na Cesti. Prosjek od samo 43 trkača po kolu je najlošiji ikad, no to nije spriječilo četvero trkača da skupe svih 13 dolazaka, to su: Tanja Grgić, Željko Brkić, Zlatko Ivanagić i Željko Paver. Čestitamo im na tim ostvarenjima. Tri kola su nas posjetili članovi Triatlonskog kluba Sisak i napravili lijepe rezultate, pa je tako Alen Kostelac ovosezonski rekorder Ceste sa 44:09. Kod žena je to Veronika sa 50:58 i to je napravila u 18 sezona od 19 na kojima je trčala. U sklopu Lagvića svake godine se održava interno klupsko prvenstvo AK Sljemena u planinskom trčanju, naizmjenično Cesta-Mrcina. Ove sezone na redu je bila Cesta. Najbolji su bili: Tomislav Lepan, Tomislav Katalenić i Ivan Androić kod muških i Veronika Jurišić, Lucija Ptiček, Tamara Markotić kod žena. Čestitke!

MRCINA

MUŠKI – Najbrojnija ovosezonska disciplina, s najviše super redovitih i čak 22 trkača s optimalnih 8 kola. Za ulazak u TOP10 trebalo se ići brzo sva kola ili imati dobar hendikep na 55+ godina. Prva trojka je u ovoj drugoj kategoriji sa prosjekom godina od 63, ali daleko od toga da su spori. Pobjednik je Mario Obradović, tu je samo bilo pitanje hoće li redovito dolaziti jer veliki hendikep i solidno vrijeme su mu donosili hrpu bodova i vrlo brzo je pitanje pobjednika bilo riješeno. Mini obračun je bio za drugo mjesto, ali u novoj kalendarskoj godini je Ivan Murgić napravio najbolji ovosezonski rez i osigurao još jednu “kantu” u svojoj Lagvić kolekciji pehara i medalja. Bronca ide jednom od najdugovječnijih lagvićara, koji je svoju avanturu, prvo na Cesti, a zatim na Mrcini, započeo još davne 2002. godine. Svi ga znate, Zvonko Vida. Čestitke njima i ostalima u poretku koji ide dolje.

ŽENE – Nisu ni one štedjele Mrcinu, gazile su jako i redovito, pa je njih 11 imalo optimalni broj kola, rekordnih 3 sva kola! Kasnije ćemo ih spomenuti. Dominacija Sljemenašica, ali lišeno velike napetosti jer je vodeća dvojka zapikirala vrh od prvog kola. Zadnje kolo su se raskusurale i pobjeda ide Ireni Butković, prva prava, cijela sezona i odmah tozla! Srebro za bivšu trostruku prvakinju Mrcine Adrijanu Šimić koja uz medalje sa Pedine kombinacije spada među najuspješnije trkačice zimske lige. Zapravo bilo je malo napetosti, za posljednju stepenicu na postolju, Nataša Bahat se baš razbahatila zadnje kolo, napravila PB za 1:45 i osigurala broncu ispred Danijele, ali ni to joj nebi bilo dosta da je zadnje kolo došla Paula kojoj je samo pojavljivanje bilo dosta za postolje, ali viša sila nije joj dopustila. Osim ove, to nenastupanje imalo je još dvije posljedice bitne za poretke i neke zanimljivosti. Više o tome još niže u tekstu.

Čestitke curama, poredak najboljih 10:

  1. Mario Obradović 709.72       1. Irena Butković         631.84
  2. Ivan Murgić 659.14               2. Adrijana Šimić        624.05
  3. Zvonko Vida 656.95              3. Nataša Bahat          548.87
  4. Ivica Čajko 637.25                4. Danijela Kos           545.27
  5. Saša Vegi 628.59                 5. Iskra Kolovrat         522.04
  6. Goran Đogolović 614.30       6. Martina Francetić    518.71
  7. Miroslav Benjak 609.09        7. Paula Vrdoljak        512.46
  8. Davor Poljanec 607.17         8. Kristina Marjanović 504.94
  9. Ante Bodić 596.90                9. Iva Džeba               492.22
  10. Zoran Kos 588.43               10. Anita Lacković      491.00

Mrcina je svake godine uzbudljiva, ne toliko za same pobjede jer smo zadnjih godina imali izrazite dominacije i kod žena, a pogotovo kod muških gdje je Nikica bio apsolutni vladar, ali ove sezone ga nije bilo, to moram spomenuti, prvi put nakon 12 sezona da nije startao nijedno kolo. Došao nas je malo obići i podržati kao gledatelj. Želimo mu brz oporavak i povratak na sljemenske staze.Gdje sam stao, da, izostankom dominacija došlo je do neke nove dinamike i lov na pozicije je postao zanimljiviji u svakom pogledu. Osim toga, rekordna redovitost na Mrcini, 10 trkača je pohodilo svako kolo, to su: Nataša Bahat, Elza Božić, Iva Džeba, Antonio Klarić, Zoran Kos, Marko Sekulić, Zvonko Vida, Ivica Čajko, Marko Špehar i ja!

Kad pogledamo muške, žene, pa kad ubrojimo i pse dođemo do brojke od 38 trkača koji su imali 8 i više kola i zbog toga epitet zanimljivije discipline. Gore spomenuti Tomislav Lepan (36:30) i Tea Faber (38:28) s ovosezonskim rekordima s time da je Tea i nova rekorderka staze!

