Hendrixov most su Zagrepčani do pojave famoznog grafita zvali jednostavno Zeleni most. Kao i Hendrix polumaraton, tako je i njegov most u svojoj povijesti imao nekoliko varijanti u izgledu i imenu, ali i zanimljivo društvo.
Priča počinje s podatkom da je riječ je o najstarijem mostu u Zagrebu koji je u funkciji prometa vozila. Na tome je mjestu još davne 1862. izgrađen jednokolosiječni čelični rešetkasti željeznički most. Zbog dotrajalosti i činjenice da više nije udovoljavao prometnim potrebama, 30-tih godina prošlog stoljeća odlučeno je da se korito Save premosti konstrukcijom s jednim velikim rasponom od 135 metara te da se most izdigne za 2,5 metra u odnosu na stari željeznički most radi denivelacije s cestovnim priobalnim prolazima. U doba izgradnje to je bio mosni luk (Langerova greda) najvećeg raspona na željezničkim mostovima u Europi.
Ostaci starog mosta se još uvijek mogu vidjeti na samo desetak metara od sadašnjeg.
Hendrixov most je svoj ‘narodni’ naziv dobio sredinom 80-ih godina u doba Univerzijade, kada je netko na njemu napisao grafit ‘Hendrix’ ne sluteći da će zauvijek preimenovati Zeleni most te tako zapisati povijest. Zahvaljujući famoznom „Hendrix“ grafitu taj most dobio je gotovo kultni status i postao jednim od simbola urbane kulture grada Zagreba te dijelom kolektivne svijesti Zagrepčana. U narednim godinama čuveni grafit je nekoliko puta uredno ponavljan, kad god bi ga komunalne službe uklonile. Upornost je uvjetovala da generacije stanovnika glavnog grada u neformalnom govoru počnu taj most nazivati Hendrixovim.
Prvi grafit su dečki ispisali spojivši dva partviša sa selotejpom, a na samom kraju su zalijepili četku. Visili su naglavačke, a najveći problem je predstavljalo slovo „R“, pa je na kraju obli dio tog slova ispao malo kockast, što je godinama kasnije bio znak prepoznavanja samog grafita.
Crveni most između dva rata
No, jeste li znali da je nedaleko Zelenog, svojevremeno postojao i Crveni most? Sagrađen je 1892. godine za vrijeme Austro Ugarske na mjestu gdje je ranije stajao drveni pješački most tj. u blizini današnjeg Jadranskog mosta na završetku Savske ceste. Nosiva konstrukcija u početku je imala drveni pomost za kola i pješake, no 1909. je zamijenjena armiranobetonskim montažnim pločama i asfaltnim kolnikom. Crveni most je desetljećima bio jedina spona Zagreba s velikim područjem južno od Save jer je dotad funkcionirala samo skela koja je iz Trnjanske ulice vozila na drugu obalu.
Skela iz Trnjanske
Krajem 30-ih godina je na postojećim betonskim stupovima zamijenjena kompletna čelična konstrukcija i od 1938. nosi jednostavan naziv Savski most, kojeg svi zovemo „Pješački most“, i kao takav je u funkciji i danas. Trenutno je u fazi obnove koja traje više od godinu dana i nadamo se da će biti gotova do kraja ovog ljeta, jer gotovo da nema trkačkog treninga na nasipu u kojem se ne prelazi preko njega. Također i sam Hendrixov polumaraton, pa će nam u ovogodišnjem izdanju za drugi prelazak preko Save poslužiti pješački dio Jadranskog mosta.
Nakon izgradnje novog Savskog mosta, lučne rešetke Crvenog mosta prenešene su na Jakuševec i sljedećih 40 godina imale su funkciju novog cestovnog mosta u produžetku Držićeve ulice, služeći za promet vozila i pješaka između Turopolja i Sajmišta na lijevoj obali Save. Nakon što je 1974. nekih 50-ak metara zapadnije podignut Most mladosti, Crveni most dobio je isključivo pješačku svrhu. Imao je drveni kolnik i bio je na drvenim stupovima koje je 1990. godine odnijela poplava pa se metalna konstrukcija našla u vodi. Prije toga su trule daske kolnika bile prava opasnost za rijetke šetače. Konstrukcija mosta je potom izvučena na obalu i godinama je trunula u travi, a budući da most nije bio pojedinačno kulturno dobro niti se nalazio unutar zaštićene zone, nitko se o njemu nije brinuo. Postojali su planovi da se njegova konstrukcija preseli na neko drugo mjesto (Jarun ili Čiče), ali do toga naposljetku nije došlo. Do 2000-ih ostaci konstrukcije su potpuno nestali, vjerojatno završivši u starom željezu.
Zadnji dani Crvenog mosta
Danas se od cijeloga mosta mogu vidjeti samo tragovi nosača i pristupni putevi, južni nedaleko od Mosta Mladosti, a sjeverni pored obiteljske kuće 50-ak metara nizvodno od Držićeve ulice, u blizini odvojka ulice za Borovje. Tako je Crveni most ostao jedini zagrebački most koji je lokaciju mijenjao tri puta, a ista konstrukcija premještana je na novoizgrađene mostove.
