Nakon Boroše, slijedi statistika sa svih do sada državnih prvenstava u planinskom trčanju

by Janko | svi 10, 2021 | Boroša

Spektakularno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju proteklo je u velikoj dominaciji najboljeg hrvatskog atletskog kluba Agram, koji je osvojio sve 4 ekipne titule (po dvije seniorske i juniorske), što se do sada još nije desilo, ne samo na planinskim, već i ostalim vanstadionskim trkačkim disciplinama. Istina, u juniorskoj konkurenciji ih i nema puno, osim planinskog, još samo u krosu i cestovnom trčanju, međutim, tamo ima i ostalih uzrasnih kategorija.

Jedanaest klubova je na Boroši u seniorskoj konkurenciji imalo i mušku i žensku ekipu, pa bi zbroj njihovih vremena na kraju donio generalni poredak uspješnosti:

1. AK Agram 6:28:09
2. AK Svetice 6:46:00
3. AK Sljeme 7:04:20
4. AK Fit 7:32:22
5. AK Zabok 7:35:19
6. AK Maksimir 7:55:08
7. AK Mazator 8:11:08
8. AK Plitvice 8:53:19
9. TK Marathon95 8:56:01
10. KCIPT Samobor 8:58:43
11. AK Martin 9:21:06

Statistika svih dosadašnjih planinskih prvenstava, kojih je bilo 18 u pojedinačnoj i 16 u ekipnoj konkurenciji je bogata, slijede neki od zanimljivijih izvadaka:

• Najuspješniji planinski trkači su Barbara Belušić s 8 titula i 6 drugih mjesta u ženskoj, te Nikola Mikulić sa 6 titula i jednim drugim mjestom u muškoj konkurenciji.
• Najuspješniji klub u pojedinačnoj konkurenciji je AK Svetice s čak 13 titula, 4 druga i 2 treća mjesta. Slijedi Istra čiju statistiku čini isključivo Barbara s 11 (6-5-0), zatim Solin s 10 (0-7-3), Sljeme s 9 (0-4-5) itd.
• Ukupno je 45 atletičara osvajalo medalje u individualnoj konkurenciji, 25 u muškoj i 20 u ženskoj konkurenciji iz 27 različitih klubova.
• Najuspješniji klub na ekipnim prvenstvima je AK Sljeme s 26 postolja (9-9-8). Sljeme je ujedno najuspješnije u muškoj konkurenciji s 11 postolja (2-3-6) i ženskoj konkurenciji s 15 postolja (7-6-2), s tim da su cure iz Sljemena na svim prvenstvima na kojima su se pojavile bile na kraju na postolju, osim na jednom kad nisu nastupile (Kozjak 2019).
• Ukupno je 20 klubova stajalo na ekipnim postoljima, samo 3 više od 10 puta (Sljeme 26, Svetice 13, Varaždin 10, Agram 9…).
• Kad se zbroje ekipna i pojedinačna postolja, najviše puta na njih su se penjali atletičari Sljemena (35), Svetica (32), Solina (14), Varaždina (12) itd. Od ukupno 30 hrvatskih atletskih klubova. Na prvu stepenicu najviše puta Svetice (18), zatim Sljeme (9), Istra (6), Zabok (4)…

Vrlo neobična statistika po pitanju masovnosti, jer je ovo prvenstvo bilo daleko najbrojnije do sada (223), skoro za 4 puta više od dosad najbrojnijeg (67), znači povećanje od 232 posto! Isti slučaj i po pitanju ekipnih prvenstava, 34 kluba je imalo barem po jednu ekipu u muškoj ili ženskoj konkurenciji, a dosadašnji rekord je bio 21, znači progresija od 60 poto!

I još dvije zanimljivosti s Boroše:

• Legendarni Dražen Dinjar je sa svojom jubilarnom 500. trkom na Sljemenu okončao svoju nevjerojatno 28 godina dugu i uspješnu trkačku karijeru. Od tih 500 trka, čak 305 puta je bio na postoljima, ali što je najbolje od svega, ima 149 pobjeda!
• Na Sljemenu je i Veronika Jurišić postavila jubilej kojeg je nemoguće dostići – 70. postolje na državnim prvenstvima, uz opasku da niz još uvijek traje i samo bog zna kad će završiti 🙂

Link na excel tabelu s rezultatima svih do sada održanih prvenstava (samo postolja), uz pojedinačne i ekipne statistike. Isto tako statistika i grafikoni masovnosti. Planinsko trčanje statistika državnih prvenstava

Boroša, domaćin državnog prvenstva u planinskom trčanju

by Janko | svi 6, 2021 | Boroša

U nedjelju je na rasporedu 31. po redu brdska trka Boroša, temeljna hrvatska trka planinskog trčanja, prvi put održana još daleke 1990. godine, kada se dobar dio ovogodišnjih učesnika još nije rodio. Točnije, njih 160!

