Ljeto je za nama, klupska web stranica je bila na godišnjem odmoru, pa ćemo u jednom postu probati pokupiti sve zaostatke i objelodaniti sljemensku registraturu u proteklom periodu.

PUNTIJARKA

Ovogodišnja ljetna liga po svim je mjerilima bila najuspješnija do sada. Postavljeni su svi rekordi staza, a broj učesnika je obilato nadmašio sve dosadašnje sezone. Pobjednik lige je po prvi put postao Nikica Smolić, uz čije ime se veže dosta zanimljivosti. Za početak, on je prvi trkač koji je uspio u istoj sezoni osvojiti obje sljemenske lige – Lagvić i Puntijarku! A što je još bolje, smiješi mu se moguća pobjeda i u trećoj (JGL – jutarnja gelender liga). Dok je pobjeda na Lagviću bila očekivana, obzirom da je sistem bodovanja baziran na starosnom hendikepu, na Puntijarki su svi u istom košu, a kako Nikica živi svoje 52. ljeto, za protivnike ima uglavnom trkače mlađe od sebe za 15-ak i više godina! Na kraju, 4 pobjede, jedno drugo i dva treća mjesta, uz propuštena 3 kola, donijeli su mu više nego zasluženu pobjedu. Drugo mjesto, drugu godinu za redom, osvojio je Renato Pomahač, za kojeg radi vrijeme, i kad jednog dana dođe u Nikičine godine, sigurno će i on pobijediti :), dok je treći Tomislav Škrlec, jedno od najugodnijih klupskih iiznenađenja u ovoj sezoni. U dosadašnjim sezonama, Sljemenaši su rijetko osvajali Puntijarku, uglavnom su je osvajali članovi drugih klubova (Slovinac, Mrkojević, Jagatić, Paripović, Habuš), međutim, ovog ljeta velika dominacija naših uzbrdaša – čak prvih 6 u poretku su članovi kluba!

Osim što smo rijetko osvajali ovu ligu, nikada nismo imali ni rekord staze. Međutim, i to je ove godine promijenjeno, zahvaljujući Nikoli Špoljaru, koji je u šestom kolu postavio apsolutni rekord staze – 25:38. Nikola je na Puntijarki u zadnje dvije sezone nastupio 6 puta, ima 4 pobjede i 2 druga mjesta, a prosječni rezultat mu je 28:11!

U ženskoj konkurenciji još jedna (deveta) ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić. I to najuvjerljivija do sada, s rekordnim bodovnim saldom od kako je lige (427), prvi put da je neko prebacio zbrojku 400. Prvih 7 cura iz Sljemena, ali to nije tako rijedak slučaj, lani smo npr. imali osam :). Drugo mjesto za cure koje vole i biciklirati, što je srodna grana trkačkom uphillu: Mirjanu Kolac i Aleksandru Mlađenović. I ovdje je postignut novi rekord staze, a svoje staro najbolje vrijeme je u sedmom kolu popravila Matea Matošević, i sad ono iznosi 29:17. Matea rijetko nastupa, ali zato kad god dođe pobijedi, u zadnje dvije sezone 5 nastupa = 5 pobjeda, a ovog ljeta sva tri puta ispod 30 minuta!

Tijekom 12 kola nastupilo je 472 trkača/ica, što je za 66 više nego u lanjskoj sezoni, koja je također bila rekordna. Prosječan broj učesnika po kolu je bio 126, a u 10 najmasovnijih kola u povijesti Puntijarke, čak 7 kola je iz ovog ljeta! Recimo i to da su porušeni i rekordi u nordicu (Rubčić Damir u muškoj i Tea Đurek u ženskoj konkurenciji), a do Njivica je rekord postavio Masterchef Šime Sušić – 12.59).

PAPUK

Na sedmom po redu ekipnom prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju, održanom u Jankovcima na Papuku još jedan uspješan nastup za Sljemenaše. Nova dva trofeja u klupsku riznicu su donijeli Nikola Špoljar, Mićo Vojvodić i Dado Sobota u muškoj, te Veronika Jurišić i Ingrid Nikolesić u ženskoj konkurenciji. Dečki su bili treći (minutu i pol iza prve ekipe Agrama i pola minute iza Aviokarata), dok su cure bile druge (16 sekundi iz prve ekipe Agram). Dosadašnji plasmani naših ekipa na planinskim prvenstvima:

2006: muškarci treći, cure prve
2007: nije održano
2008: muškarci drugi, cure prve
2009: muškarci treći, cure druge
2010: muškarci treći, cure druge
2011: muškarci četvrti, cure prve
2012: muškarci treći, cure druge
2013: muškarci treći, cure druge

