Dakle, priča ide ovako…

U utorak 30. lipnja valja poć leć rano jerbo se treba u srijedu ustat oko četvorke i po i doć na obale Blizneca, odradit JGL (jutarnja gelender liga) u 5:30, što znači otpeljat nekih 5km po gipsu do gelendera, gdje vas sigurno neće čekati prevoz za nazad, a čisto sumnjam i roba, ali u tome i je čar…

Onda trk nazad i odradit neke svoje društvene obaveze od kojih se plaćaju računi… Pobjeć s posla ili zlagat da ti je zlo ili tak nešto i ponovo doć na Bliznec, ali ovog puta na njegovo izvorište i to s bajkom i odpedalirat u 6 i po Atzinog cenera, biciklističku trku po sljemenskoj cesti u dužini, jelte – 10km. Spustit se nazad u kontra smjeru, malo zaružit u Mlinarici i opet put kreveta, ma se i sjutradan valja ustat u cik-cak zore…

Jer… triba bit na Jarunu kod triatlonskog centra prije 6 kada je start najnepoštenijeg triatlona na ovi svit (to će vam objasnit Borko), s dimenzijama 350m plivanja + 12,5km bicikla + 5km trčanja i nabrzaka se osušit.

Onda opet na džob odspavat koju rundicu jer slijedi veliko finale koje starta opet, ali ovog puta s desne obale nabujalog Blizneca prema Puntijarki, na stazi dužine 4450 metara. I gore vas nebu čekala ni roba ni suhi prevoz, al nije ni bitno jer se glavne čari ionako već neko vrijeme lade u ledenoladnom Bliznecu i nema vremena za presvlačenje…

Vremena ćemo zbrojiti, a pobjednici će defakto postati besmrtni!