rezultati naj-naj (ne)poštenijeg triatlona:
plivanje / bicikl / trčanje / ukupno
1. Alex 9:35 / 25:57 / 19:12 / 54:44
2. Pajo 10:34 / 26:01 / 22:16 / 58:51
3. Kizo 10:41 / 29:44 / 20:42 / 1:01:07
4. Hrvi 9:38 / 29:57 / 23:38 / 1:03:13 / Sretan rođendan!
5. Janezica 13:12 / 29:31 / 20:31 /1:03.14
6. Ico 9:51 / 32:11 / 22:35 / 1:04:37
7. Ivka 10:50 / 31:40 / 24:27 / 1: 06:57
8. Roža 13:11 / 32:44 / 27:54 / 1:13:49
Akvatlon:
Plivanje/trčanje/ukupno
1. Mirek 12:30 / 17:07 / 29:37
2. Mrki 10:10 /22:23 / 32:33
Trčanje:
1. Danijel K. 18.56
2. Katja, Matea, Marina, Gučo…. rezultati za sad nepoznati 🙂
Moj ćaća svaku priču počme tamo negdje od doba Turaka. Ja sam nešto mlađa, pa bi mogla krenuti s 1975. ili 76.. kad sam došla u Ostrožac, kod rodica da prespavam, pa ćemo u jutro na Stup (predgrađe Sarajeva) na Veliku Gospu na misu i dernek. Te večeri, kod njih u sobi izvadile su novu ploču Bijelog dugmeta «Šta bi dao da si na mom mjestu». Slušale mi to, cerekale se, sutra ćemo u Sarajevo…. Sutra bile na misi, poslije me one vodile da prošetamo po Sarajevu, uz Miljacku, upoznale me sa svojim društvom, na večer se smijuljile u sobici i jedna od njih mi rekla kako se neki njihov prijatelj «šlepao» za mnom, a ja baš nisam bila sigurna što im to znači…:)
I, eto. Ljudi dijele godine s 1.1., s rođendanima, imendanima, Božićima, a ja sam, od kad sam počela spoznavati sebe, dijelila godinu do Velike Gospe i poslije. S Velikom Gospom je završavalo ljeto, nakon Velike Gospe počinjala je tjeskoba u grudima da nema više mog Idbra i Breze i da moram ubrzo u Zagreb, dijelila se godina na ciklame, krijenice, šumske jagode, maline, noć i milijun zvijezda i na sumorne zagrebačke dane i noći…
Kasnije sam odlazila na utrku Starigrad – Veliko rujno na Veliku Gospu, donosila mami majice u kojima je ona skupljala u vrtu krompirove zlatice jer nije htjela špricati krompire. Nasmijavala me do suza kada sam dolazila i nalazila je u vrtu s tim smiješnim majicama oslikanima gospom.
Svake godine na Veliku Gospu odlazili smo u Mariju Bistricu na misu, nakon toga na janjetinu i polako kući (stari je ludio na gužve, mi: Velka Gospa je, ne psuj..:).
Put me vodio i u Proložac, na Veliku Gospu, na misu, gdje su crkva i oltar u parku na otvorenom…
Tako i put na Durmitor, svake godine oživi bezbroj slika (nešto kao Flesh…:) lupa nostalgija cijelo biće i nisam sigurna bi li uopće išla na Durmitor da put ne vodi preko te moje Bosne….
E, sad ćete vi: kakve to veze ima s devetim nepoštenim kolom triatlona?
Pa, nema – baš nikakve.
Osim što me uhvatio sevdah i što je dan iza Velike Gospe pa sam vas se uželila i gledam vas kako ste nekako drugačiji …
Zbog Mrkog bi boginje mijenjale mitologiju 🙂 Ugrožavaš mi (bre)Acu!
Roža (upamtila imeJ) čestitke na prvom triatlonu. Možeš ti to bolje 🙂
Kizo, triatlon ćemo održavati dok ne spustiš ispod sata. Ako zaledi Jarun, pauza do proljeća. Ja i tako dijelim godinu do Velike Gospe i poslije
Ico, fala na susretljivosti oko foto i video zapisa. Povijest u slikama je ipak najvjerodostojnija J A, i volimo se pogledati 🙂
Da vas ne nabrajam po imenima, svi ste veliki k’o kuća… 🙂
http://picasaweb.google.hr/118398121472457114548/Triatlon16082010#
majke ti, suze mi u očima! lav ju tu, žanice :*
Auuuu..svaka čast kraljice! Ovo si prekrasno napisala 🙂
Spisateljicu za Nobelovu 🙂
Aca, kruže priče da te Baba ne pušta slijedeći ponedjeljak na triatlon 😀
Mislim da nije red da se mene čeka za završetak triathlona. Rukavica je bačena, Kizo ide idući ponedjeljak ispod vure ! Nadam se da se ne bu prije zaledilo. Bar nek zdrži do navečer, je antifriz je zasigurno u pripremi, kako i svaki put :). Pa, bumo nekak !
Pohvala spisateljici !
Ma bum ja donesel jedan zidni sat, pa nek Kizo prođe ispod njega, da nas ne moraju na kraju ledolomcima iz Jaruna vaditi.
Dakle! Ti kad uronis u sevdah ni onaj zemljak Jergovic nije ti do zniranaca, a i Andrica i Selimovica ostavljas u finishu. Kakav Nobel i Pulitzer, ima Kusturica da snimi film, u dva nastavka – Tamo i natrag, ili prije i poslije Velike Gospe. Cudo si.
Jao Žana, da te mogu ponovo bi te oženio!
Živjela Velika Gospa i Jagnjetina!
🙂
p.s. Žana, jebemu baba dolazi sutra pa me nema.
Aca, te nema Cenera (sad je underground – lijepo ti meni reci di je to?!?), te nema te na Puntjarki. Ta tvoja baba će me u grob otjerat. 🙂
Dolazi ko Beskrajan dan. Svako jutro kad se probudim – dolazi baba. Pa, dokle?
A vi gore , napisali ljepše komentare od mog uratka :))))))))).
Pravo ste zaslužili krompirušu u ponedjeljak :))))
Slepao ?
A zato mi se danas obratio neki tip sto ima slep sluzbu!
bogme zana jako lijepo pises… eto ti razonode pod stare dane… pusa iz er kondishn kompjuterske sube na juniverzitetu of merilend
:)))))))))) pod stare dane ću čitati tvoje ludorije 😛
ej, kako ste mi? jeste se dobro smjestili? jel imate što jesti? kak je anuška?
išla sam danas bosa na gelender s Ivkom :))))))) normalno da smo pol puta trabunjale o tebi :*
auuuuuu…..samo si ti daj oduška sa pisanjem….neki neotkriveni talent čući u tebi.
čuj…izvadi neku XXXL znojušu likom Velke gospe, pa dan nam tvoj tata skupi krumpirove zlatice,
da ne bi bilo proteina u ponedeljak u krumpiruši ;)..
CU soon…puntijarka na vratima…