PEDINA KOMBINACIJA

MUŠKI – Komba je uvijek nezahvalna za neko prognoziranje rezultata i pobjednika jer nikad ne znaš kada će se netko prebaciti na drugu discipline, hoće li imati dovoljno kola i slično, ali postoji mali obrazac ponašanja gdje većina ide Mrcinu u prvim kolima dok je staza suha i brza, a kad zapada snijeg prebacuju se na Cestu. Muži su slijedili taj obrazac, a najbolji je bio Dobriša Dobrenić još uvijek aktualni pobjednik iz sezone 2019./2020.,te se tako iz pobjednika pretvorio u dvostrukog pobjednika Pedine. Istim redoslijedom Mrcina, pa Cesta ide i Tomislav Kožić i osvaja svoje prvo Lagvić postolje. Isti scenarij i kod trećeplasiranog Roberta Petrinca, također prvo Lagvić postolje. Tomislav i Robert su obojica radili lijepe osobne rekorde i na Mrcini i na Cesti, dok je Dobriša ovu sezonu odradio na laganom gasu, na iskustvo. Nadamo se da je tako i da magija Mr. PB-ja nije nestala. Čestitke momcima!

ŽENE – Jedna od najslabijih sezona po odazivu kombinatorki, ali to samo dodaje težinu na uspjehe ove sezone, jer redovito pohađanje i kombiniranje dvije discipline nije lako i time je uspjeh veći. Pobjednica Ivana Marušić je slijedila provjereni recept Mrcina-Cesta i uz sve dolaske lagodno pobrala pobjednički pehar, nije još, ali bude na proglašenju. Lucija Ptiček je baš kombinirala, malo jedno-malo drugo i to joj je osiguralo njeno drugo srebro na Pedinoj poslije sezone 2018./2019. Dunja Popara je prvo odradila većinu Ceste, pa se prebacila na Mrcinu i ta taktika joj je donesla broncu, njenu prvu Lagvić medalju. Njih tri su i jedine koje su imale optimalan broj kola za kombiniranje 4+4 i zasluženo stoje na postolju. Čestitke curama!

  1. Dobriša Dobrenić 652.35         1. Ivana Marušić         603.98
  2. Tomislav Kožić 641.13             2. Lucija Ptiček           594.89
  3. Robert Petrinec 602.68            3. Dunja Popara         487.59
  4. Roman Novosad 564.22          4. Ivon Krleža             457.16
  5. Željko Glogoški 560.32            5. Anita Štefić             408.40
  6. Nenad Vudrić 551.23               6. Kristina Marjanović 375.16
  7. Mario Rogulj 539.78                7. Martina Francetić    347.47
  8. Damir Matan 537.12                8. Ivana Žigman          293.61
  9. Borko Prvan 523.12                9. Danijela Horvat       202.82
  10. Miroslav Đerić 521.14             10. Jelena Kobasić     183.18

Za one koji ne znaju, Pedina kombinacija je kombiniranje Ceste i Mrcine, ove sezone je bilo potrebno 4+4 za pune bodove, a svako dodatno kolo nosi 5 bodova. 12 muških i 3 žene je to ispunilo i zasluženo su u vrhu poretka. Osim toga 5 trkača je kombiniralo maksimalnih 13 kola, to su: Ivana Marušić, Anita Štefić, Dobriša Dobrenić, Željko Glogoški i Ivan Kovačević.

Možda se varam, ali imam osjećaj da Ivon nije znala da treba 4+4 jer se kolo prekasno prebacila na Mrcinu i ostala kratka za jednu Mrcinu, a Ceste je imala i viška, ne znam! Najvrjedniji rezultat Pedine su trčali Lucija 1. kolo na Mrcini 76.31 b. i Lepi isto 1. kolo na Mrcini 88.28 b. Ako se netko pita otkud sad Lepi, trčao je zadnje kolo Cestu i automatski upao u poredak Pedine, otud.

ČERA LIGA (pseća liga)

