1000 dana trčanja za redom

1000 dana trčanja za redom

by | ruj 24, 2020 | Razno

Ova priča svoje korijenje ima tamo 2017. godine, točnije 11.03.2017. u busu na putu u Čakovec na ekipno prvenstvo hrvatske u krosu. Smjestili se mi u bus, ima nas 30-ak i pičimo u najsjeverniju našu županiju. Janko nam dijeli brojeve, slaže ekipe i komentira neke isprike i nedolaske na ovo klupsko – reprezentativno okupljanje. Između ostalog spomene Tonku kako nije došla jer ima neki suludi plan trčanja 100 dana. Nemam pojma jel’ to bilo za ozbiljno, ni jel’ bila neka fora, ali ja sam samo čuo 100 dana trčanja i to je bilo to, odmah sam znao da ja to moram probati. Znao sam da ne mogu s 5-6 dana odmah skočiti na 100, pa sam tokom idućih mjeseci znao skupiti 10-15 dana, a u lipnju i srpnju čak 33 dana. Ne sjećam se zašto sam prekinuo taj niz, ali trećinu sam odradio i bio sam zadovoljan time. Do kraja godine nisam ponovio taj podvig.

Kako u 2017. nisam napredovao željenim tempom (PB na 5km popravio 10s, na 10 km 2s, halfu i maratonu ništa), odlučio sam u novoj godini i sezoni trčati više, iako sam već tada imao solidnih 4260 km u godini dana, a više trčanja znači manje dana bez trčanja. Tradicionalno nova godina kreće January battle-om gdje je cilj skupiti što više kilometara i ja sam trčao svaki dan i prvi put prebacio 500 km u mjesec dana i tako se zakotrljalo!

Kad sam vidio da i uz svakodnevno trčanje i relativno visoku kilometražu dobro reagiram na utrkama odlučio sam da je to moj put. Možda nije najbolji i najpametniji ali sigurno dugoročno najisplativiji. Prvi cilj mi je bio 100 dana i taman se poklopilo da taj dan trčim maraton u Rotterdamu. Kakav je to fijasko bio! Već sam pisao o tome i taj DNF mi je bio samo motiv za još više i još jače.

Tada sam se prestao opterećivati time (moram priznati da sam do tad imao kriza i da me mučilo tih 100 dana) i to mi je postala rutina u kojoj uživam i ništa se nije moglo dogoditi, a da ja taj dan nisam odradio trening ili rastrčavanje. Periode kad sam ozlijeđen ili kad smo u odmoru trčim lagano pola sata i na taj način tjeram tijelo da se oporavlja u hodu. Sigurno bi se od nekih ozljeda brže oporavio da odmorim nekoliko dana, ali ovako, nakon oporavka puno prije dolazim u puni trening.

Kako izgledaju brojke ove avanture?  

  • U tih 1000 dana skupilo se 14726 kilometara što ispada solidnih 14,7 km dnevno ili gledajući u tjednim razmjerima to znači da sam zadnja 143 tjedna u prosjeku radio koji metar više-manje od 103 km tjedno.
  • Nadalje, treniralo se ponekad i više puta dnevno, pa je tako ispalo 1125 trkačkih aktivnosti, od toga 181 utrka razno raznih tipova i dužina, od brzih petica do jedine moje ultre 67 km u Istri.
  • U tome je sudjelovalo i još sudjeluje 41 par tenisica, najzastupljeniji je Nike sa 17 i Adidas s 14 modela. Sedam pari je prebacilo 1000 km, a najdugovječnije su odradile 1645 km.
  • Ovako od oka bi rekao da sam 90% treninga odradio sam u ranojutarnjim satima, tako da je sve gotovo do nekih 7-8h. To je moje vrijeme kada raspravim o svim problemima i idejama koje imam. To je ona bolja strana. Ona malo udarena je kad mi iz glave ne izlazi neka pjesma, ali nije to pjesma, to je jedan stih koji vjerojatno nije ni točan, ali nema veze, ja ga otpjevam i 500 puta ako je duži trening, užas!

Najveća podrška u svemu tome je Patricia, iako nije uvijek 100% uvjerena u ispravnost tolikih kilometara i svakodnevnog trčanja. Kad se nekud putuje nevezano za trčanje glavna prtljaga je opet trkačka i uvijek je auto natrpan tenisicama, trkačkom robom i bocama vode. Ima trkača koji trče manje i postižu bolje rezultate i brže napreduju, među njima je i ona… ljetos me rasturila na brdu ko beba zvečku i to je ok. Ja podržavam svaki način treniranja, pa i samo rekreiranja jer svi smo različiti i drukčije reagiramo na trening.

Kad je riječ o trkačkim čudacima nema mjesta na svijetu valjda koje je pogodnije za njih/nas od mog kluba, Atletskog kluba Sljeme. Najopušteniji ozbiljni klub koji postoji, tu obitavaju i treniraju neki od najvećih trkačkih veličina ovih prostora i nije čudo da je i mene uhvatila ova ludorija. Ne znam koliko će još trajati ovaj niz i ne razmišljam previše o tome, samo znam da ću i dalje uživati u trčanju, a idući tekst o ovome ide kad okrenem 5 godina.

