U prvoj trci druge sezone Adidas Kvartovskih kroseva rekordan broj učesnika! Na obje trke programa skupilo se ukupno 328 učesnika, što je dvostruko više od najmasovnijeg prošlogodišnjeg krosa (Folka = 158).

Vrlo lijepa, atraktivna, ali i teška staza u glavnoj trci programa. Sve ono što kros čini krosom smo imali u ovoj trci: pregršt uspona i nizbrdica, stepenice u par navrata, drveni mostić, šumski singl trek, travnatu livadu, asfalt, park staze od bijelog samoborskog šljunka, te blatne i klizave dijelove, sa startom i ciljem na košarkaškom igralištu nekada slavne Lokomotive (danas Cibone). Starija generacija se još sjeća velikog zagrebačkog košarkaša 70-ih Nikole Plećaša i čuvenog navijanja „heja, heja, Lokosi“. A nešto mlađa pak poznate zagrebačke diskoteke Saloon.

No, Tuškanac je svoje zvjezdane trenutke proživljavao ipak puno puno ranije, u 19-om i početkom 20-og stoljeća, kada je bio praktički centar Zagreba i elitni dio, u kojem su mnogi pravi Zagrepčanci tog doba provodili svoje slobodno vrijeme. Tuškanac se uvijek smatrao plućima grada Zagreba: gusta prirodna šuma pružala se kao sljemenski ogranak od Medvednice sve do srca grada.

Mala ulica koja spaja Mesničku ulicu s početkom Tuškanca zove se Streljačka, a ime je dobila po najstarijoj sportskoj zgradi na prostoru grada, streljani otvorenoj 1838. godine, koja je 1908. godine postala prva javna ustanova osvijetljena električnom energijom. Kod spoja Streljačke ulice, Tuškanca i Dežmanovog prolaza su Aleksandrijske stube, koje su trkače već nakon uvodnih 100-tinjak metara odvele na tzv. Gornji dio grada, ka Rokovom perivoju. Trčalo se i kroz lijepu Kraljevečku šumu pri kraju drugog kilometra, koja u sebi krije tužnu povijest iz vremena 2. Svjetskog rata, obzirom da su u njoj ustaše vršili strijeljanje uhvaćenih partizana i civila koji su im pomagali, o čemu svjedoči spomen ploča. Taj dio grada je dobio ime po nekadašnjem podmedvedgradskom selu uz istoimeni potok, a prvi put se spominje još daleke 1328. godine.

Cmrok je livada na 3. kilometru, a naziv joj potječe od njemačkog izraza „zum Rok“ (k sv. Roku). To je livada na brijegu medvedničkog prigorja, unutar park-šume Tuškanac, između ulice Tuškanac i Jurjevske ulice. Sredinom 80-ih godina 19. stoljeća, Cmrok je bio vrlo popularno izletište i šetalište Zagrepčana i tu su se održavali prvi skijaški tečajevi u Zagrebu. Ovdje je Franjo Bučar 1894. godine Zagrepčanima prvi put pokazao vještine „snježnog sklizanja“.

Dubravkin  put  je  dio staze između 5. i 6. Kilometra, i prvi je odvojak ulice Tuškanac. To je 2 kilometra duga pješačka staza uređena u drugoj polovici 19-og stoljeća unutar  park-šume Tuškanac, a povezuje Cmrok sa središtem   grada. Prvotno se zvao Sofijin put po ženi bana Josipa Jelačića, a 1949. godine ime je promijenjeno u Dubravkin put, prema velikom djelu Ivana Gundulića. Dubravkin put je lijepa, blago polegnuta šetnica iz koje se granaju puteljci na tuškanačke brežuljke. Danas je, nažalost, Dubravkin put pomalo izgubio svoj integralni šumski izgled, sve više poprima urbana obilježja, no ipak je još uvijek jedno od najomiljenijih  šetnica u gradu. Osim šume i šumske šetnice Dubravkinog puta, prostorom  Tuškanca dominiraju velike i lijepe vile, ljetnikovci i kurije nekadašnjih zagrebačkih moćnika, građane u 19-om i početkom 20.  stoljeća.

Vratimo se krosu. Dakle, u konkurenciji 67 muškaraca na glavnoj trci pobijedio je Kristijan Rubinić, ispred biciklističke legende Nikice Smolića, inače punih 30 godina stariji od pobjednika. Prvoplasiranom je, za stazu dugačku cca 5,5km, trebala 21 minuta i 20 sekundi, što je jako dobar rezultat za ovako tešku stazu punu promjena nagiba i smjerova.

Žensku trku, u konkurenciji od 57 dobro pripremljenih trkačica, pobijedila je prošlogodišnja ukupna pobjednica Kvartovskih kroseva Silvia Šimunović. Na taj način je istaknula glavnu kandidaturu i za pobjedu na kraju druge sezone, obzirom da će se pobjednica tražiti među onima koji su nastupili na prvoj trci, a u toj konkurencij je Silvia očito najbrža. Za njom su ovoga puta u cilj došle čak 4 članice Atletskog kluba Sljeme: Mirjana Kolac, Lidija Škec, Paula Vrdoljak i Tadeja Krušec.

Kratka trka od 1km je bila izuzetno masovna, najviše zahvaljujući dvijema trkačkim školama (Adidas škola trčanja i Brooks Running Team), čiji su početnici imali svoje prve javne trkačke nastupe. Preko 200 novih poletaraca i djece je uživalo u lijepoj ali ne preteškoj stazi po Tuškancu, a sami start trke je čak uživo prenosila i Hrvatska televizija.

Krajnje uzbudljivo je bilo i preračunavanje ekipnih bodova. Na kraju tijesna pobjeda za ekipu Črnomereca samo za pola boda, što znači praktički za samo jednu poziciju od ukupno 10 trkača i trkačica, koliko se računa za svaku ekipu. Podsjetimo se da je Črnomerec lani izgubio trku u zadnjoj trci za samo jedan bod, i izgleda da će i ova sezona imati isto tako neizvjesnu završnicu, ako je suditi po prvoj trci. Ove godine smo dvije najslabije ekipe od lani (Podsljeme i Brezovica) rasformirali i njihove kvartove porazbacali u druge ekipe po lokacijskom ključu, sve u želji da prvenstvo učinimo zanimljivijima i neizvjesnijima.

Da li smo u tome uspjeli, vidjet ćemo već za tri tjedna, kada je 17. svibnja na rasporedu drugo kolo u Laništu.