Organiziran je trekerski bus do Bjelolasice i nazad. Kreće u subotu u 6 ujutro ispred Boćarskog doma u Cvjetnom naselju. Cijena 60kn. Svatko može voditi i pratnju koja ne sudjeluje u trci, po istoj cijeni. Rezervacije za bus na tergatjanko@gmail.com. Plaćanje u busu.
Majice za trku će dobiti samo prijavljeni do srijede ujutro u 9:00. Tad šaljemo u tisak specifikaciju. Naknadno prijavljeni se možda dočepaju majice ako koja ostane.
NAGRADE:
- *ULTRA: Statue lasice za prvo troje u muškoj i ženskoj konkurenciji + medalje do desetog mjesta. Za pobjednike (M+Ž) tjedan dana smještaja za dvije osobe u ljetnikovcu u Tisnom, za drugo i treće plasirane (M+Ž) vikend smještaj za dvije osobe u ljetnikovcu u Tisnom.
- *PLANINARSKA: Medalje za prvih pet u muškoj i ženskoj konkurenciji. Za pobjednike (M+Ž) tjedan dana smještaja za dvije osobe u vili Kapela pored Bjelolasice, za drugo i treće plasirane (M+Ž) vikend smještaj za dvije osobe u vili Kapela pored Bjelolasice.
- *JOGGING: Medalje za prvih pet u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Statue bijele lasice za najbolje ultraše
UPUTE ZA TREKING:
Ovdje možete skinuti kartu u punoj rezoluciji (desni klik pa Save Link As / Save Target As).
Vremenska prognoza: sunčano, 19 C
Kad se bus vraca? subota ili ned?
da li je redosljed obilaska kontrola obavezan ?
Bus se vraća u subotu, redoslijed kontrola nije obavezan, zanimljivije je kad ima više varijanti
prognoza za vikend na Bjelolasici je dobra, sunceeeee.
Ponesite za roštiljanje sa sobom, ima mjesta u hladnjacima za klopu, drva ima, ponesite koju rešetku, ak bu gužva.
Hoce li bit kakve fotke objavljene negdje? Trasa je bila predivna! Prvi put sam bio na Bjelolasici, predivan pogled od gore!
predobar treking, hvala organizatoru!!!
Ok, kad nitko neće ja ću. Naravno da je podloga svemu ovome zadnji MljetTreking, koji je, evo priznajem, kao organizator s jednom gorčinom u grlu, dokazao da je treking jedno lijepo natjecanjem jedinstveno, nezaboravo iskustvo, ali – na nivou vašara. Mogli bi o tome zašto je na nivou vašara, po meni je najveći problem što nisu striktno pravila određena, što je i dobro i loše, jer se daje prostora kreativnosti, ali, i dalje nosi jedno breme prividnog vašara ili možda i realnog vašara. Drugi razlog je što nema love u tome, niti što se tiče sponzora (hvala im, dapače, ali, to je daleko od sredstava da se napravi nešto na visokom nivou) i niti što se tiče natjecatelja, pa utrke neće privući “profesionalce” i “imena” i dobiti na kvaliteti. Opet, nije ni to loše, dapače, i uz ovakav “vašar”, bolja je situacija, nego u 90% sportova u Hrvatskoj, tkz “situiranih i priznatih, sportova s rezimeom”. I zbog tog možemo biti i zadovoljni i ponosni.
Stoga, treking je daleko od poznate Jovanovićeve “močvare”, ali teži da postane cirkus i vašar. Možda i u močvari, ako jednog dana odlučimo to “institucionalizirati” i napraviti saveze. Sad, ok, love nema, sponzora onako. Ali, bez obzira na to što para nema, da se napravi nešto ala bilo koja utrka u Europi (tko god je bio na kojoj zna o čem pričam), što možemo učiniti da treking ne pretvorimo u vašar?
Napraviti striktna pravila. Jedno od njih jest: ako radiš i trasiraš utrku, nemreš se natjecati. To se dogodilo na nekim prijašnjim utrkama (zaista ih je malo u zadnjih 10-ak godina, ali mogao bih nabrojiti par) i to se desilo i na Bjelolasici. To što su organizatori postavljali stazu, a koja nije polumaraton na Jarunu, već čista orijentacijska utrka, jednaostavno takav koncept savlja na najvašarskiji nivo, jer su organizatori u takvoj prednsoti, da je to nemnjerljivo. Ajde, još da su učestvovali (kao recimo, Grah, koj je trasiro Zagorje i natjecao se, ali je ljude vadio iz jama i snijega, zapravo se je samo tehnički bio u utrci, ali ne i natjecateljski), ali su još faking – pobjedili!