Goran Đogolović

 

Stoti pehar s državnih prvenstava!

Stoti pehar s državnih prvenstava!

by | ruj 14, 2020 | Razno

Na 17. pojedinačnom, ujedno i 13. ekipnom prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju, koje je proteklog vikenda održano u Mrkoplju, klub je osvojio jubilarni stoti ekipni pehar s državnih prvenstava u sljedećim vanstadionskim trkačkim disciplinama:
– maraton 23
– polumaraton 22
– planinsko trčanje 23
– kros 20
– trail 6
– planinsko na duge staze 6

Statistika bi bila i bolja, obzirom da su se ekipna prvenstva u nekim disciplinama relativno kasno počela održavati, primjerice maraton tek od 2008. (održano 12), trail od 2017. (održana 3) i planinsko na duge staze od 2018. (održana 3), a u te 3 discipline smo uvjerljivo najdominantniji (od mogućih 36 osvojili smo 35 pehara, s omjerom 21-9-5), s time da se na ultramaratonu još uvijek ne održavaju iz jednostavnog razloga što, osim nas, još uvijek nema kluba koji bi mogao sastaviti tročlane ekipe.

Rezime prvenstva bi bio sljedeći: ženska ekipa u sastavu Veronika Jurišić – Kristina Marjanović – Paula Vrdoljak – Dolores Osvaldić je na kraju zauzela drugo mjesto iza Atletskog kluba Svetice i ispred Atletskog kluba Agram, dok je muška ekipa u sastavu Dejan Radanac – Tomislav Lepan – Goran Đogolović – Nikica Smolić osvojila peto mjesto, iza Atletskih klubova Zabok, Agram, Varaždin i SRK Alba. U zbroju vremena muških i ženskih ekipa, ispred nas je samo Atletski klub Agram, a poredak klubova koji su bili zastupljeni s obje ekipe je sljedeći:
1. AK Agram 5:50:21
2. AK Sljeme 5:56:44
3. AK Dubrovnik 6:11:33
4. AK Varaždin 6:22:12
5. AK FIT Zaprešić 6:36:58
6. AK Plitvice 6:54:08

Link na rezultate Hrvatskog atletskog saveza

Ažurirana povijest državnih planinskih prvenstava je u tablici (Planinsko trčanje statistika državnih prvenstava). Unešena su sva do sada održana prvenstva, sa svim pojedinačnim i ekipnim osvajačima postolja, kao i mjestima održavanja. U pojedinačnoj konkurenciji najuspješniji je Atletski klub Svetice s 15 medalja (10-3-2), dok je AK Sljeme najuspješniji u ekipnoj konkurenciji s 21 peharom (7-9-5). Na kraju, u zbroju pojedinačnih medalja i ekipnih pehara, Sljeme je daleko najuspješniji s 30 postolja, ispred Svetica (23), Solina (15), Varaždina (14), Istre i Agrama (11), itd…

I još dva klupska statistička bisera:
– Ženska ekipa Sljemena je, počevši od prvog prvenstva (Učka 2008), svaki put stajala na postolju osim lani kad nije nastupila, s time da je samo jednom bila treća (Veliko Rujno 2018), 6 puta druga i 5 puta prva.
–  Veronika Jurišić je osvojila svoje 63. postolje na državnim prvenstvima, od čega 36. ekipno i deseto planinsko!

Šećer za kraj – u vikendu su održana još dva polumaratona sa zanimljivim rezultatima. Trku od Kalnika do Križevaca je trčalo puno naših cura iz pete i šeste grupe, a u prvih 10 se smjestilo čak njih pet (Lana Vodopija, Renata Poljanac, Danijela Horvat, Kristina Kovačev i Suzana Lučić), dok je na Baranjskom polumaratonu kroz Kopački rit pobijedila Silvia Šimunović s rezulttom 1:31:19.

PUNTIJARKA 2020 rezime

PUNTIJARKA 2020 rezime

by | kol 28, 2020 | Ljetna Liga Puntijarka

Ovogodišnja, osamnaesta po redu, Ljetna liga Puntijarka je završila! Specifična po tome jer se trčala u vrijeme nezapamćene krize izazvane Covid-19 virusom, ali to nije imalo previše utjecaja na ligu, stazu, trkače, organizaciju i atmosferu prije, za vrijeme i nakon utrka. Mi smo se dobro zabavili i nitko nije ostao zaražen. Posebnost ove sezone je bilo jubilarno 200. kolo! Kako se takvi jubileji pojavljuju svakih 8-9 godina morali smo ga dostojno proslaviti, pa onda i jesmo, popili i pojeli gro svega i da nas epidemiološka situacija nije malo ograničila bio bi tu i bend i o tome bi se pričalo generacijama!