Boroša je ove godine ujedno i 18. pojedinačno i 16. ekipno prvenstvo u planinskom trčanju, a lako moguće i posljednje, obzirom da dolazi do velikih promjena na svjetskoj sceni u ovoj disciplini i u krovnoj organizaciji WMRA, samim time i u WA (donedavno IAAF). No, to ne znači da će planinsko trčanje nestati s atletske scene, već da će vrlo vjerojatno dobiti jednu novu formu: klasično planinsko trčanje se mijenja u jednu novu disciplinu – vertikal, što znači kraća i ekstremnija staza, bez nizbrdica i ravnih dijelova; dok će se planinsko trčanje na duge staze isto tako vjerojatno ubuduće zvati kratki trail, uz iste ili vrlo slične gabarite, ali to smo znali i do sada da se radi praktički o paralelnim disciplinama.

Ono što je trenutno najbizarnije je to da smo na samom zalasku karijere ove lijepe atletske grane imali konačno i jedan pravi i dugo očekivani bum, obzirom da je za ovo prvenstvo prijavljen nevjerojatan broj od 283 učesnika, a dosadašnji rekord svih ovih 18 godina je čak četiri puta manji – 67!?

Obje su konkurencije prepune i imenima raskošne, tako da ćemo konačno gledati jednu vrlo ozbiljnu i neizvjesnu planinsku bitku za državne trofeje. Pa pođimo redom:

Muškarci: Ova će konkurencija biti najzanimljivija. Ima pun kufer odličnih trkača, gotovo sve što se nudi na našoj sceni, praktički preslika nedavnog prvenstva u polumaratonu (prvih šest). Međutim, glavni favorit će biti tek 16. s polumaratonskog prvenstva, okrunjeni hrvatski kralj brda Nikola Špoljar. Naime, staza Boroše je takva da kombinira cestovno i planinsko trčanje u vremenskom omjeru pola/pola, uz opasku da se na brdu rade veće razlike, što Nikolu gura u prvi plan. Da li će mu i koliko do ulaska u strmu planinarsku stazu Leustek pobjeći Bratulić, Miškulin, Dračar, Svalina, Rubinić, Hladnik i ostali i kojom će ih dinamikom Nikola stizati i smanjivati razliku čini ovu trku maksimalno uzbudljivom. Vrlo lako da će se pobjednik odlučivati ispod vučnice, na zadnjem ozloglašenom usponu prije vrha. U trci je 159 trkača, dosadašnji rekord je 46, Visočica iz 2010 godine.

Ekipna muška konkurencija: Svi su Zagorci zajebani na brdu, a kad su Zabočani već uzeli postolje na polumaratonu, sigurno će na Sljemenu napasti i najvišu stepenicu. Uglavnom, polumaratonsko postolje iz Osijeka (Agram, Svetice, Zabok) vrlo vjerojatno identično i na Boroši, ali s drukčijim rasporedom. Čak 23 muške ekipe su u konkurenciji, što je također rekord s ekipnih državnih prvenstava, postignut na Ivančici 2016, kad je bilo tri puta manje, samo 8.

Žene: Individualna kvaliteta Matee Parlov i Ane Štefulj sa ravnog gotovo će se sigurno pretočiti i ovdje na brdu, pa će se ostale cure najvjerojatnije boriti za broncu, a to će biti neizvjesno jer je u konkurenciji njih 10-ak. I ovdje dolazi sve najbolje iz Osijeka (od prvih 10 nema samo Vukančić), a za zadnju stepenicu postolja konkuriraju sve, s time da osječki poredak mogu pomutiti cure koje više voze bicikl (Bonačić, Blažević) ili kojima brdo više leži jer su češće na njemu (Jurišić, Kopić), tipujem na Šrut, lakša je i verziranija na brdu. U trci je 85 cura, dosadašnji rekord od lani je bio 27.

Ekipna ženska konkurencija: Vrlo vjerojatna fotokopija osječkog postolja (Agram, Svetice, Sljeme, Fit), s time da Agramu fali Vukančić, da Parlov neće toliko dominirati, da je Sljeme na brdu jače, pa bi shodno tome moglo bit gušće, samim time i neizvjesnije. I ovdje naravno rekord, 14 ženskih ekipa je u konkurenciji, dosadašnji rekord također star 5 godina (Ivančica 2016), kad ih je bilo 8.

Juniorska konkurencija: Imamo rekordan broj klinaca u trci – 39, od čega 22 juniora i 17 juniorki. I to je sve, fluktuacija je prevelika da bih mogao predvidjeti bilo što, uglavnom sve neki novi klinci, praktički bez iskustva na brdu, članovi stadionskih klubova Agram, Mladost i Zagreb.

Sve u svemu, debeli rekordi po svim mogućim statističkim brojkama, a kuriozitet je da bi Agram vrlo lako mogao dodati još jedan, po prvi put u povijesti ove discipline, i pobrati sve 4 ekipne pobjede, a najteže će do nje doći u muškoj seniorskoj konkurenciji.