Ja znam da je to vama možda fora i guba, bili ste sigurno sjajni domaćini, utrka je bila dobra, jer tamo što god napraviš ispast će dobro, ali vjerujte – većini to nije fora. Pošto smo si svi dobri, pa radi prijateljstva nitko ne želi biti direktan, mene za to zaboli điger. Imam dugi jezik, ne ustručavam se reći ni mami ni tati ni najboljem frendu što mi kod njega ide na điger, ali ovdije mi ovo NEIZMJERNO ide na đžiger i misli da je to daleko najvašarskija situacija u trekingu do sada. a takav vašarluk je pogodovao siguno što je došlo toliko malo ljudi, rekordno malo, otkad treking postoji, pa čak i kad sam ja radio Bjelolasica treking 2005 i 2006. “Neću ići na Bjelolasicu da vidim kako organizatori pobjeđuju” moglo se čuti potajice od mnogih usta iz kuloara. I to mi ide na điger: ti kuloari, pričice, itd, itd….Dolac, vašar, Jakuševac bolje…
Eto, moro sam ovo istrest iz sebe jer me gorčina s Mljeta još muči, i reko sam sebi, ne želim ništa više prešućivati. Vi ćete mi shvatiti, i nećete zamjeriti, a i ako zamjerite, wota fak. Ja sam vam rekel to za vaše dobro, jer vi ste jako dobre i kvalitetne osobe, i nažalost, onima koji vas ne poznaju, sa ovakvim bedastoćama dajete “štofa” da imaju potpuno drugu sliku o vama. Koja nije istinita, i nije dobra. Ali, jeboga, sami ste krivi za to, stoga, moj savjet jest, ako to radite u buduće, nek to bude onda na nivou izleta, a ne neke utrke koja se, baj d vej, boduje za taj fantomski Trail Trofy, gdje nemremo nać ni popis utrka (predsjedniče, ovo ide tebe).
Da, da nadodam, da mi ne samo da ide na džiger to, nego i na k*****.
I, da čekam odgovore, jer sam baš nabrušen, molim vas da mi počnete srat i proturječit, jer, ako ćete se slagati samnom, to mi još više ide na džiger, dapače, k*****, jer se onda pretvaramo u Gelender sajt, gdje svako svakog hvali, pa kad nebi vidio naslo o čemu se tam radi, već samo išao čitati komentare, mislio bi da je to blog od Iskoraka, Kontre i Domina.
Slažem se s tobom.
Meni to sve tolko ide na džiger, da mi je džiger u k****, seronje doktori kažu da je to od pića, a ja znam da nije pošto trekeri ne piju, već svršavaju na dehidraciju, tak da mi i to naravno ide na džiger… i ovak i onak je samo bitna MORALNA pobjeda, a i nju si možeš turnut u pakšu!!!
Ja sam jos u fazi odusevljenja prirodom i trekingom uopce (nepunih godinu dana sam u ovome), tako da zapravo koliko god trenirao i razmisljao o plasmanu zapravo dolazim po iskustvo.
Dobra strana svih tih utrka kako god one bile organizirane je ta da se druzis s istomisljenicima i da koliko toliko kontrolirano obilazis mjesta koja sam bi tesko sve obisao, bar ne u jednoj sezoni.
Ne znam kad bih isao na Bjelolasicu i dozivio je iz prve ruke na ovaj nacin kako je to bilo na utrci. Zbog toga sam happy.
Losa strana je da, kako je ovo natjecateljski i orijentacijski sport, svi natjecatelji na startnoj crti nisu u istoj poziciji. Domaci sudionici, ljudi koji poznaju teren su u daleko vecoj prednosti od gostiju. A kad ljudi koji trasiraju stazu stanu na startnu liniju onda ostali nemaju sanse i tu se u potpunosti slazem sa gore navedenim komentarom. Zasto je to tako? Zato sto se na kontrolnim tockama gube minute trazeci bas to stablo ili bas tu stijenu na kojoj je perforator. Ako se jos k tome fula markacija ili određena putanja na dugim utrkama se gubitak vremena mjeri u desecima minuta. Ima ljudi na utrci koji su umjesto najavljenih 35 km presli 44 km!