Tehnikalije počinjemo s 347 trkača koji su pohodili ligu (234 muških i 113 žena), prosjek po kolu je bio 92, što je pomak od 10-ak trkača više u odnosu na prošlu godinu. Veseli i brojka od 113 debitanata koji su isprobali spremnost i sreću četvrtkom popodne, većina ih se i navukla, pa su se vraćali tijekom cijele sezone.

Najbolji rezultat sezone u muškoj konkurenciji trčao je u 3. kolu Nikola Špoljar (26:26), što je njegov drugi najbolji rezultat i najbrže vrijeme lige zadnjih 5 godina. Žene je predvodila nepobjediva ove godine Patricia Maras koja je u 7. kolu išla sjajnih (31:57).

Muška konkurencija

Nakon što je 2019. bio drugi u poretku, ove se zasluženo penje na najvišu stepenicu postolja Tomislav Lepan (438.61). Uvjerljivo, sa 6 pobjeda iz 9 nastupa, bez osobnog rekorda ove godine, ali sa pametnim i redovitim trčanjem. Čestitke! Drugo mjesto osvajam ja, Goran Đogolović (424.94). Priznajem da nisam najveći fan Bikče i popodnevnog termina, ali dođem, sašijem se, pa kako ispadne. Ove godine je ispalo solidno. Na treće mjesto smjestio se Tomislav Kožić (403.87). Sjajna sezona u kojoj je tri puta rušio osobni rekord i neko vrijeme proveo i na čelnoj poziciji lige. Čestitke osvajačima medalja, ostatak poretka niže u tekstu.

Ženska konkurencija

Ovdje je manje-više sve bilo jasno odmah na početku sezone kada se nakon godine dana izbivanja, na Bikču, natjecateljski vratila Patricia Maras (423.76). Na 9 nastupa čistih 9 pobjeda, s čak 6 upada i na muško postolje. Jedan pomalo Alan Fordovski savjet koji je dobila na početku sezone je obilježio sve njene nastupe. Glasio je “Bolje ti je ići 32:59 nego 33:01” i bio joj je misao vodilja kroz sezonu. Drugo mjesto, nakon prošlogodišnje pobjede osvaja Marta Grubić (331.11). Iako bez osobnog rekorda ove godine, vrlo kvalitetna sezona i rekao bi možda i mrvicu bolja nego lanjska. I da, jedina ne-sljemenašica u prvih 10! U mini izvještajima nakon svakog kola sam već napisao da fantastičnu sezonu ima i Danijela Horvat (317.67). Čak 7 puta je rušila svoj osobni rekord ove godine, najviše od svih, popravivši ga ukupno skoro 6 minuta. Iako su se neke stvari morale poklopiti, na kraju ipak zaslužena bronca! Čestitke osvajačicama medalja, ostatak poretka niže dolje.

Poredak 10 najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji

  1. Tomislav Lerpan (438.61)  – Patricia Maras (423.76)
  2. Goran Đogolović (424.94) – Marta Grubić (331.11)
  3. Tomislav Kožić (403.87) – Danijela Horvat (317.67)
  4. Milorad Vojvodić (387.74) – Paula Vrdoljak (308.55)
  5. Dinko Tica (386.27) – Katica Rumbočić (294.98)
  6. Goran Varat (386.02) – Kristina Marjanović (290.16)
  7. Mario Obradović (382.80) – Irena Butković (281.96)
  8. Robert Petrinec (371.34) – Jozefina Bulić (269.70)
  9. Eugen Orešković (369.92) – Iskra Kolovrat (210.68)
  10. Ivica Čajko (365.65) – Anita Lacković (202.30)

Muškići su bili malo redovitiji, pa se za ulazak u top 10 moralo ili jako dobro trčati 7-8 kola ili sa sporijim trčanjem imati bar 10 nastupa, a svih 12 nastupa sakupilo je pet natjecatelja (Marković Branimir, Milat Srećko, Paver Željko, Stojanović Željko i ja). Kod žena se nikad ne zna, neke godine je dovoljno 200-tinjak bodova za top 10, to je slučaj ove godine, a nekad ni 275 nije dovoljno, ali pohvale idu za čak 12 žena sa 7 i više kola, što je najviše u zadnje četiri godine, sva kola nitko nije skupio.

Njivice

Tokom sezone nismo previše spominjali njivičare, zapravo uopće, ali zaslužili su koju riječ i oni. Najbolje rezultate istrčali su Dobriša Dobrenić u 2. kolu (15:50) i Helena Gleđa u 3. kolu (18:42). Kako su im to bili i jedini nastupi nisu konkurirali za visoko mjesto u ukupnom poretku. Kod muškaraca pobjedu je odnio Miroslav Benjak (375.95) u debitantskoj sezoni, a kod žena Patricia Hećimović (290.07), mogli bi isto reći debitantska sezona jer se samo jednom pojavila prošle godine. Posebnost ove sezone je čak 8 trkača i trkačica rođenih 2000. i mlađih. Budućnost je sigurna.

