Fenomenalan dan na istočnoj strani Medvednice. Sunčano vrijeme, lijepa staza na atraktivnim lokacijama, pregršt izletnika i 150 učesnika na mini trekingu „Kameni svatovi“. Na ovoj trci je na lanjskoj premijeri nastupilo tek 45 trkača, a ove godine je ciljna lista više nego utrostručena, što zbog trekingaškog buma, što zbog dobre organizacije i niske startnine, a što zbog lijepih terena okolo Ponikava.
Na dugoj stazi, koja u najkraćoj varijanti iznosila tek oko 17-ak kilometara, nastupilo je 112 trkača-trekera, od čega 84 u muškoj i 28 u ženskoj konkurenciji. Kod muškaraca je pobijedio Goran Lesjak, čovjek s najvećim atletskim renomeom u ovom društvu (5km ispod 15 minuta!!!), koji se unazad nekoliko godina oženio za dobru orijentacisticu Sonju, što je vremenom rezultiralo hibridnim dobrim trekerom. I sljedeće 4 pozicije za članove Sljemena koji manje (Marko i Dragan Sobota, nisu u rodu) ili više (Domagoj Marušuć i Ivan Trs) koketiraju s trekingaškim natjecanjima. Kod žena slična situacija, u prvih 7 čak 6 cura iz Sljemena, a harmoniju narušava tek Paula Vrdoljak na četvrtom mjestu, koja također trenira sa Sljemenašima, pa mu dođe na isto. Pobijedila je nova treking-zvijezda, zagorska furija Jelena Brezak, trenutno vodeća u globalnom sijelu hrvatske treking-lige.
Staza i teren po kojem se odvijala trka je više odgovaralo ortodoksnim trkačima nego trekerskim iskusnjarama sklonim kraćenjima, međutim, to je i bit ovog natjecanja. Da privuče malo tvrde trkačke populacije na nešto drugačiji tip utrkivanja u prirodi, puno opušteniji i manje obavezan. Stoga su kontrole bile, iz orijentacijske perspektive, krajnje jednostavne, pa je na poredak uglavnom uticala fizička, tj. trkačka sprema. Tim više što je ovaj istočni dio Medvednice vrlo blag s puno ravnih dijelova, gdje se mogu raditi odlični trkački treninzi, gdje nema previše dugačkih i oštrih uspona i nizbrdica.
Startalo se s platoa planinarskog doma „Glavica“, odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na Zagreb iz kose perspektive. Do prve kontrole oko 2,5km blago brežuljkastog terena, jasno markiranog. No, tu su još uvijek ionako svi u grupi, pa se sva orijentacija svodi na praćenje onih ispred sebe. Nakon prelaska preko Zelene magistrale raštrkavanje, kratki spust do neobično lijepe i prostrane pećine Podcintarnica, kojoj bi pozavidio svaki pošteni beskućnik (da je nepošten nebi bio beskućnik, tako da je primjedba bila suvišna). Spajanje s drugom kontrolnom točkom je već nudilo nekoliko varijanti, i svaka je nosila po minutu do dvije vremena, a igrala je vječna kockarska dilema da li odabrati okolo (sigurnije, polegnutije i duže) ili direktno (hazarderskije, kraće i okomitije).
Druga kontrola je mali izdvojeni vršak Babin zub, 100-tinjak metara uz široki makadam. Slijedi prava trkačka dionica od 2,5 km do treće kontrole, prvo blago polegnute makadamske nizbrdice do potoka Vrapčak, a zatim isto tako blage uzbrdice uz njegov rub do slapa Sopot. Najatraktivnija lokacija istočnog dijela Medvednice uvijek oduševljava svoje goste 9 metara visokim slapom u pećinastom klancu iznad kojeg je lijepi drveni mostić.
Najzahtijevniji dio trekinga je dolazak do 4. kontrolne točke, obzirom da do nje vodi 1,4km dugačak uspon, koji u tom dijelu nadoknađuje 280 metara visinske razlike, ili u prevodu, ima prosječan nagib od 20%! Kontrolna zastavica je kod izvora Janbrišakovo vrelo s pitkom vodom, što su mnogi iskoristili kao okrepnu stanicu.
Uslijedio je valoviti dio do vrha Sarejevo, i tu se moglo u dva navrata uštedjeti malo vremena (i izgubiti snage) uz precizno kraćenje. Nakon toga ponovo dugački komad trkačke dionice po blago valovitom terenu, po jasno markiranoj stazi do ključnog dijela trke, najistočnijom točkom Sljemena – vidikovca Kameni svatovi. Kratak pogled na Zagorje i trk na zadnju kontrolu i najvišu točku trke Blazinice brijeg. Tu je bilo malo ili malo više lutanja jer je do vrha vodila nemarkirana staza, a moglo se i kratiti, uz malo veću dozu rizika. Od zadnje točke do cilja ponovo trkačka etapa od 4 km zavojite nizbrdice, tu i tamo presijecane s kojim hupserom, s krajnjim ciljem do polaznišne točke ispred doma Glavica.
Sve u svemu, dobra, dinamična trka s elementima trekinga, ili brzi treking s elementima trke, kako kome paše :). Uglavnom, trkači su mogli dobiti osnovnu predodžbu o tome kako izgledaju trekinzi, a trekeri su pak imali priliku sudjelovati u nešto kraćoj i dinamičnijoj varijanti nego inače. Trail trophy ide dalje, sljedeća trka u prirodi, kros u Dotršćinskoj šumi, bit će nešto drugačijeg tipa (bez kontrola, s označenom stazom), a na rasporedu je za uskrsni ponedjeljak 25.04.
lijepi izletić sam si napravil 😀
Malo si me zbunio s onim “istočni dio Medvednice”… 😉
Sve je bilo za 5.
Pa iz pozicije Kamenih svatova je istočni, zar ne?
Baš sad čitam tekst i to “istočno” u dva navrata baš bode u oko. medvednica nemre bit zapadnije neg na tom dijelu.