Dakle, ljudi koji poznaju stazu i poziciju svake KT i svi ostali ne trce istu trku! Cuo sam cak i komentar sa strane “Pa bilo je vise varijanti za odradit trku”. Da jedna od varijanti je bila da sam se recimo prikrpao domacinima, odradio s njima cijelu trku i onda im pokusao pobjec 1 km pred cilj 🙂 Salim se, no imao bih puno vise izgleda za bolji plasman nego ovako sam lutati po bespucima.
Organizatoru zahvaljujem na gostoprimstvu i jednoj intimnoj ugodnoj atmosferi, bez obiza na to sto sam mogao biti na postolju 🙂 nemam okus razocaranja.
“jedan glupi čovjek” ..imaš tu popis utrkica ali nemaš bodovanje itd…. http://brooksrunning.hr/kalendar-utrka
malo je ležernije ove godine organiziran TT isto kao i oni famozni bonovi ako se još dijele ;-))
Gledaj glupi čoviječe, osim što se slažem s tobom, imam ispred kluba na čijim si stranicama ostavio svoj komentar dodati par stvari:
-Umjesto da moraliziraš i ažblaš po forumima o nepisanim pravilima, onda lijepo sjedni i napiši ta jebena pravila za treking: tko gdje šta može raditi i tko ima pravo nastupa, žalbi, plivanja, što je zabranjeno kakve su kazne itd… Ak si već dofurao treking u ovu jadnu i napaćenu zemlju onda to odradi do kraja i kako treba, s manje destrukcije, jel’ tako!
-Mi smo napravili dobar treking: imali smo nagrade koje u protuvrijednosti vrijede više od bilo kojeg HR trekinga, izradili im originalne statue, medalje, majice, isprintali svima A3 karte (a ne karte možete sami doma isprintati, i ne smand karte možete kupiti tamo/vamo), isprintali svima upute, kartone, stazu objavili 15 dana prije, organizirali jeftini prijevoz, osigurali svima krafne i kafu za doručak, poslije trke dobar grah i roštilj ibera do izobilja, te kemijski WC da to sve skupa ne nose doma
-Na ovaj treking smo doveli barem 20 ljudi kojima je ovo bio prvi treking u životu, i koji će danas/sjutra, zahvaljujući dobroj organizaciji i atmosferi doći i na neki drugi treking, što znači i na neki tvoj. Ovaj klub je najviše običnih ljudi ili običnih trkača usmjerio ka trekingu, i samim time najviše doprinio njegovom razvoju, pa si se kao bard hrvatskog trekinga mogao i malo pohvalno izjasniti, nešto malo više od „što god tamo napraviš biće dobro“, jer baš i nije tako, nije sve samo u prirodnim ljepotama.
-Na svim trekinzima u pravilu pobjeđuju domaći trkači, ljudi koji poznaju teren, neovisno jel znaju u kojem je grmu kontrola. Pogledaj tko je na vrhu u Istri (Križanić, Modrušan, Ljubas, Rupena), na Mosoru (Pešić), na Sljemenu (Šivak, Vukelić, Sabljić, Lovrec, Pećina). Tak da prozvati vašar ovu trku isto vrijedi i za sve ostale.
– Glede džigera… dva-tri jointa natašte 3 puta tjedno i proći ćete.
Da, i na Durmitoru pobjeđuju domaći trkači…))))
A posebice na Velebitu, Krku, Rabu, Golom otoku, Pašmanu, Cresu, Zagorju…
Pliz, ima samo 2 utrke u TL gdje su domaći trkači u prednosti pošto poznaju teren – Medvednica i Istra. A Andraž je dao lekciju za MedoTrekk, koji je fakat favoriziro domaće, koji su obrali bostan, na kraju…Znači, ostala je samo Istra, gdje pobjednik nezna stazu unaprijed. Ali, pobjednik Istre je pobjeđivao i na drugim utrkama, tak da to nije neka slučajnost i velika prednost domaćeg terena.
Ako znaš stazu unaprijed, i proučio si svaku kraticu, i to prošao, pa taman da je to u Maroku, gdje nitko baš nije domaći – imaš neuhvatljivu prednost.
Malo si krivo svatio, nisam o utrci niš reko, možda je bila i najbolja na planetu, u tehničkom smislu, nisi trebo trošit riječi o nagradama, peharima, itd…samo sam rekao jedan segment iz utrke, što mi ide na điger i ostale unutarnje organe.