Od ove sezone imamo i službeni naziv pseće lige, to je Čera liga, pisao sam odakle i zašto naziv. Tko ne zna, na stranici Zimske lige Lagvić ima tekstić o tome. Kratko samo, bodujemo pse samo na Mrcini jer ne preporučamo da se razbježite sa psima po Cesti. Dakle, psu pišemo vlasnikovo vrijeme, osim kada pas aktivno cijelu stazu vuče vlasnika što je slučaj kod Harley i Irene, onda upišemo pseće vrijeme, ali vlasnika izostavimo jer to vrijeme zna biti i po 6-7 minuta brže od samog vlasnika/vlasnice. Sezona je bila iznenađujuće zanimljiva, krenula je mirno, svak svog pesa šeta do gore, netko lagano potrči, ali nikakvi spektakl. I onda kad su od polovice krenule kalkulacije tko će koliko kola skupiti, kako brzo će ići, koliko bodova skupiti, to se pretvorilo u najzanimljiviji dio Lagvića. Zadnje kolo je samo bila kulminacija svog toga simpatičnog kaosa, ali doći ćemo do toga. Zanimljivo, prva tri psa su ujedno i službeni debitanti ove sezone. Prvu pobjedu novonazvane Čera lige odnosi Vero Maras najhiperaktivniji od svih pasa na startu, silne energije, ali samo 15-ak minuta, poslije lagano s noge na nogu i to mu je odgovaralo dok je skupljao lagane dolaske sa gazdaricom, ali se za pobjedu morao dobro pomučiti i otrpiti gazdu (mene) i silne muskulfibere. Ultra Janković, ta bijela nevolja je od početka sezone najavila borbu za visoku poziciju, unatoč tome što se poslije prvog kola izgubila u šumi, što je usred sezone junački odradila i kastraciju, na kraju je opravdala to kultno prezime i osvojila srebro. Frida Resnik i njen vlasnik Vladimir su oboje debitani i odradili su odličnu sezonu. Skupili 12 od 13 kola, četiri puta rušili PB i najbrže išli kada je bilo najpotrebnije, u zadnjem kolu. Zaslužena bronca! Iduća je zločestoća poznatog i imena i prezimena, Sparta Vrdoljak, opičena k’o i njena vlasnica, jurila je gore samo kako bi se na vrhu iskrala i otišla iza restorana jesti grah i zapravo sve što je našla. S njom je bila i najveća drama zadnjeg kola jer Paula nije mogla trčati pa je ona sa Irenom morala samo doći do vrha da bi bila sigurno druga, a ovisno o vremenu možebitno i prva! Ali ne! Ona je usred utrke vidjela da nema nigdje Paule i vratila se na mjesto gdje ju je zadnji put vidjela, na start! Tako smo dobili prvi službeni DNF, a njih dvije dramu oko pronalaženja jedna druge. Ali našle su se, bez brige. Zadnja u tekstu, ali zapravo najbrža od svih, rekorderka staze i neumorna lutalica Harley Smojver. Sa dva kola manje ona i Irena su ulovile peto mjesto, a da i ona nije sudjelovala u identičnoj drami kao i Sparta zadnje kolo bila bi 2. ili 3., ovako i drugi službeni DNF. Sve to je gledala i dovodila u red Sljemenka, već gospođa u godinama koja se do gore vozi autom, ali samo kad ima snijega jer ona sunčana jutra bez hladne podloge nisu za nju. Joj mogao bi o tim psima još pisati satima, ali nema mjesta ni vremena. Ide poredak pasa, pa da zaključimo i ovu sezonu.

  1. Vero Maras 94
  2. Ultra Janković 75
  3. Frida Resnik 58
  4. Sparta Vrdoljak 66
  5. Harley Smojver 79

Pokoja završna zanimljivost i onda stvarno završavam. Na početku sezone smo objavili da redoviti trkači koji skupe sve dolaske u sezoni, iduću sezonu imaju dva kola gratis. Takvih se skupilo 19, sve sam ih već pobrojao gore. Čestitke svima na tom postignuću. Poticaj je djelovao i drago nam je što se redovito vraćate. Opet spominjem Paulu i posljedice njenog netrčanja zadnjeg kola (zadavit će me), da je trčala, dva psa se nebi izgubila i ova sezona bi bila prva ikad da na Cesti nijednom nije bilo više trkača nego na Mrcini, ovako je zadnje kolo Cesta pobjedila 72-69 i upropastila mi tu zanimljivost. Svejedno, ostaje zapisano da je ova sezona, uz onu 2017./2018. jedina sa više sudionika na Mrcini nego na Cesti.

Spektakl prvog reda je bilo 200. kolo Lagvića gdje ste dobili krasne rukaviće za trčanje i nemojte da vas buni što na njima piše PAS, nije to za psa, već skraćenica Promo Art Studia, našeg sponzora!

Da spomenem i one koji su brinuli za vas/nas tokom cijele Lige. Žana nam je skuhala 400-injak litara što čaja, što vina, Janko je neumorno opaljivao onim pištoljem i odvezao hrpu ruksaka gore, Kiki i Krajcar vas sve popisali po nekoliko puta, a hvala i svima ostalima koji su na neki način pridonijeli održavanju Lige. Zahvale i svim fotografima koji su dočarali sve ljepote nedjeljnih jutara na najdražem brdu. Ako je bilo grešaka, nisu bile namjerne i najte zamjeriti.

Kako neki misle da sve mora biti crno na bijelo napisano inače ne vrijedi i može se tumačiti kako ga volja, ja ću samo tu napisati, na Lagviću je zabranjeno natjecati se biciklom.

Oko proglašenja se čujemo!

Pripremio: Goran Đogolović

Volimo Jureka više od Bureka

Volimo Jureka više od Bureka

by | velj 3, 2022 | Razno

Jedan dio Olimpijske povijesti je napisan! Pisan je od 08.-19.02.1984. Jedanaest dana sportskog sjaja i priča koje su obilježile sport Sarajeva, Bosne, a i Jugoslavije.