  1. Miroslav Benjak (375.95) – Patricia Hećimović (290.07)
  2. Dragan Janković (360.82) – Ivana Leskovar (250.58)
  3. Željko Stojanović (339.21) – Maja Silov Tovernić (244.64)
  4. Borko Prvan (333.08) – Dora Hipša (239.25)
  5. Borislav Simon (241.57) – Irena Cerovac (185.15)

Iako je borba za vodeće pozicije u ukupnom poretku vrlo rano bila riješena i lišeni smo neke rezultatske neizvjesnosti kroz sezonu, pojedina kola su bila super zanimljiva i neke važne stvari su se dogodile. Pa krenimo redom:

  • Najveća od svih, Veronika Jurišić prvi puta u 18 godina gubi utrku od jedne sljemenašice
  • Željko Stojanović kao tek sedmi trkač prebacuje brojku od 100 nastupa
  • Rijetki direktni obračun na stazi dvojice najbržih Mikulić – Špoljar
  • kolo mega spektakla GrendSljema
  • Jubilarno 200. kolo Puntijarke
  • Katica Rumbočić kao tek treća žena u povijesti prebacuje 100 nastupa
  • Najnapetije od svih kola, prvih četvero trkača finišira u razmaku 15 sekundi
  • 219 rušenja osobnog rekorda u sezoni

Ljudi to bi bilo to za ovu godinu, našlo bi se još raznoraznih zanimljivosti za proučavati i pisati, ali moram nešto ostaviti i za sezone koje dolaze. Ova je bila dobra i zanimljiva, nadajmo se sličnoj idućoj. Svečano proglašenje pobjednika i podjela zasluženih priznanja biti će na godišnjoj skupštini atletskog kluba Sljeme tamo negdje početkom iduće godine. Do tad će početi i završiti još jedna sljemenska, zimski Lagvić i tu će vam biti prilika napraviti nešto i naći se na popisu laureata na skupštini. Budite dobri i hrabri, trenirajte pametno i vidimo se na idućim akcijama!

Pripremio: Goran Đogolović

Za kraj zahvaljujemo Zagrebačkoj pivovari koja nas je i ovog ljeta pratila s Hydrom i Žujom!

Još jedan uspjeh na prvenstvu Hrvatske u polumaratonu

Još jedan uspjeh na prvenstvu Hrvatske u polumaratonu

by | kol 24, 2020 | Razno

Na državnom prvenstvu u polumaratonu, održanom u Zagrebu 23.08. produžen je niz uspjeha Atletskog kluba Sljeme u vanstadionskoj atletici, uglavnom trčanjima na dugim prugama koja se održavaju na cesti i u planini. Statistika je sve bogatija, a ovo su najzanimljiviji izvadci:

  • Drugim mjestom u ženskoj ekipnoj konkurenciji, klub je osvojio svoje ukupno 99. postolje u 17 godina. Od toga 36 zlata, 35 srebra i 28 bronci. Očekujemo i jubilarno stoto postolje za 3 tjedna na prvenstvu u klasičnom planinskom trčanju (na kratke staze).
  • Ženska ekipa je osvojila 17. uzastopno postolje na ekipnim polumaratonskim prvenstvima. Što znači da su na svakom prvenstvu počevši od 2004., pa do ove godine, stajale na jednoj od stepenica postolja, s učinkom 3 – 10 – 4.
  • Međutim, to nije sve. Naša ženska ekipa je na svim dosadašnjim prvenstvima u svim ostalim disciplinama u kojima je nastupila bila na postolju, drugim riječima, još nikada nije bila četvrta. Ili još bolje rečeno, 64 prvenstva za redom, i to u raznim disciplinama – kros na duge i kratke staze, maraton, polumaraton, planinsko trčanje na duge i kratke staze i trail. Omjer 25 – 25 – 14!
  • Dalo bi se zaključiti da smo svih ovih godina imali daleko najbolju žensku ekipu u Hrvatskoj, ali ima još. Naša muška ekipa je isto tako najuspješnija u odnosu na sve ostale klubove, obzirom da je i ona osvojila najviše postolja u ovom stoljeću, ukupno 35 (11 – 10 – 14). Naravno, muška konkurencija je uvijek jača i gušća, muških klubova i ekipa uvijek i na svakom prvenstvu ima više i to u pravilu za duplo. Kao npr. i na ovom, gdje je 20 klubova imalo muške, a samo 10 ženske ekipe.
  • Veronika Jurišić je generalno najuspješniji pojedinac sa svih tih prvenstava, jučer je osvojila svoje ukupno 62. odličje (27 – 21 – 14), obzirom da ima 27 individualnih (11 – 7 – 9) i 35 ekipnih postolja (16 – 14 – 5). Njezina karijera je stabilna već punih 20 godina, bila je dio ekipe koja je osvojila prvo postolje 2004. godine i sad, s tim da je aktualna državna prvakinja u planinskom trčanju na duge staze i u ultramaratonu na 100km. Ovog puta četvrto mjesto pojedinačno i drugo ekipno.
  • Dubravka Orešković je prvi put ove nedjelje stala na državno postolje i time povećala broj osvajača državnih medalja u klubu na 112! Od tog broja, čak njih 43 su osvajali individualne medalje, dok su ostali participirali na ekipnim prvenstvima kao članovi ekipa (bili u prvih troje koji su osvojili pehar).
  • Ingrid Nikolesić je osvojila svoje 19. državno odličje (7 – 8 – 4) i tako se popela na 3. mjesto na klupskoj tabeli po broju medalja (ispred su samo Veronika Jurišić sa 62 i Nikolina Šustić s 20). Međutim, ovog vikenda je izvela pravu malu bravuru. Naime, dan ranije je pobijedila na Žumberak ultra trailu dugom 82 kilometra i provela na teškoj stazi s 3900 metara uspona i 4300 metara spusta preko 12 sati u opakim vremenskim uvjetima (preko 30), a dan kasnije osvojila peto mjesto u polumaratonu s vrlo pristojnim rezultatom 1:34 kad sve okolnosti uzmu u obzir.
  • Muška ekipa nam je ovog puta osvojila 4. mjesto, što je mali napredak u odnosu na lani kad je bila peta, a dalje proteklih godina: 2018 – 9., 2017 – 7., 2016 – 4., i 2015 – 3., kad su zadnji put bili na postolju u sastavu Vojvodić – Radanac – Androić. Curama je ovo četvrto srebro u nizu, a 2016. su zadnji put bile prvakinje u sastavu Jurišić – Šustić – Bogdanović.