I ne vredi da je vašar sve ostale utrke. Istrijani možda jesu pobjedili, ali nisu znali stazu unaprijed.
Tak, ako odeš pogledati 10 utrka unatrag, vidjet ćeš da su pobjeđivali više-manje Slovenci, koji su, po defaultu, svugdje u prednosti, jer imaju vikendice na Velebitu, Sljemenu, Krku…Pliz, ono, ne…Niti na jednoj utrci onaj tko je trasirao, nije se natjecao, a ako i jest, to je bilo rekreativno (slučaj Zagorje),
Konjino, ja nisam obro bostan na Medotreku, bilo mi je super, moja omiljena utrka i još sam bio drugi, tako da – NAPUŠI SE 😀
Uostalom, zašto je loše obrati bostan? Osim Medotreka, jako volim dinje, a pogotovo lubenice, tak da, kužiš, ono, ne?
A u vezi Istre, normalno da su domaći u prednosti, ali Mauricio tamo ne pobjeđuje zato što zna stazu (svaki put je drugačija), nego zato što je izvrstan trkač i dobro se orijentira, ja se uvjerio kad sam se šlepao za njim prije dvije godine.
Kad se vec poteze pitanje,
osobno nisam htjeo doci na trku na Bjelolasici (mada sam jako zelio jer je sigurno bilo jako lijepa) bas iz razloga sto ne bi bila ravnopravna borba.
Bilo bi mi ok da se organizator uturkuje van konkurencije, jer tko ce vrag sjediti doma dok se drugi zabavljaju, ali ne biti formalno u trci.
Siguran sam da je trka kaj se organizacije i gostoprimstva takodjer bila super.
Ali da organizator, osmišljač staze i postavljac kontrola sudjeluje u trci, kasnije pobjedi i prema raspisu je trebao sam sebi dodjeli nagrade u vlastitom smjestaju je bilo ipak malo previse za mene.
Bilo bi super kad bi postojao neki pravilnik o trekingu. Osobno nemam vise volje sudjelovati u treking ligi i boriti se za ukupno mjesto dok je, kako rece JGČ, vašar sistem-to nema smisla.
Da je treking liga organizrina ko trail ran trke onda odi na stazu i trci je svaki dan i vjezbaj da budes brzi jer imaju svi oznake po kojima se trci i samo pratis i bezis. Ali dok je TL organizirana da osim brzine moras nositi opremu, vodu i hranu sa sobom, te imati i orjentacijske sposobnosti, gdje moras koristiti kartu i kompas, onda mislim da definitvno ne bi trebalo biti dozvoljeno da se staza proucava prije starta jer se gubi osnovni smisao trekinga u Hrvata tj. pustolovine koji ti taj treking daje.
Sad vec ulazim malo u offtopic…
Uglavnom steta za kaj je tak ispalo. Ali sam siguran da bu se to dovelo u red.
Nemreš nikom zabranit da ode na stazu prije utrke, ali zato se karte objavljuju dan ili dva prije, kao npr. Medotrek, Istra, Cres, Krk…
Ak dobijes kartu dva dana prije lokalci i oni koji puni entuzijazma mogu ici sve detaljno prouciti i posakrivati si cevape i kolu po stazi.
Cak i kad objavis na dan prije, kao recimo na Mosoru, genijalci se organiziraju pa prije uspona te ceka baja na motoru sa stapovima.
Tak da objaviti kartu sto kasnije to bolje, a ja bi stavio da nema na stazu 7 dana prije i gotovo. Pa nek postoji pravilo i neka ga krsi kome to ne smeta na savjesti ako ga se ne uhvati.
A koga se uvati- na galge. 🙂
Sada nema pravila pa se ne moze nikom nis zamjeriti. Tko hoce nek ide. Mada bi se svi trebali prilagoditi vecini koja ne moze ici na stazu.
A o “cevapima i koli” po stazi i stapovima prije uspona, pa nosenjem tuseva za natjecatelja, pa masiranjem na pol trke, pa da jedan ide stancat kontrolu dok drugi marenda dole, pa skidanje ruksaka prije uspona i jos 100 bedastoca koji ljudi naprave da bi bili ispred drugih necu ni pricati. Isto nije nigdje napisano i teoretski je dozvoljeno.
Ima i tome lijeka, a taj je da stazu saznaš na dan utrke. I tako će sigurno biti na IstraTreku 2013. Pa ćemo vidjeti tko će kome sakrivati ćevape i donositi štapove. Još je bolje da kartu dobiješ minut pred start kao na orijentacijskim utrkama.