Sarajevo do kandidature, uz Jahorinu s dvije žičare i jednog hotela, nije imalo nešto previše razvijene sportove na snijegu i ledu. Ali imali su viziju! Viziju da su Sarajevo, grad u dolini okružen okolnim planinama (Jahorina, Trebević, Igman i Bjelašnica) bogate snijegom od prosinca do travnja, idealni za organizirati najveće zimsko sportsko natjecanje na svijetu. 18.05.1978. u Ateni je Sarajevo izabrano za domaćina XIV. Zimskih Olimpijskih igara, ispred Goeteborga i Sappora.
Prvog dana otvaranja Igara, a bilo je to 08.02.1984. u 14:55h, na stadionu Koševo iliti Asim Ferhatović Hase, prvi put u povijesti Zimskih Olimpijskih igara olimpijski plamen je upalila jedna žena. Bila je to Sanda Dubravčić (1968. je to na XIX. Ljetnim Olimpijskim igrama u Mexicu napravila njihova atletičarka Enriqueta Basilio). Sanda je ostala nezaboravna sa svojim lakonogim penjanjem stepenicama u bijelom odijelu i kapi te širokog osmijeha, dok se iza nje povlačila zastava s bojama olimpijskih krugova. Sanda je na ZOI ’84 osvojila 10. mjesto u umjetničkom klizanju, a nakon natjecateljske sportske karijere postala je liječnica i ostala u sportu. Danas je prisutna u Hrvatskoj antidoping agenciji, a moj bliski i romantični kontakt sa Sandom se zbio 2018. godine nakon ZG maratona kad mi je radila uzorak za antidoping test. Sva romantika je u tome da je gledala dok piškim za uzorak 🙂
Sve do dana otvaranja Olimpijskih igara u Sarajevu nije bilo snijega, a onda je navečer počeo padati, bilo ga je u izobilju, pa je u potpunosti upriličio bijele igre. U narednih jedanaest dana se za što bolju poziciju na Igrama borilo preko 1200 sportaša iz 49 zemalja, u 6 različitih sportova i 39 različitih disciplina. Jugoslavija je bila prva socijalistička zemlja u kojoj su se održale zimske olimpijske igre. Zanimljiva je činjenica da zbog američko ruske netrpeljivosti 1980. godine Amerikanci nisu poslali svoje olimpijce u Moskvu, a 1984. Rusi su im vratili istom mjerom u Los Angelesu. Bilo je tu još nekoliko bojkota različitih nacija, ali poanta svega je da su se u Sarajevu svi ujedinili i nastupali i zajednički živjeli olimpizam. To je jedan od mnogih razloga zašto je Sarajevo dobilo epitet najgostoljubivijeg grada na planeti.
Za što bolji uspjeh borila se i nekolicina jugoslavenskih sportaša. Među njima i tada 21-godišnji Jure Franko, koji će 14.02. osvojiti prvu olimpijsku medalju za Jugoslaviju. Svi su jugoslavenski sportaši tada bili pod pritiskom, jer bi u slučaju da ne osvoje ni jednu medalju bili prvi organizator OI i ZOI kojima je to uspjelo, a to si Jugoslavija nije mogla dopustiti. Nagrada onome tko osvoji medalju je bila videorekorder Hitachi. Srebrnom medaljom u veleslalomu na ZOI u Sarajevu 1984. Jure Franko se upisao u legendu jugoslavenskog sporta, koji se i danas ne zaboravlja iako mu je karijera trajala još samo godinu dana nakon toga.
*Najsportskiji rokerski bend, sarajevsko Zabranjeno pušenje u ovu se priču uklopio s poznatim transparentom i simboličnim sloganom Zimskih olimpijskih igara ’84. Povijest kaže da su dečki iz ZP – a, dok su se u Neletovoj (Nenad Janković) sobi spremali za odlazak u Skenderiju (danas dvorana Mirze Delibašića) na Frankovo proglašenje, pravili  transparent. Imali su želju da kroz isti pokažu svoju ljubav, zadovoljstvo i ponos prema Juretu, međutim nikako nisu mogli doći na ideju. Dok je razvijala pitu u kuhinji, Neletova mama je dobacila “Volimo Jureka više od bureka”. I tako je ispisana povijest.
*Zašto najsportskiji? Oni koji poznaju opus pjesama ZP – a znaju koliko su sportaša, sportskih događaja i sportskih mjesta opjevali (Nedelja kad je otišo Hase, Filđan viška, Treneru,…) u svojim tekstovima i što oni znače za njih, Sarajevo, Jugoslaviju i društvo u cjelini. 
Pripremila: Silvia Šimunović
LAGVITREK – Štefanje downhill treking

LAGVITREK – Štefanje downhill treking

by | pro 21, 2021 | Najave, Zimska Liga Lagvić

VRIJEME: Nedjelja, 26.12.2021. – Štefanje, start u 10:00

MJESTO Sljeme (Šestine), početak poučne staze, 200m iznad restorana Lagvić

STAZA Višestruka: prvi dio od starta do vrha na dva načina: cestom 9.3 km ili trail stazom 5.5 km. Drugi dio od vrha do birtije Rondo u Markuševcu (preko puta crkve) u dužini cca 10-12 km, ovisno o izboru staze i postavljenim kontrolama. U prvom dijelu trkači koji se prijave za cestovni dio obavezni su koristiti isključivo cestu, a trkači koji izaberu trail je ne smiju koristiti. U drugom dijelu svi su putevi, ceste i kratice dozvoljene.