  • Ženska ekipa u sastavu Ingrid Nikolesić, Veronika Jurišić i Dubravka Orešković (prezidente drži pehar, fkors)

    Glede polumaratonske trke u nedjelju, kad bi se gledao konačni klupski učinak na način da se zbroje vremena muških i ženskih tročlanih ekipa, Sljeme bi bio drugi klub u Hrvatskoj, a poredak bi izgledao ovako:

  1. AK Svetice, Zagreb – 8:39:20
  2. AK Sljeme, Zagreb – 8:49:32
  3. AK Varaždin, Varaždin – 9:01:40
  4. AK FIT, Zaprešić – 9:18:14
  5. AK Maksimir, Zagreb – 10:00:25
  6. TK Marathon95, Varaždin – 10:04:40
  7. UK Mazator, Slavonski Brod – 10:12:00
  8. AK Velebit, Gospić – 10:13:56
  9. AK Zaprešić, Zaprešić – 10:35:20
  10. TK Maraton, Krapina – 10:35:34

Učestvovalo je ukupno 25 hrvatskih klubova, međutim, ostali nisu imali u zbroju mušku i žensku ekipu. Rezultati

Još jedan odličan sljemenaški vikend je zaključila Silvia Šimunović pobjedom na Sunset run polumaratonu u Osijeku s rezultatom 1:28:51.

LAGVIĆ, osvrt na sezonu 2019-2020

LAGVIĆ, osvrt na sezonu 2019-2020

by | velj 5, 2020 | lagvić

Zadnju nedjelju mjeseca siječnja završila je osamnaesta po redu Zimska Lagvić Liga.
Što napisati, a da o tome već niste obaviješteni tokom sezone? Siguran sam da će se naći poneka informacija za koju niste znali, a možda ste okorjeli ljubitelji brojčica i statistike. Pa krenimo, tehnički detalji. Kroz zadnja tri i pol mjeseca održano je 14 kola, uz prosječnu posjećenost od 96 duša po kolu (49-47 za cestu), što je najmanji prosjek u zadnjih 7 sezona. Popunjeniji kalendar utrka, pa završetak sezone, pa pauza, početak baze, subota, nedjelja, Božić, Nova… uvijek se nađe neki razlog za nedolazak. Mala promjena pravila u broju bodovanih kola sa 7 na 10 u svakoj disciplini i 5+5 na Pedinoj kombinaciji, umjesto dosadašnjih 3+3, donijeli su radost onima, možda ne najbržima, ali ustrajnima, a takvih je ove sezone bilo podosta. I to veseli, jer smo debelo u zimskoj bazi i trčanje u brdo, uz ono bezbrojno sakupljanje kilometara, nije nimalo lagano i za to treba biti nagrađen!

Iako je sezona 2015/2016 bila jako kvalitetna i svaka druga je imala ono nešto, ova je bila daleko najbolja! Toliko sjajnih trkača, priča i uspjeha se uguralo u te subote i nedjelje da je stvarno rijetko koja bila dosadno odrađivanje vikend rutine.