Zato jer pravilnika ili nečeg sličnog nema, svatko ima svoju slobodu kreiranja treking trke. Ja osobno, dok god je ovako kako je sad, smatram da orijentacijski dio treba svesti na minimum, tj zanemariti ga do kraja. 20 godina trčim orijentacijske trke i dobro znam što treba napraviti da bi trka dala svima podjednake šanse. Takva trka u hrvatskom trekingu još nije održana! I zato mi trekinge postavljamo tako da budu uglavnom trkački, jer ako je orijentacija polovna i nekom paše više a nekom manje, onda bolje da je nema. Zato ćemo ubuduće naše trekinge zvati Trail trke, da se zna da tu nema glumatanja s orijentacijom.
Za Bjelolasicu smo upute i karte baš zato objavili 2 tjedna ranije tako da svatko može, ukoliko ima ambicija za plasman, proučiti i kartu i stazu. Za Kamene svatove isto tako, s tim da smo čak i organizirali skupni trening 2 tjedna prije trke, tako da svi prođu stazu i ranije. I to je moje viđenje trekinga. Zašto?
Zato jer, svaka čast Paliski i ostalima koji ne otkrivaju točke prije, ali to nije dovoljno. Uvijek će netko tko često boravi tu bolje poznavati teren od nekog tko dolazi prvi put. Npr svi članovi Albe sigurno su u prednosti pred Sljemenašima na Istra treku, kao što su svi članovi Sljemena u prednosti kada je Medotrek. Poznavanje terena, a često i poznavanje točnog mjesta kontrole ima na svim trekinzima, a da ne velim šlepanja za onima koji znaju. Sve to snižava orijentacijski element na preniski nivo da bi se o njemu ozbiljno razgovaralo ili kao u ovom slučaju uzimalo za ozbiljno. Zato ga mi zanemarujemo koliko god možemo i na taj način dajemo svima kolko/tolko iste šanse.
Ako nema dovoljno razdvojenog kronometra, ako se karta zna pa makar i 15min prije starta, i ako je dzvoljeno šlepanje, onda sori… to nema nikakve veze s orijentacijom. Poredak na kraju određuje sukus svega: tko zna točke, tko zna teren, tko koga prati, tko je kome i kakve dao instrukcije prije starta, tko je dobar i tko četa ili nedajbože spava s organizatorom itd, a na kraju nešto doprinese logistika, prostorna inteligencija i fizička sprema, ali kao što se vidi po rezultatima ne baš tako često, mada bi trebalo uvijek. Tako da je po meni vrlo licemjerno insistirati na elementu koji nije pod kontrolom. Drugim riječima, ja sam zato da doping bude dozvoljen, isto kao i u NBA-u. Nek se svak roka kolko hoće, onda nitko o njemu ne razglaba i ne moralizira kao u “čistoj atletici”.
@Chicar – svi pobjednici su svoje nagrade dali u tombolu, tako da su je na kraju osvajali i oni iz jogginga i planinarske koji su imali najviše sreće. Drugo, nemreju se natjecati van konkurencije, jer i tako utiču na poredak. Možda se nebi uopće trebali natjecati, ali ja isto nebih mogo sjedit doma, napravio bi isto, netko drugi nebi, što je za pohvalu. Mislim da je moraliziranje koje se ponavlja iz trke u trku oko toga tko poznaje stazu itd suvišno u ovom divljem sistemu natjecanja bez pravilnika. A da li bi pravilnik poboljšao situaciju, isto tako nisam siguran…
Evo npr, na Zagorje treku, trčim iza domaćeg tipa, frajer ni u jednom trenutku nije izvadio kartu. Zna sve napamet! I ja na kraju ni kriv ni dužan budem drugi. Primjer drugi: na Medotreku ja isto ne vadim kartu jer znam svaki pedalj Sljemena. Samo kod kontrole izvadim da vidim koja je sljedeća i šibam. Vučem se ko gusjenica doslovno i opet budem drugi, nisam napravio metar viška. Situacija treća: na Durmitoru me prate puna 3 sata ko priljepci dva Crnogorca koji su domaći ali nemaju pojma o stazi, a ja je znam napamet mada sam iz Zagreba. Izfiniširaju me u zadnjih 100m. Sve tri situacije su različite i u ni jednoj ne odlučuje ono što bi trebalo odlučiti. I u svakoj trci imaš 100 sličnih priča i to je treking. Po meni. Zabava…
Slažem se – zabava! Kaj se tiče ostavljanja cuge po stazi i donošenja štapova, to je svinjski. Kaj se tuša tiče, na Velebitu je to bilo dozvoljeno na tranzicijama ak ti ekipa dofura.