KONCEPT Natjecatelji se prijavljuju u dvije grupe, po vlastitom nahođenju: cesta ili mrcina. Start je zajednički u 10:00. Cestovnjaci trče po sljemenskoj cesti do vrha Medvednice (terasa Vidikovca podno TV-tornja), a traileri sami biraju put do istog vrha, s tim da ne smiju koristiti cestu (osim što je jednom moraju preći). Sada objavljujemo kartu s dvije kontrolne točke, a preostale dvije će biti tajna koju ćete saznati tek na vrhu Sljemena kad završite prvi dio trke. Tamo svi dobivaju kartu Medvednice sa sve 4 ucrtane kontrole koje moraju proći u drugom dijelu trke, na spustu ka Markuševcu. Natjecateljima u trailu se na kraju dodaje 7 minuta na ukupno vrijeme, koliko je otprilike brži prvi dio njihove staze u odnosu na cestu. Ako misle da je puno neka idu na cestu. Na kontrolnim punktovima će biti naljepnice koje treba nalijepiti na drugu stranu karte kao dokazni materijal da su ih prošli. Nema obavezne opreme, ali se preporučuje kompas i mobitel (u slučaju gubljenja).

NAGRADA Finišerska medalja za sve! Pehari za troje najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji.

STARTNINA 30kn. Za startninu se ne dobije ništa osim bauljanja po Sljemenu! Prikupljena sredstva će se pravovremeno i sistematski ulagati za omasovljivanje društava liječenih alkoholičara.

MEĐUTIM Na vrhu, prije, poslije ili za vrijeme podizanja karata svi natjecatelji će se moći okrijepiti: toplim čajem, bijelim kuhanim vinom, te nekim grickama, sve džaba! U cilju će svi natjecatelji dobiti od strane konobara jelo i piće, neograničeno i po vlastitom izboru… ukoliko im je što ostalo od startnine.

SATNICA

Subota (25.12.), cijeli dan:

  • Trkačko-trailerski EXPO marke Adidas i Nike u Avenue Mallu i Areni. Najnoviji modeli jesen/zima 2021 bez popusta za sve učesnike Lagvitreka (naznačiti na blagajni prilikom kupnje).
  • Istovremeno istovjetan popust na štapove, kompase i čuturice, bilo gdje u gradu.
  • Pasta party navečer u restoranu Šestinski Lagvić. Svi učesnici mogu dobiti besplatnu vodu uz naručene špagete Bolonjez po promotivnoj cijeni (objasniti konobaru prilikom plaćanja).

Nedjelja (26.12.):

  • 8:45 – 9:55 Prijave i podizanje startnih brojeva i čikova na centralnom trgu kod početka poučne staze, 200 metara iznad restorana Lagvić (u kojem se noć ranije pastapartijalo i pralo suđe),
  • 10:00 start trke,
  • 10:45 dolazak prvih natjecatelja na vrh kod gelendera,
  • 10:46 naguravanje prvih natjecatelja oko kazana s kuhanim vinom,
  • Između 11:00 i 19:00 gubljenje po bespućima medvedničke prašume, telefoniranje roditeljima, angažiranje GSS-a, novinarske službe i ostale pizdarije vezane za dezorijentiranost u vremenu i prostoru relativno velikog broja učesnika.
  • Oko 12:15 dolazak prvog natjecatelja u cilj,
  • Oko 15:00 službeni završetak trke, nakon koje se sve sljemenske staze i okolne ceste ponovo puštaju u promet,
  • 15:05 proglašenje najsretnijih,

DODATNE INFORMACIJE

  • Vlasnici Champion-Chipa mogu neograničeno koristiti svoje vlastite čipove za vrijeme trke,
  • Učesnici koji dolaze na trku iz mjesta koja su udaljena više od 1500 kilometara dobivaju besplatnu tramvajsku kartu na relaciji Mihaljevac-Dolje, u jednom smjeru,
  • Istima se omogućuje podizanje šatora na jednoj od kontrolnih točaka (koje zbog regularnosti natjecanja nismo u mogućnosti objaviti u potpunosti),
  • Okrepne stanice se nalaze svako malo: Mićino vrelo, Tigrovo oko, Leustek, Bikča, Puntijarka, Kraljičin zdenac, Runolist, Grafičar, a pogotovo Medvedgrad (reći da ste u trci, dobit ćete, bez brige…)
  • Staza je u potpunosti nemarkirana, kilometarskih oznaka ima svukuda, na svim mogućim skretanjima je redarska služba koja će vas usmjeravati tamo gdje poželite ukoliko znaju,
  • Visinski profil staze možete vidjeti na svojim monitorima poslije trke i neograničeno šerati na Facebooku, Stravi itd,
  • Iza zadnjeg natjecatelja ide autobus koji skuplja iznemogle i nekarakterne. Opremljen je stručnim medicinskim osobljem, psiho i fizio terapeutom, toplim dekicama, prežganom juhicom, svinjskim pečenjem i urnebes salatom,
  • Prijave su na licu mjesta a možete i online na stranici naših dugogodišnjih partnera, i puuuno su jeftinije nego na dan trke. U rubriku veličina majice možete staviti što vas je volja, tak i tak ćete svi dobiti isto i strukirano,
  • Grupne prijave donose dodatni popust. Svi koji se prijave grupno imat će pogodnost plaćanja startnine na licu mjesta kešom.
  • Trka će se održati bez obzira na vremenske prilike. Osim ako će nam bit malo hladno.

