U malom mjestu Otok (dalmatinski) već se par godina održava planinska trka s najjačim nagradnim fondom u Hrvatskoj. Što je i glavni povod dodijeljivanja službenih državnih prvenstava u ovoj disciplini relativno malom atletskom klubu „Otok”. Lani su imali pojedinačno, a ove godine ekipno prvenstvo Hrvatske.

Upravo stoga, za lokalne prilike, skupio se relativno veliki broj učesnika (110), čime je organizator sasvim sigurno zadovoljan, obzirom da se ni tradicionalni polumaratoni u istoj regiji (Sinj, Split) nisu mogli podičiti većim brojem natjecatelja. Razlog dobre posjete je i iznimna gostoljubivost domaćina i krajnje korektna organizacija trke na teško pristupačnom terenu. Ove godine se na dinarskim obroncima Kamešnice okupio i vrlo jaki trkački kadar, puno jači od, npr. pojedinačnog državnog prvenstva na 10,000m na stazi, dva dana kasnije u Zagrebu. Vidjeli smo konačno dvoboj Dinjara i Škopca, te po prvi put na nekoj brdskoj trci Mateu Matošević i Ljiljanu Ćulibrk.

Dvoboj Dinjara i Škopca, najboljeg cestovnog i najboljeg planinskog trkača u Hrvata, dobio je cestovnjak Dražen Dinjar, ali odgovor na pitanje „tko je bolji u brdima” nismo dobili iz dva razloga. Prvi je da ova trka nije planinska u pravom smislu riječi jer ima prosječan nagib tek oko 5%, što je točno sredina između ravne staze i planinske staze zadanih gabarita WMRA od 10%. Istina, tri lijepa uspona su sasvim sigurno više nego dovoljno oštra, ali ostatak staze je uglavnom smješten po ravnim i blagim proplancima. Drugi razlog je da Škopac već neko vrijeme muči muku s ozljedom leđa, što mu je reduciralo količinu i kvalitetu treninga. Šteta, jer da je zdrav, mogli smo vidjeti pravi planinski okršaj.

Odlično je trčao i Marin Koceić, te u drugom dijelu prestigao Škopca, i tako postao jedan od rijetkih domaćih trkača koji se može pohvaliti pobjedom nad Ivekom na planini. Kolko mi je poznato, do sad je to uspijevalo samo Nedeljku „Koski” Raviću. Dražen Dinjar je postavio i novi rekord staze (52:12), što je zavidnih 4:14 po kilometru, odličan tempo za takav teren i nagib. Ekipni prvaci su postali Gornjestubičaneci iz „Rudolfa Perešina”, kojih se čak petoro smjestilo u prvih 11, ali što je još važnije, dva vrlo mlada trkača iz kategorije U23 (Lukina, Škvorc). Prošlogodišnji prvaci, članovi novog atletskog kluba „Solin” su se ovog puta morali zadovoljiti drugim mjestom, a prošlogodišnji viceprvaci iz „Sljemena” trećim, dok je ukupno 9 klubova imalo ekipni plasman.

U ženskoj seniorskoj konkurenciji vidjeli smo odličan nastup Matee Mastošević, prošlogodišnje juniorske rekorderke Hrvatske na 10,000m (35:49). I ona je pobijedila s novim rekordom staze (58:44), za više od 2 minute boljim vremenom od starog rekorda Barbare Belušić. Prosječni tempo u trci joj je iznosio 4:46/km. Njezin klub, također novi, zagrebački „Agram” je uzeo seniorsku žensku ekipnu pobjedu, jer su dobro trčale još Ljiljana Ćulibrk i juniorka Antonija Žalac, koja je produžila nakon juniorskog cilja do kraja trke. Drugo mjesto za prošlogodišnje prvakinje iz „Sljemena”, koje nisu nastupile u najjačem sastavu, ali i da jesu (s Antonijom i Veronikom), nebi se othrvale jakoj ekipi „Agrama”, pa je njihova pobjeda čista ko suza, mada su sve tri cure po prvi put službeno nastupile na jednoj planinskoj trci (ako ne računamo sljemensku ligu Puntijarka, gdje su već nastupale Ćulibrk i Žalac). Treće su članice „KA-tima” iz Karlovca. U juniorskoj konkurenciji isto pobjede „Agrama”, kako kod juniora, tako i kod juniorki, s opaskom da su za konkurente imali samo mlade trkače/ice iz „Velike Gorice”.

Organizator je dobro pripremio stazu, iako je kiša prijetila cijeli tjedan. No, vrijeme se na kraju otvorilo i proveli smo još jedan lijepi dan u divljoj prirodi Dinare. Organizacija bez greške, suđenje čisto ko suza, nagrade bogate, ručak i svi popratni detalji, što bi se reklo – domaćinski, tako da nitko s Kamešnice nije sišao sa zamjerkom. Odličan primjer kako trebaju izgledati planinske trke.

Sljeme

U danima kada su naši klupski simboli (Veronika, Antonija, Pinky) suspendirani, kada nam je nekoliko dobrih trkača ozljeđeno ili bolesno, klupska pobjeda na ekipnom prvenstvu Hrvatske je pravi melem na rane. Ovog puta treba reći da titulu nismo toliko osvojili kvalitetom, koliko srećom (dobre muške ekipe nisu imale ženski dio tima, i obrnuto), ali nije mogla doći u boljem trenutku. Ostajemo i dalje najbolji klub planinskog trčanja u Hrvatskoj, petu godinu za redom, otkad se službeno održavaju ekipna prvenstva u ovoj disciplini. Ovog puta su se titulom okitili Hrvoje Kovač, Marko Sobota, Ivica Kovačić, Damir Fröszel, Valentina Belović, Višnja Škevin i Tadeja Krušec i hvala im u ime kluba. Odlično nas je predstavljao i naš najmlađi trkač Zvonimir Abrlić, pobjedom u konkurenciji kadeta, trkača koji još nemaju 16 gdoina, mada će napuniti 13 tek krajem listopada!