Odite svi skupa spat.
Ko da je ovo neki sport u kojem se vrte teške pare i stiče svjetska slava.
Jesu se ovi iz Chelsea bunili što se finale protiv Bayerna igra u Minkenu? Nisu, a kak su prošli?
Stisni zube i uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Do sad sam mislio da su u ovom sportu glavni motivi dobra zajebancija, guštanje u borbi s vlastitim mogućnostima i dobre trebe ali nisam više siguran.
Mislim kaj ja tu serem kad sam ionak uvijek zadnji.
Što i nije loše jer je neko okrenuo rang listu naopačke pa sam dobio 1. nagradu.
btw. kome da se javim glede iste?
Previše se žestimo, svakom nekaj ne valja, a imamo blago – 15 trekinga i svaki je različit. Uvijek će domaći imati prednost i to je normalno. Ak objavimo staze na početku godine, kao 2005., onda nije dobro jer je dosadno, neki prouče stazu, neki ne. Ak je objavimo na dan utrke, opet nije dobro jer domaći imaju prednost. Nekima je orijentacija preteška, neki bi da utrke budu orijentacijski zahtjevnije. Jbga, nikad svi ne mogu biti zadovoljni…
Tadeji i Carinu, Šerife Konjeviću… Trebaš broj?
Predsjednika za premijera, potpredsjednika za predsjednika i tak to u jednoj zemlji na brdovitom Balkonu 😉
Alene i svi drugi, evo nesto fotki…
https://www.dropbox.com/gallery/78911737/1//Bjelolasica%205-2012?h=d567a8&p=3
Meni je skroz ok da organizator odlucuje o tome kako ce koncipirati utrku. Ako zeli dati kartu ranije – cool! Ako ne zeli – isto cool. Zadani redoslijed, slobodna forma obilazenja tocaka, obavezna oprema, nosenje smeca (ko na Mljetu) – sve potpisujem!
Organizator postavlja stazu, odlucuje pravila i tko voli nek izvoli. Pa pretpostavljam da organizator smije i sudjelovati, nitko mu to ne brani. To je samo pitanje nekakvog odnosa prema tome.
Mi, natjecatelji mozemo odluciti hocemo li doci ili ne.
Rekoh vec da lokalni trkaci imaju veliku prednost, meni na Grobniku karta skoro pa nije ni trebala (osim za jednu KT). Tu se nista ne moze. To je sastavni dio ovog sporta. Ali postaviti tocke i onda ih ic “trekati” je stepenica iznad toga. Kao i slepati se domacinu cijelu trku i onda pricati kako “je bilo vise varijanti za proci stazu” 🙂
Jos jednom spominjem, nisam dosao na Bjelolasicu po plasman, dosao sam uzivati i uzivao sam. Carski ste nas ugostili i atmosfera je bila super. I doci cu opet!
Marko fala za fotke! Ljudi dajte jos ako ih ima!
Jbte Janko, gori si od mene, pa ti nisi ni na “namještenim” trkama uspio doći prvi… 🙂
Btw, izjavljujem pod punom odgovornošću da nisam spavala s organizatorom. Još. 😀
pa kad sam se pouzdao u pošteno namještanje…
btw, evo kako izgledaju postolja kada je kronometarski start, kad nitko nezna teren i kada se karta dobije u trci http://www.facebook.com/photo.php?fbid=274093719355644&set=vxywtia.1338299298.1338299299.274032939361722&type=1
🙂
ja se utrkujem radi plasmana
proći ćete…
I ja! Zovite me “lovac na bodove”…
tebe neće…
Meni je glavna fora kod trekinga da to bude pustolovina. Dakle da se moras pomuciti da pronadjes kontrolne tocke i ako se ne snadjes da te to moze odfurati ko zna gdje i da se na kraju uspijes iz toga sam izvuci i da na kraju budes jako sretan kad dodjes u cilj. Jos ako budes visoko u poretku, ho ho kakva sreca.
Ako postoji mogucnost da neki prodju stazu a neki ne, onda je bolje raditi trail ran. Bez veze je onda i stavljati kartu. Neka organizator stavi trakice na stazu i onda idemo upri, ko ce brze.