Krenut ćemo s ovosezonskim rekordima! Nećemo spominjati ukupan zbroj bodova u svakoj disciplini jer je svaki rekordan zbog promjene pravila, ali ima ostalog materijala za pisati i hvaliti se, bez brige:

  • 38:42 – Harley Smojver, pseća konkurencija REKORD
  • 39:19 – Nikola Špoljar, cesta muškarci REKORD
  • 33 – Veronika Jurišić, cesta broj bodova REKORD
  • 100.03 – Nikola Smolić, mrcina broj bodova REKORD
  • 40:37 – Patricia Maras, mrcina žene REKORD
  • 14/14 – Patricia Maras, broj pobjeda u sezoni REKORD

CESTA

Muškarci:
Možda najzanimljiviji dio ovosezonskog Lagvića jer je puno trkača s dobrim hendikepom i dosta ih je bilo redovitih, no pobjedu uvjerljivo odnosi Alen Štefanić, 12 nastupa, sve unutar 1:50 min i nevjerojatno finishiranje iz kola u kolo! Drugo mjesto sa svih 14 nastupa i pomalo nestvarnih 160 nastupa ukupno, Željko Paver, ‘51 godište, pustite nek vam se to malo slegne, fantastično! Na trećem mjestu, Mario Pavlaković, bez hendikepa, s fenomenalnim nastupima (4 pobjede, 4 druga mjesta, 2 treća mjesta), još tamo od sezone 2004/2005 nije na postolju bilo nekoga bez hendikepa. Kapa do poda!

Žene:
Ovdje se već godinama zna pobjednica i drugima ne preostaje ništa nego borba za ostale pozicije. S 9 pobjeda iz 9 nastupa i bodovnim rekordom 90.33 na prvom mjestu, već 14. put, smjestila se Veronika Jurišić. Žestoka borba se vodila za ostala dva mjesta na postolju, ali nakon prošlogodišnjeg ulaska u prvih 10 i sjajnog skoro 4 minute boljeg vremena ove godine, drugo mjesto osvaja Suzana Lučić. Odlazak u Atenu skoro ju je koštao postolja, ali se lijepim nastupima ove kalendarske godine i pogotovo zadnjim kolom uspjela izboriti za treće mjesto, Nataša Dobrenić. Čestitke svima!

Poredak 10 najboljih:

  1. Alen Štefanić 846.83          1. Veronika Jurišić 798.88
  2. Željko Paver 797.53           2. Suzana Lučić 720.89
  3. Mario Pavlaković 752.07    3. Nataša Dobrenić 696.15
  4. Željko Dugić 733.83           4. Sonja Šmitran 693.94
  5. Gordan Putanec 724.74    5. Katica Rumbočić 610.53
  6. Željko Trivić 709.40           6. Matea Popov 571.77
  7. Željko Brkić 692.48            7. Anita Lacković 562.28
  8. Damir Šušnjar 645.45        8. Tanja Šari 552.53
  9. Zoran Adamović 645.44    9. Marina Milković 511.15
  10. Ivica Franceschi 592.93    10. Dolores Osvaldić 506.25

Cestu je ove godine pohodilo 207 trkača (59 žena i 148 muškaraca). Tri Željka (Brkić, Paver i Trivić) su imali svih 14 kola, nijedna žena, s time da je Brkiću ovo već 6. sezona da nije propustio nijedno kolo i na kontu ima 87 uzastopnih dolazaka. Uz novog rekordera Špoljara imali smo i još dva top 10 rezultata svih vremena, Vinko Vrebac i Lovro Nedeljković su u 12. kolu vodili borbu do samog kraja i dotjerali se do 5. i 6. najboljeg vremena. To, 12. kolo je bilo jako brzo s čak 12 finishera ispod 50 min, i, iako sam isprve mislio da je rekordan broj finishera ispod 50 min, gadno sam se prevario. Jedva je ušlo u top 10 utrka, jer je znalo tu biti i 16 njih super brzih, još tamo, davne 2006/2007. Žene su odgovorile 8.,9. i 10. rezultatom u režiji Kimberly Pašalić, Sonje Škevin i Patricie Maras.

MRCINA

Muškarci:
Slično kao kod žena na cesti je na muškoj mrcini, sedma pobjeda zaredom za Nikolu Smolića. Izvanrednu sezonu s 11 pobjeda i dva druga mjesta, okrunio je bodovnim rekordom koji je ganjao, pa sigurno zadnje tri godine. Sad kad je probio tih 100 bodova, mislim da će ih biti malo-malo pa! Sjajnu sezonu imao je i Saša Vegi, svih 14 nastupa i odlično zadnje kolo osiguravaju mu srebro ove godine! Još jedan natjecatelj koji je ove sezone prebacio 100 nastupa, treći put na postolju u ukupnom poretku mrcine, Ivan Murgić!

