Nakon još jedne odlične sljemenaške zimske baze, uslijedila je prva faza realizacije izvrsnim rezultatima kroz državna prvenstva na 100km i ekipni kros, pa slijedi kratki rezime izuzetnog ožujka:
Stotka – Sve osim ekipnih titula u muškoj i ženskoj konkurenciji bi bio neuspjeh, no dominacija je bila čak izraženija od očekivane. Povijesne pobjede na prvom ekipnom prvenstvu Hrvatske u nekoj ultraškoj disciplini su postigli Dejan Radanac, Nikola Gregurek i Hrvoje Vlašić u muškoj, te Ingrid Nikolesić, Veronika Jurišić i Maja Bonačić, šestorka koja je, primjerice, u ključnom zimskom mjesecu Siječnju u treningu natrčala ukupno 5100 kilometara (prosječno po 850). Koliko smo bili dominantni najbolje govore sljedeći podaci:
- Muška pobjednička ekipa je pobijedila s najvećom razlikom u povijesti hrvatskih trkačkih državnih prvenstava, ukupno 128 minuta ispred druge i 215 minuta ispred treće ekipe na prvenstvu.
- Ženska druga postava (Vrdoljak, Bašić, Lacković) bi čak i u muškoj konkurenciji osvojila 2. mjesto.
- muška druga postava (Barić, Čajko, Videk) bi osvojila 2. mjesto da nam npr nisu trčala pobjednička trojka.
- muška treća ekipa (Bašić, Dobrenić, Putanec) bi isto tako osvojila medalju da nam npr nije trčala prva šestorka.
- ženska prva ekipa (Nikolesić, Jurišić, Bonačić) je bila bolja od svih ostalih muških ekipa na prvenstvu (osim naravno Sljemenaške). Ta ekipa bi isto tako na zadnjem svjetskom prvenstvu bila najbolja europska reprezentacija!!
U pojedinačnoj konkurenciji, Dejan Radanac je postavio novi državni rekord 6:54:44 i osvojio svoju 4. titulu za redom u ovoj disciplini, i postao prvi Hrvat ispod 7 sati i prvi s ultraškom A-normom. Ingrid Nikolesić je sa izvrsnim rezultatom 7:56:39, s kojim će sigurno godinu završiti u svjetskih top10, postavila 4. rezultat Hrvatske svih vremena, ispred nje su samo fantastični rezultati naših proslavljenih ultrašica Nikoline Šustić (7:20), Marije Vrajić (7:27) i Veronike Jurišić (7:44), s kojima su osvajale titule i medalje na svjetskim prvenstvima. Veronika je u Poloju osvojila svoju osmu državnu medalju u ovoj disciplini (4 zlata + 4 srebra). Maja Bonačić je s druge strane proširila svoj status naše nasvestranije sportašice, s državnim odličjima na 100km, trailu, planinskom trčanju, triatlonu, duatlonu i biciklizmu!
Kros: samo tjedan dana kasnije smo nastupili na ekipnom prvenstvu Hrvatske u krosu, i unatoč tome što nam većina naših najboljih nije nastupila ili jeste ali još uvijek nedovoljno oporavljeni od stotke, u seniorskoj konkurenciji bili drugi najuspješniji klub.
Od nedavno je uvedeno pravilo da jedan atletičar/ka u seniorskoj konkurenciji može nastupiti na 2 trke, pa smo uglavnom gledali reprize kratkih i dugih trka. To je najmanje odgovaralo nama, koji smo poznati po “širokoj klupi”, pa smo jedni od rijetkih koji smo prethodnih godina mogli svaki put sastaviti dobre ekipe u sve 4 seniorske trke, samim time i osvajati bolje pozicije jer drugi klubovi nisu imali i još uvijek nemaju tu raskoš. Dodatno smo izgubili još i na epidemiološkim mjerama po kojima su samo seniorkama/ima ograničeni nastupi do 5 učesnika, čime je dodatno umanjena mogućnost klubovima sa zgusnutom kvalitetom, a to smo u biti jedino mi, a znali smo na temelju i toga osvajati čak i prvo mjesto ranijih godina. Međutim, najviše smo u biti pogođeni terminom, obzirom da su nam skoro svi najbolji članovi vikend prije trčali 100km, pa ili smo ih odmarali ili su došli na kros bitno potrošeni, tako da nam na prvenstvo nisu došle praktički dvije moćne ženske ekipe koje bi se sigurno ovdje borile za prva mjesta u obje trke (Nikolesić, Šimunović, Bonačić + Maras, Orlić, Smojver).
Ipak, najbolje od svega je da smo unatoč svim tim situacijama koje nam nisu išle na ruku, u seniorskoj konkurenciji u kojoj jedino i nastupamo, čak i u sasvim drugoj postavi bili drugi klub u Hrvatskoj od ukupno 25 koliko ih je participiralo, s time da su od tih 25 samo tri nastupila i vikend prije u Brodu, sva tri praktički bez ikakvog učinka i na 100km i na krosu…