Mislim da je cilje nekoga natjecanja da svi imamo isto. Ako postoji mogucnost da netko vidi stazu prije i zbog toga se bolje pripremi onda je onaj drugi na gubitku. Mislim da je to skorz jasno.
Kaj se tice lokalaca i ne-lokalaca, obzirom da imam hrpa trekinga, svatko je nekad lokalac tako da to na kraju ispadne dosta izjednaceno.
Ne slazem se sa Alenom da moze svako organizirati trku kako tko hoce i tko voli neka izvoli.
Mislim da bi bilo puno ucinkovitije kad bi se TL uniformirala. Bilo bi svima lakse i organizatoru i takmicarima. Takav pravilnik ce svakako prolaziti transformacije kroz vrijeme.
Ja se samo nadam da to sve skupa nece otici u trail run, jer mislim da ovo kaj imamo u HR da je to unikatno i to treba razvijati i stititi.
Ovo potpisujem:
“Kaj se tice lokalaca i ne-lokalaca, obzirom da imam hrpa trekinga, svatko je nekad lokalac tako da to na kraju ispadne dosta izjednaceno. ”
Meni je sve ovo novo, nisam jos ni jednu cijelu sezonu prosao. Na jednom treku je obavezan redoslijed, na drugom nije… Negdje ti daju kartu ranije, negdje u zadnji cas..
Svidjela mi se ta raznolikost, no i ta raznolikost ima neki zajednicki nazivnik da se razumijemo, avantura, orijentacija i trail u kombinaciji.
E, upravo to je ono što govorim godinama, ta raznolikost je ono što čini treking kod nas nečim što je stvarno super. Imamo hrpu otoka i hrpu planina i svi/sve su jedinstveni/e! I trke su jedinstvene, linearna staza, skor orijentacija, neobavezan redoslijed, itd, itd, zahtjevnija orijentacija kao kod Elvira, manje zahtjevna kod Šimuna, osim na Medotreku i kao iznenađenje prošle godine na Mljetu. Svake godine imamo nešto drugačije i uživamo u tome i ne vidim zbog čega se toliko žestimo. Šta će riješiti pravilnik? Imate pravilnik za cestovne utrke i šta to vrijedi kad se neki voze autom za vrijeme utrke. Imate i za planinske pa opet neki krate što je izričito zabranjeno ili jedan krug čuče u grmlju. Sve je našoj savjesti. Kaj se tiče karata, objavljivanje u zadnji trenutak najviše pogoduje domaćima. Objavite li dan ili šest mjeseci ranije, opet će neki proučiti, neki neće. Ako je sve trail, nema pustolovine ni iznenađenja i poredak se praktički zna unaprijed. Po meni, jedino što nam preostaje je pustiti organizatore da rade utrke kako ih je volja, zbog toga će biti puno raznolikosti, a hvala Bogu, trekinga ima kol’ko hoćeš pa se može izbjeći onaj dio raznolikosti koji nekome ne paše.
Slažem se s Baticom da pravilnik ne bi ništa pomogao. A opet, nije rješenje prepustiti sve niti savjesti pojedinca. Zato što neki u svojim ambicijama ne poznaju granice pa ne biraju sredstva. Takva ponašanja treba sankcionirati jer dolaze nove generacije koje će se, ukoliko im dopustimo, više baviti kombinatorikom nego treniranjem. Ja nisam nešto aktivna u trekerskim krugovima, ali volim se pojaviti tu i tamo i onako, penzićki, odraditi trku. Uvijek mi bude dobro bez obzira na poredak i to samo zato što nemam natjecateljskih ambicija. No, da ih imam, vjerojatno bi brzo splasnule jer iza sebe nemam logističku podršku kao neke druge cure i time su moje šanse već u startu manje. U posljednjem primjeru koristila sam se Batičinim uslugama i došla u cilj druga. Da nije bilo tako, siguno bi još uvijek lutala bespućima Bjelolasice (pa ja sam osoba koja se uspije izgubiti na označenoj trci 🙂 …
Jel’ to u redu? Smatram da nije. Ali je, na žalost, postala praksa. Preselila se iz ultra kategoriju u planinarsku, a uskoro će vjerojatno i u jogging. Možda u muškoj konkurenciji takvih problema nema (tamo se vjerojatno poseže za nekim drugim sredstvima), ali u ženskoj je to postao gotovo jedini način dolaska na postolje. I zato, najiskrenije, volim trke gdje je odlučujući faktor sposobnost pojedinca (fizička, orijentacijska itd). a ne grupe. Pa makar se pobjednik znao već na startu.