Žene:
Ona je tu k’o doma, voli se patiti na mrcini i najbolje se tu osjeća i to se vidi iz njezinih dolazaka. 13 nastupa i čistih 13 pobjeda uz dva rušenja rekorda staze, uvjerljiva pobjednica drugu sezonu zaredom Patricia Maras. Debitantica na Lagviću, 1. kolo je propustila i od tada redovita do kraja, Jozefina Bulić zalaganjem i upornošću dolazi do jedne pobjede u 13. kolu i zasluženo na drugoj poziciji. Bronca za Ivanu Jergović Šindler, prva ozbiljnija sezona i odmah postolje. Po starom načinu bodovanja 7 kola bilo bi i srebro ali nećemo sad cjepidlačiti. Čestitke svima!

Poredak 10 najboljih:

  1. Nikola Smolić 982.75       1. Patricia Maras 816.40
  2. Saša Vegi 798.00             2. Jozefina Bulić 656.18
  3. Ivan Murgić 773.61           3. Ivana Jergović Šindler 652.21
  4. Zvonko Vida 750.36         4. Vedrana Maršić 575.59
  5. Miroslav Benjak 715.78    5. Lucija Vojnović 546.92
  6. Davor Poljanec 697.66     6. Patricia Hećimović 484.57
  7. Marko Špehar 686.07       7. Elza Božić 479.78
  8. Goran Đogolović 676.84   8. Dina Husanović 470.54
  9. Tomislav Lepan 663.99     9. Adrijana Šimić 436.78
  10. 10.Nino Veronek 595.74    10.Dolores Osvaldić 435.74

Malo manja posjećenost na mrcini ove godine. Možda je razlog i užasno stanje same staze, sve više iskopana, prekopana, zatrpana u tolikoj mjeri da se mjestimice i četveronoške grabilo, no kako bilo, 175 trkača se ipak penjalo gore (52 žene i 123 muškarca). Svih 14 kola istrčali su Saša Vegi i Marko Špehar, nijedna žena. Prve dvije violine na mrcini su Patricia i Nikica, to nema sumnje, ali ne smijemo zanemariti i ostale, pa su tako u ženskoj konkurenciji postignuti 6., 8. i 9. rezultat svih vremena u režiji Dolores Osvaldić, Kristine Marjanović i Marte Grubić. Čestitke svima!

Svake sezone zadnje kolo Sljemenašima posluži kao interno klupsko prvenstvo u planinskom trčanju. Izmjenjuju se cesta i mrcina, a ove godine je bila mrcina. Kratko samo, muški poredak kao i kroz cijelu sezonu skoro: 1. Nikola Smolić, 2. Tomislav Lepan, 3. Goran Đogolović. Žene, slična stvar: 1. Patricia Maras, 2. Dolores Osvaldić, 3. Kristina Marjanović. Skoro pa idealni uvjeti donose apsolutne rekorde za Nikicu i Patriciu i osobne rekorde za Dolores i Kristinu, kvalitetno odrađeno.

PEDINA KOMBINACIJA

Muškarci:
Kako sam na polovici sezone napisao da se na kombinaciji ništa nezna do zadnjeg kola, odmah iduće kolo su me demantirali. Naime, Dobriša se nakon 6 kola mrcine prebacio na cestu i to je odmah bilo jasno da osvaja prvo mjesto, dobar hendikep i nadimak Mr. PB znače da je svako kolo sve brži i brži, tako i bi. Najvišu stepenicu na postolju zauzima Dobriša Dobrenić. Od kada se pojavio prije 5 sezona uvijek kombinira, malo više mrcine od ceste, ali uvijek skupi potrebno za Pedinu. Nakon 3. mjesta prije dvije sezone ova ipak stepenicu više. Drugo mjesto Goran Đogolović. Skoro istu taktiku imao je i trećeplasirani Ivica Čajko. Prvi dio sezone uporno je prtio mrcinom i strpljivo skupljao bodove i onda se nakon osmog kola prebacio na cestu. Tu je krasnim osobnim rekordom u zadnjem kolu zapečatio broncu i prvi put se penje na postolje!

Žene:
Svoju drugu ukupnu pobjedu u tri godine odnosi Dolores Osvaldić, 6 mrcina, 7 cesti uz lijepe osobe rekorde u obje discipline, uvjerljivo i zasluženo! Slično kao i Dolores, drugi put na drugoj poziciji Kristina Marjanović, kombinirala 5 mrcina i 5 cesta i također poskidala osobne rekorde u obje discipline. Njih dvije su i jedine sa dostatnim brojem bodujućih kola 5+5 i to je pokazatelj koliko nije jednostavno kroz cijelu sezonu kombinirati, biti redovit i brz. Broncu osvaja bivša dvostruka pobjednica Pedine, Adrijana Šimić koja uz pripreme za 100 km ipak nalazi volje i vremena za ganjanje po najdražem nam brdu.