 ORGANIZACIJA I PROVEDBA NATJECANJA Atletski klub Sljeme i Zagrebačka treking škola

 

Puntijarka 2021. (čiča-miča gotova je priča)

Puntijarka 2021. (čiča-miča gotova je priča)

by | kol 26, 2021 | Ljetna Liga Puntijarka

Još jedna ljetna sezona na Bikči je gotova! Od iduće više nismo teenageri, dvadeset je već ozbiljna brojka, ali o tome ćemo kad za to dođe vrijeme. Ovaj uradak je o ovogodišnjoj, stvarno sjajnoj sezoni. Uz sve one tekstiće iza svakog kola u kojima pokušavam pronaći nešto zanimljivo, ovaj rezime je sve samo ne jednostavno napisati, a da i tu bude poneka informacija koju niste znali.

Počeli smo 3.lipnja i od tada smo svaki četvrtak idućih 12 tjedana okupirali obale Blizneca. U ponudi su opet bile utrke dvije dužine, do Puntijarke 4450m i u pola kraća, do Njivica. Iako se kroz trkački milje na minglanju prije i poslije utrke provlači misao da je utrka do Njivica za djecu i starce, to naravno nije istina, jer su se, konkretno, ove sezone pojavili neki od najboljih trkača i trkačica i išli “samo” do Njivica.

Ukupno je ligu ove sezone pohodilo 417 trkača, 277 muškaraca i 140 žena što u postocima iznosi 66%-34% i taj postotak žena je najveći od kad je lige! Navijamo za nastavak tog trenda! Prosjek nastupa po kolu zaustavio se na 107 trkača što je u odnosu na prošlu godinu povećanje od 15 natjecatelja, i za taj trend rasta navijamo! Najviše smo ponosni na čak 144 debitanta na nekoj ponuđenih staza, dok su neki od njih odmah ostavili duboki trag u statističkim podacima lige!

Ovosezonski rekorder treću godinu za redom je Nikola Špoljar koji je u 12. kolu na zatvaranju sezone išao 26:37. Ženski najbolji nastup je bio još na početku sezone kada je Ana Štefulj u 3. kolu išla 32:10. Čestitke na sjajnim ostvarenjima!

MUŠKA KONKURENCIJA

Osvajač lige drugu godinu za redom je Tomislav Lepan (444.05) Osam nastupa, pet pobjeda i spuštanje osobnog rekorda, nakon dvije godine, za 10 sekundi. Iz svoja 33 nastupa na ligi, sa prosjekom od 30:43 po nastupu Lepi je jedan od najkvalitetnijih natjecatelja koji pohađaju ligu. Srebrna medalja ide u Ak Maksimir Mariu Pavlakoviću (431.37) Prva prava sezona, 12 nastupa i četiri rušenja osobnog rekorda za ukupno 2:02 min. Cijelu sezonu u vrhu poretka i sjajno zadnje kolo gdje u direktnom obračunu za postolje trči svoje najbolje kolo ikad!

Treće mjesto osvajam ja, Goran Đogolović (425.73) Negativ split sezona gdje drugi dio spašavam mlaki ulazak u sezonu. Na kraju ipak zadovoljan, popravak osobnog rekorda za 17s i drugu godinu zaredom na postolju! Čestitke svima, ostatak poretka niže u tekstu!

ŽENSKA KONKURENCIJA

Najspominjanija osoba u poslijekolnim izvještajima i osvajačica lige Danijela Horvat (366.47) Uz sve silne utrke i ultre koje redovito pohađa stigla je doći i na svih 12 kola lige, ali nas je zadnja dva kola samo došla bodriti. Iz ostalih 10 nastupa ima šest pobjeda i pet popravljanja osobnog rekorda za ukupno 3:38min. Sve bolja iz sezone u sezonu, jedva čekamo iduću! Srebro osvaja Kristina Marjanović (347.66) Prvi put sa optimalnim brojem nastupa (7), piknula je i jednu pobjedu, te tri puta popravljala osobni rekord, ukupna za 1:31min. Bronca također ostaje kod Sljemenašice, kod Ines Bašić (338.97) Debitantska sezona i odmah postolje, zasluženo! Osam nastupa i uz premijerni nastup još četiri puta popravljala osobni rekord. Iako se Danči istaknula brojem pobjeda, gledali smo sjajne borbe tokom cijele sezone.

Čestitke svima! Ostatak poretka ide.

Poredak 10 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji

  1. Tomislav Lepan (444.05)                   1.   Danijela Horvat (366.47)
  2. Mario Pavlaković (431.37)                 2.   Kristina Marjanović (347.66)
  3. Goran Đogolović (425.73)                  3.   Ines Bašić (338.97)
  4. Dinko Tica (425.03)                           4.   Adrijana Šimić (291.73)
  5. Aleksandar Svetec (421.23)              5.   Irena Butković (281.55)
  6. Luka Ištuk (408.34)                            6.   Zvjezdana Jagnić Mandić (278.92)
  7. Renato Pomahač (405.32)                 7.   Suzana Lučić (251.19)
  8. Matija Kušić (404.09)                         8.   Ivana Marušić (230.52)
  9. Zoran Poznanović (402.14)               9.   Ida Šafranko (210.98)
  10. Juro Buljan (396.24)                          10. Elza Božić (200.97)