I što je najbolje, mislim da bi u drugim okolnostima te iste cure ionako dominirale natjecanjima jer su za to spremnije od ostalih, ali bi sigurno dobile puno jaču konkurenciju pa bi samim tim utrke (a i one) bile još bolje…
Jbte, pa zabranili su muške zečeve na maratonskim trkama?! Pa da ih gonja krdo razjarenih tigrova ne vidim koja bi od današnjih maratonki istrčala maraton ispod 2:15.. Al valjda, oni pametniji, imaju za takvu odluku opravdanja. Ne vidim zašto to nije tako i u trekingu u Hrvata gdje se očigledno nelojalno koristi(mo) muškim uslugama…
I na kraju, savjest JE bitna, i kad god dođete na postolje, a niste sigurni da ste ga zaslužili isključivo svojim sposobnostima, nešto će faliti… Meni je to falilo na Bjelolasici.
šlepanja će uvijek biti, ne znam zakaj se svi palite na muško-žensko kombinaciju kad postoji i muško-muška. utrekingu sam od 2005/Bjelolasica i od uvijek sam se našla u situaciji da sam djelove prolazila u tandemu ili grupama i u tom momentu smo si pomagali što orientacijski što logistikom, djelimo klopu vodu savjete i iskustva. carin i ja trčimo zajedno jer nam je to super đir i jer volimo to raditi zajedno i nema tu prevelike mudrosti, malo vučem ja malo on, ideje su nam zajedničke i lude i tak bu i u buduče ak ga ne strpam u invalidsku penziju :). btw ima trka u prošloj godini koje sam odradila sama i isto sam bila prva.
Upravo o tome i govorim, Janezica, da bi ti vjerojatno bila prva s Carinom ili bez. Al dokle god ste u tandemu na trkama, to će biti predmet rasprava i potencijalnih upitnika. Meni je, osobno, draže kad pobijediš sama jer tada začepiš usta svima koji pomisle na nešto drugo. Al ak tebi i njemu ovako paše, sve 5. Ja se ionako ne natječem u TL-u pa me to i ne dira previše (kao što sam napisala), ali da sam aktivno u điru, falio bi mi neki Carin da s njim dijelim vodu, savjete i iskustva…
Tetka, jebote pa prošla si cijelu stazu i bila na svim kontrolama i teglila svoje stvari – dakle, drugo mjesto više nego zasluženo 🙂
Tetka, sviđa mi se kako razmišljaš. A o trekinzima će ljudi ionako odlučivati nogama. Tamo gdje se osjećaju ugodno, tamo će dolaziti, postojala pravila ili ne…
cijenim vašu raspravu, super za čitat…jedino bi molio Baticu ili kako se taj lik već zove da i jarunski treking uvrsti u broj trekinga u hrvata… nešto je malo drukčiji, ali treking je treking…
Jebo vas pas, raspizdili smo svi Šimuna, u sajber spejsu više nema njegovih stranica!!!
Najava:trking u Sinju, obavezno jedan roditelj mora biti rodom iz Brnaza kraj Sinja
Evo ga opet! Vi i vaša sinjska protekcija! Albertino, oduvijek sam htio na Alku, a ne mogu… 🙁
Vlaška posla 🙂
Jankoviću, pripazi malo kad šalješ mailove da se ne vide tuđe mail adrese.
Ovak mi neke nepoznate ženske stalno šalju poruke čudnog sadržaja: 12, 15, 18… i DA, DA, DA a da ih ja nisam ništa ni pitao
*12 puta, 15 puta, 18 puta…
a da otkantate sve te lige, svatko radi trke kako mu se spuhne, a mi ostali dolazimo na njih ako nam se svide i gotovo?
a ako ste vec za te neke lige, otkantajte orijentaciju, oznacite stazu i bok. i kaj ako se sve unaprijed zna? kaj se ionako ne zna unaprijed ko bu di i kako zavrsio? 😉
trcim zbog sebe i za sebe, ako sam u krivu, pliz inlajtmi 🙂
briga me ko se za kim slepa, ko s kim trci, ko kom tegli stvari, otrcava brda i ostalo…
radije si popijte po koju zesticu nego da se zestite oko necega sto bi trebalo biti SAMO i JEDINO dobra zabava! 😉