Poredak 10 najboljih:

  1. Dobriša Dobrenić (7+6) 818.43   1. Dolores Osvaldić (6+7)  747.44
  2. Goran Đogolović (9+5) 769.87    2. Kristina Marjanović (5+5)   709.48
  3. Ivica Čajko (8+6) 733.81             3. Adrijana Šimić (6+3) 593.98
  4. Borko Prvan (5+6) 714.12           4. Marta Grubić (5+3) 569.24
  5. Damir Matan (5+5) 653.95          5. Patricia Maras (13+1) 521.91
  6. Nenad Vudrić (5+4) 592.57         6. Elza Božić (8+3) 518.71
  7. Miroslav Benjak (10+3) 589.40   7. Anita Lacković (1+8) 440.72
  8. Dubravko Paver (3+6) 583.13     8. Jelena Kobasić (4+3) 407.87
  9. Goran Vidiček (5+4) 575.03        9. Lucija Ptiček (4+1) 345.56
  10. Tomislav Pajić (5+4) 571.85        10. Lidia Moharić (2+2) 221.67

Kombinacija je zanimljiva u tu ruku što je tu i nije tu, poredak je tu i skupljaju se bodovi, ali teško je išta znati do zadnjih kola. Naizgled ništa se ne događa i onda pred kraj sezone eksplozija svega, u par kola neko koga uopće nije bilo u poretku izbija na prvo mjesto, taktiziranje kada ići na cestu, kada će mrcina biti blatnjava, skliska, pod snijegom, ledom, sve je to draž Pedine. U ovom obliku 5+5 je pogotovo teško ispratiti cijelu sezonu, jer ako samo jedno kolo neplanirano propustiš već je frka, nema manevarskog prostora previše. Ove godine kombiniralo je 53 trkača (41 muškarac i 12 žena). Optimalnih 5+5 nastupa skupilo je 7 trkača, a sva kola imaju Goran Đogolović, Ivica Čajko i Patricia Maras.

PSI

Poretke završavamo psećom konkurencijom. Proglašavamo samo mrcinu jer cesta-psi-auti… nije baš preporučljivo. Zvijezda i rekorderka staze je Harley, koja s lakoćom dovuče Irenu za 38:42 min gore i još joj nije dosta! Iako je najbrža ipak nije ukupna pobjednica. Moka i Mia-Lija su imale najredovitije vlasnike i jedine imale optimalni broj nastupa, pa su i zasluženo na prva dva mjesta. Roko je skupio 8 nastupa i zatvara postolje. Njih i nagrađujemo, a poredak 10 najboljih je sljedeći:

  1. Moka 664.79
  2. Mia-Lija 615.02
  3. Roko 417.95
  4. Čera 210.82
  5. Harley 166.97
  6. LeeLoo 153.70
  7. Toby 109.27
  8. Izzy 64.04
  9. Rina 57.21
  10. Bix 51.92

ZANIMLJIVOSTI

Iako je povećanje bodovanih kola bilo usmjereno ka tome da se ljudi opredijele za samo jednu disciplinu ili samo kombinaciju, pa da bude više nagrađenih, to nije spriječilo Dolores Osvaldić da postane prva žena koja će biti nagrađena u sve tri discipline. Prvo mjesto u Pedinoj kombinaciji i dva 10. mjesta na cesti i mrcini, podvig napravljen samo jednom prije. Naravno da ste odmah pogodili tko bi mogao biti taj drugi trkač! Nikica je 2014/2015 pobijedio na Pedinoj i mrcini i bio drugi na cesti, a tad je imao samo 53 godine.
Jedna zanimljivost koja bi samo meni pala na pamet istraživati, nemam pojma kako, ali eto. U cijeloj povijesti Lagvića samo 6 trkača i trkačica je uspjelo skupiti pojedinačno prvo, drugo, treće mjesto i na mrcini i na cesti. Kako je Veronika apsolutna vladarica ceste najteže je piknuti žensku pobjedu na cesti, ako ste to uspjeli imate se pravo nadati da ste u ovom odabranom društvu. Dvije žene su na ovom popisu i četiri muškarca.

Žene su: naša ultramaratonka, spartatlonka, ljubiteljica bicikla, blata, pive i pasa Paula Vrdoljak i friška na ovoj listi od predzadnjeg ovogodišnjeg kola, ljubiteljica filmova, glazbe, brda i isto pasa Patricia Maras. Muškarci su: nemam više epiteta kojima bi ga opisao, pa ću samo reći legendarni Nikola Smolić, zatim ubojica dječjeg lica Tomislav Lepan, idući je vlasnik nekoliko sljemenskih rekorda Masterchef Šime Sušić i naš guru za trkačku obuću, odjeću i svu popratnu opremu Dragan Sobota! Ima vas još hrpa kojima fali samo jedna pozicija, nađite se, upadnite u ovo društvo!
Eto, nemam više ništa za ovu sezonu. Budite dobri i hrabri, trenirajte pametno, dobro, raspametite se od kilometara u zimskoj bazi, dobro će vam doći na proljeće. Ljetna Liga Puntijarka doletiti će brzo i onda nastavljamo s ovim zanimljivostima.

E da! Proglašenje Puntijarke, Lagvića i svega što se odvijalo protekle sezone na skupštini kluba 28.02 u 18h, Pivana zagrebačke pivovare, Ilica 222.

Pripremio: Goran Đogolović