Ovogodišnja borba u muškoj konkurenciji je bila jedna od najnapetijih ikada, čak 9 natjecatelja je prebacilo 400 bodova što je sa sezonama 2011.,2012. rekord. Navijao sam da Juro zadnje kolo preleti stazu i da se ubaci u društvo 400+, ali nije išlo, nema veze. Žene koje su imale optimalni broj kola (7) su sve upale u TOP10. Kao što rekoh ranije, muška konkurencija je bila opaka ove godine, čak 11 trkača je imalo svih 12 kola, to je rekord! Neki su išli samo do Puntijarke, neki su kombinirali koje kolo do Njivica. Odgovorni za taj rekordni pothvat su: Juro Buljan, Željko Glogoški, Matija Kušić, Srećko Milat, Željko Paver, Mario Pavlaković, Željko Stojanović, Aleksandar Svetec, Darko Terek, Željko Čigir i ja! Apsolutni rekorderi po broju dolazaka i dalje su Željko Paver (177) i Veronika Jurišić (116) koji su i dalje aktivni i te brojke će iz sezone u sezonu samo rasti.

N j i v i c e

Njivice su ove godine bile čisti spektakl! Nikad više ljudi nije sudjelovalo na ovoj stazi! Ukupno 108 natjecatelja, 56 muških i 52 ženskih. Prosjek po kolu od 25 duša je također rekord, a čak 8 kola se smjestilo u TOP20 kola po broju dolazaka! Kvantiteta često iznjedri i kvalitetu, tako smo ove godine dobili novu rekordeku staze. To je Tea Faber koja je u 8. kolu trčala 13:58 i tako za dvije minute popravila rekord Monike Delač koji je stajao punih 12 godina! S njom je u 8. kolu trčao i Danijel Peček, on se zaustavio na 14:45 što je najbolji ovosezonski rezultat.

U muškoj konkurenciji pobjedu odnosi debitant Vedran Čoti (379.03) sa šest pobjeda iz sedam nastupa. Glavni konkurenti su mu bili Dražen Beneta (336.90) i Dragan Janković (303.97) koji i zatvaraju postolje. Do pola sezone dobro je kotirao i Miroslav Benjak, ali on se prebacio na dužu stazu i tako napustio borbu za postolje.

Kod žena je situacija ipak bila malo napetija! Mama i kćer Bulić su suvereno drmale ligom sve dok se u šestom kolu nije pojavila Ivon. Tada nije izgledala kao prijetnja, ali redovitim dolascima dovela se u situaciju da u zadnjem kolu gotovo drži pobjedu u svojim rukama. Ali! To zadnje kolo je stvarno bilo nešto! Kćer Bulić u zadnjem kolu izvlači najbolje od sebe, skida osobni rekord preko minute i za 0.83 boda odnosi ukupnu pobjedu! Konačan poredak, zlato Tamara Bulić (338.13), srebro Ivon Krleža (337.30), bronca Jozefina Bulić (296.96)

By the way, Tami ima 10 godina!

Poredak 5 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji

  1. Vedran Čoti (379.03)              1.   Tamara Bulić (338.13)
  2. Dražen Beneta (336.90)         2.   Ivon Krleža (337.80)
  3. Dragan Janković (303.97)      3.   Jozefina Bulić (296.96)
  4. Željko Stojanović (259.07)     4.   Milana Murgić (272.49)
  5. Miroslav Benjak (258.17)       5.   Anita Štefić (244.08)

Kategorija pasa još nije zaživjela punim plućima, pa nemamo službeni poredak. Mislim imamo poredak, ali nećemo službeno nagrađivati. Samo ćemo spomenuti da je do Njivica najviše nastupa skupila Ultra i samim time zasjela na prvo mjesto, dok se do Puntijarke najviše puta prošetala Harley i bezecirala pobjedu!

Par zanimljivosti za kraj ove pričice. Kada je 2017. stao niz uzastopnih dolazaka bračnog para Murgić, Ivan 68, Milana 65, nije se činilo da će netko to dostići. Još uvijek i nije, ali je gospodin Srećko Milat jako blizu, sa završetkom sezone stao je na brojci od 60 uzastopnih dolazaka. Još su tu dva trkača koji imaju solidan niz, jedan sam ja, 52, i Željko Stojanović 46. U sjeni borbe za pozicije, ova se odvija već godinama i biti će zanimljivo vidjeti kad će stati.

Moramo priznati da nas je vrijeme ove godine počastilo s nekoliko kola s fantastičnim uvjetima, temperatura ispod 20, svjež zrak, pa čak i lagana smrzavica za one koji dočekaju fajrunt. Mnogi su takve uvjete rado koristili, pa ste tako ove godine čak 287 puta rušili osobne rekorde, najviše u 8. kolu kada smo upisali 37 PB-ova! Da bi svi bili sretni i zadovoljni pobrinula se priroda, odnosno potok Bliznec koji je kroz sezonu ohladio 1300 limenki Ožujske i 800 bočica Hydre. Uz par lubenica, desetke kila keksa i ostalih grickalica ostavili ste nas praznog skladišta, ali nije bed! Prvi put ove godine smo imali i službene buffove lige koji će se polako početi vaditi i koristiti  kroz koji tjedan. Biti će šarenih glava na trkačkim akcijama.