Dakle, dosadašnji rezime bi bio sljedeći: od mogućih 14 trofeja, osvojili smo samo 13 🙁 ; muška ekipa ima jedno drugo i pet trećih mjesta, dok nam je ženska ekipa osvojila tri puta prvo i četiri puta drugo mjesto, što nas čini najuspješnijim klubom u kratkoj povijesti planinskog trčanja u Hrvata 🙂

Ne zaboravimo da je trka u Papuku ujedno bila i izborna trka za sastav reprezentacije Hrvatske za nadolazeće svjetsko prvenstvo. Tu posebnu čast predstavljanja vlastite zemlje na globalnom skupu najboljih planinskih trkača današnjice su, između ostalih, izborili naši članovi Nikola Špoljar i Veronika Jurišić, koji će nastupiti u Poljskoj 08. rujna, a Sljeme će biti jedini hrvatski klub s dva predstavnika.

DURMITOR

Tijekom 3 tjedna visinskih priprema u Crnoj Gori, u Žabljaku, prodefiliralo je oko 150 trkača iz Hrvatske, što članova kluba, što polaznika klupske škole trčanja „Brooks Running Team“, što onih koji su došli samo radi nastupa na trekingu. Treniralo se odlično, atmosfera je konstantno bila na izrazitoj visini, planinarilo se nemilice, osvajali su se vrhovi svakog dana, kupalo se u durmitorskim jezerima, rijekama i kanjonima. Još jedno ljeto za pamćenje, i Durmitor je definitivno, uz Sljeme, postao zaštitni znak kluba, na koji se svi vraćaju rado i s nestrpljenjem.

HVAR

Kolovoz smo, shodno tradiciji, okončali 3. Hvarskim polumaratonom. Neobična trka u neuobičajenom okruženju, s neobičnim sastavom učesnika, s puno uobičajeno pozitivnih dojmova. Broj učesnika u daljnjem porastu, koji se ove godine zaustavio na brojki 150. Većina njih su trkači iz inozemstva, koji su doputovali u Hvar iz čak 23 različite zemlje, s 5 različitih kontinenata, što ovu trku čini najinternacionalnijom trkačkom epizodom u Hrvata 🙂

VERONIKA

Priče o Veroniki su uvijek posebne, uvijek zaslužuju koji redak više. Zbilja, trkačica koja je definitivno pomaknula neke granice u sportu, u pristupu i u svijesti ostalih, s velikim utjecajem na svoje školarce, koje je sa svojim zaraznim osmjehom i treninzima podigla na nivo forme koji su donedavno samo sanjali. Uglavnom, Veronika nakon 10 godina doživljava svoje (drugo) trkačko proljeće, pa ćemo to uturiti u par redaka:  počnimo priču sa Sljemenskim maratonom, gdje je pobijedila šesti put za redom, ovog puta s 12 minuta boljim rekordom staze 3:27, onda je uslijedio Grintavec, deklarirano najteža planinska staza na svijetu, s prosječnim nagibom od preko 20%. Trka je jedna od 5 iz serije svjetskog kupa, i tamo je osvojila drugo mjesto (2 minute iza osvajačice medalje s netom održanog europskog prvenstva Mateje Kosovelj), i bila najbolji hrvatski predstavnik, mada je u trci bilo naših odličnih trkača. Nakon toga je otišla u Crnu Goru na pripreme, ali je usput svratila na Sutjeska treking i pobijedila na ultri (45km), s tim da je samo muški pobjednik Lesjak došao na cilj prije nje. Onda je na Durmitoru imala sljedeći niz: jedne srijede je u treningu otrčala ravni maraton za 3:41, pa u petak još jedan, ovog puta brdski na visokoj nadmorskoj visini iznad 1700m za 3:39, te dan kasnije pobijedila na Durmitor trekingu za 3:32, samo 9 minuta iza muškog pobjednika. Svratila na Papuk, izborila repku, osvojila treće mjesto pojedinačno i drugo ekipno, zveknula dvije Puntijarke ispod 31 minute i onda otišla na Hvar. U petak navečer sišla s trajekta u Starom Gradu i otrčala stazu polumaratona, u subotnje jutro to ponovila još jednom i navečer u trci i treći put, osvojivši drugo mjesto (minutu iza pobjednice) s rezultatom 1:28 (i odmah preuzela mikrofon i vodila program do kraj trke), da bi u nedjelju prije povratka otrčala još jedan trening od 27km. Ukupno, četiri polumaratona u životnom vremenu od 36 sati, od kojih je 15-ak otpalo na spavanje 🙂

I to bi bilo to što se tiče ovog ljeta, barem koliko mene pamćenje služi. Ako netko ima štogod za dodati, može slobodno staviti u komentare ili meni u mail (tergatjanko@gmail.com), a ne da se po forumima i fejsovima razvlači kako Janko nije spomenuo ovog ili onog, a trebao je 🙁