Ljudi to je to! Preostaje mi još samo zahvaliti Janku, Žani, Kikiju, Krajcaru, Mihelu i svima koji su na neki način sudjelovali i pridonesli održavanju lige. Trenirajte dobro i pametno, imate sad mjesec-dva mira od brdskih liga i onda starta Lagvić!

Da, skoro sam zaboravio! Proglašenje pobednika! Dužni smo još i prošlogodišnje laureate nagraditi, tako da kad se smislimo javimo, ali vrlo vjerojatno na prvom kolu Lagvića 🙂

Nakon Boroše, slijedi statistika sa svih do sada državnih prvenstava u planinskom trčanju

Nakon Boroše, slijedi statistika sa svih do sada državnih prvenstava u planinskom trčanju

by | svi 10, 2021 | Boroša

Spektakularno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju proteklo je u velikoj dominaciji najboljeg hrvatskog atletskog kluba Agram, koji je osvojio sve 4 ekipne titule (po dvije seniorske i juniorske), što se do sada još nije desilo, ne samo na planinskim, već i ostalim vanstadionskim trkačkim disciplinama. Istina, u juniorskoj konkurenciji ih i nema puno, osim planinskog, još samo u krosu i cestovnom trčanju, međutim, tamo ima i ostalih uzrasnih kategorija.

Jedanaest klubova je na Boroši u seniorskoj konkurenciji imalo i mušku i žensku ekipu, pa bi zbroj njihovih vremena na kraju donio generalni poredak uspješnosti:

  1. AK Agram 6:28:09
  2. AK Svetice 6:46:00
  3. AK Sljeme 7:04:20
  4. AK Fit 7:32:22
  5. AK Zabok 7:35:19
  6. AK Maksimir 7:55:08
  7. AK Mazator 8:11:08
  8. AK Plitvice 8:53:19
  9. TK Marathon95 8:56:01
  10. KCIPT Samobor 8:58:43
  11. AK Martin 9:21:06

Statistika svih dosadašnjih planinskih prvenstava, kojih je bilo 18 u pojedinačnoj i 16 u ekipnoj konkurenciji je bogata, slijede neki od zanimljivijih izvadaka:

  • Najuspješniji planinski trkači su Barbara Belušić s 8 titula i 6 drugih mjesta u ženskoj, te Nikola Mikulić sa 6 titula i jednim drugim mjestom u muškoj konkurenciji.
  • Najuspješniji klub u pojedinačnoj konkurenciji je AK Svetice s čak 13 titula, 4 druga i 2 treća mjesta. Slijedi Istra čiju statistiku čini isključivo Barbara s 11 (6-5-0), zatim Solin s 10 (0-7-3), Sljeme s 9 (0-4-5) itd.
  • Ukupno je 45 atletičara osvajalo medalje u individualnoj konkurenciji, 25 u muškoj i 20 u ženskoj konkurenciji iz 27 različitih klubova.
  • Najuspješniji klub na ekipnim prvenstvima je AK Sljeme s 26 postolja (9-9-8). Sljeme je ujedno najuspješnije u muškoj konkurenciji s 11 postolja (2-3-6) i ženskoj konkurenciji s 15 postolja (7-6-2), s tim da su cure iz Sljemena na svim prvenstvima na kojima su se pojavile bile na kraju na postolju, osim na jednom kad nisu nastupile (Kozjak 2019).
  • Ukupno je 20 klubova stajalo na ekipnim postoljima, samo 3 više od 10 puta (Sljeme 26, Svetice 13, Varaždin 10, Agram 9…).
  • Kad se zbroje ekipna i pojedinačna postolja, najviše puta na njih su se penjali atletičari Sljemena (35), Svetica (32), Solina (14), Varaždina (12) itd. Od ukupno 30 hrvatskih atletskih klubova. Na prvu stepenicu najviše puta Svetice (18), zatim Sljeme (9), Istra (6), Zabok (4)…

Vrlo neobična statistika po pitanju masovnosti, jer je ovo prvenstvo bilo daleko najbrojnije do sada (223), skoro za 4 puta više od dosad najbrojnijeg (67), znači povećanje od 232 posto! Isti slučaj i po pitanju ekipnih prvenstava, 34 kluba je imalo barem po jednu ekipu u muškoj ili ženskoj konkurenciji, a dosadašnji rekord je bio 21, znači progresija od 60 poto!

I još dvije zanimljivosti s Boroše:

  • Legendarni Dražen Dinjar je sa svojom jubilarnom 500. trkom na Sljemenu okončao svoju nevjerojatno 28 godina dugu i uspješnu trkačku karijeru. Od tih 500 trka, čak 305 puta je bio na postoljima, ali što je najbolje od svega, ima 149 pobjeda!
  • Na Sljemenu je i Veronika Jurišić postavila jubilej kojeg je nemoguće dostići – 70. postolje na državnim prvenstvima, uz opasku da niz još uvijek traje i samo bog zna kad će završiti 🙂

Link na excel tabelu s rezultatima svih do sada održanih prvenstava (samo postolja), uz pojedinačne i ekipne statistike. Isto tako statistika i grafikoni masovnosti. Planinsko trčanje statistika državnih prvenstava