Startna lista Boroša PH

Pobjede Špoljara i Veronike na Boroši

by Janko | svi 12, 2015 | Boroša

Rijetke su hrvatske trke koje datiraju još iz vremena Jugoslavije, najviše iz razloga što ih tada i nije bilo puno :). Brdska trka Boroša (nekad Sljeme) je jedna od njih, s 25 godina tradicije, a tu još spadaju polumaraton Starek (28), Plitvički maraton (30), Podsused-Zagreb (32), Nin-Zadar (32), Dan Uljanika Pula (32), Novogodišnja trka Varaždin (37), Kastafski kros (39) i ultramaraton Zagreb-Čazma (40). U zagradama je broj dosadašnjih izdanja. Tu bi još mogao upasti i Savski polumaraton koji je godinama mijenjao sve: ime, stazu, organizatora, termin, dužinu, imidž, sponzora, sve što se moglo promijeniti, do te mjere da je u odnosu na prvobitnu verziju osmomartovske trke za Dan žena potpuno neprepoznatljiv i originalne verzije se prisjećaju samo stari trkači s ohoho trkačkim stažom.

U svakom slučaju, Boroša je najstarija planinska trka u zemlji i to još iz doba dok planinsko trčanje nije postojalo, barem ne pod tim imenom, obzirom da je termin „planinsko“ uveden tek 2003. godine, a do tada su se takve trke zvale jednostavno „brdske“, što je i ostalo u nazivu iste. Ove godine, u svom prvom pravom jubileju, postignuta su dva vrlo važna rekorda: broj učesnika (167) i ženski rekord staze (Veronika 1:11:51)! Vrlo lijepa trka, pravi prototip planinskog izazova, iz centra grada do najvišeg vrha najbliže planine. Mislim da u Europi ne postoji metropola koja u svojoj blizini ima mogućnost napraviti nešto slično – trku sa svog centralnog trga do tisuću i više metara visokog vrha, dohvatljivog za sat vremena po lijepo uređenoj šetnici, kakva ja planinarski put broj 14.

No, spomenuti planinarski put je puno poznatiji kao Leustekova staza, i mada je većina izgovara kao Lojstek, ona se čita upravo onako kako se i piše – Leustek! A nazvana je po starom šumaru Albinu Leusteku (1890-1947), koji je za života puno pridonio uređenju Medvednice, a osobno je dizajnirao i izgradio tu stazu. Po njemu je nazvan i izvor Šumarev grob u blizini planinarskog doma Runolist, na mjestu gdje se nalazi izvorište potoka Bliznec, gdje je Leustek osobno želio biti sahranjen. Ipak, želja mu u tom pogledu nije bila ispunjena i sahranjen je, prema želji obitelji, na groblju u Šestinama odmah pored crkve Sv. Mirka. Leustekova staza je možda i najblaži uspon na Sljeme, a gradnju je sam gospon Albin obrazložio ovako: „I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena“. Iz ovoga se da zaključiti da je prije nekih 80-ak godina opća fizička sprema Zagrepčanaca bila kudikamo veća nego sad, jer danas barem 95% gradske populacije to nije u stanju, osobito mlađa godišta :). Elem, Leustekova staza je dugačka 6,36km, savladava 697m visinske razlike (od 247 do 945), i s prosječnim nagibom točno 11%, što je taman u okvirima gabarita (9-11), koje preporuča/uvjetuje Svjetska federacije za planinsko trčanje (WMRA). Početak staze se nalazi u ulici Lonjščina u podsljemenskom naselju Gračani, a završetak kod Sljemenske lugarnice.

Ali, naravno, to nije sve. Da bi došli do nje, trkači se moraju prvo probiti kroz urbani, tj. stari dio Zagreba, relativno blago nakošenim gradskim ulicama ukupne dužine 7 kilometara, a tek po završetku Leusteka ih čeka najveća strmina, od podnožja do vrha vučnice, gdje se u nekih 300-tinjak metara savlada zadnjih 80 metara visine, što nudi ekstremni nagib od čak 25% i taj komad staze trče zaista samo rijetki.

Na svom putu po Leustekovoj stazi, trkači prođu pored nekoliko poznatih sljemenskih lokacija, kao što je to npr. svima poznati tunel koji prethodi pravom ulasku u planinu, i kroz koji se prolazi na sedmom kilometru trke. Tunel su izgradili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u periodu od 1947-52. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Međutim, strojevi koji su trebali bušiti Medvednicu su trebali doći iz tadašnjeg SSSR-a, ali nikad nisu stigli jer se baš u tom periodu Stari posvadio s gospodinom Visarionovičem, što je rezultiralo pogoršanjem odnosa i nevinošću Sljemena :). A tunel ka Zagorju se već bio počeo raditi i iskopano je prvih 20-ak metara, i ulazni portal se nalazi iza zgrade uprave pp Medvednica, mada se danas nema više što vidjeti od toga jer je skoro u potpunosti zatrpan i poplavljen. Bilo kako bilo, ideja oko izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu živi i danas, i nije isključeno da ćemo jednog dana u Zagorje na kafu, barem dok je gospon Bandić živ… i na slobodi.

Točno na polovini Leustekove staze nalazi se malo planinarsko odmorište Adolfovac, koje je ime dobilo pak po jednom drugom višestrukom zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošinskyu koji je, između ostalog, zaslužan za izgradnju zagrebačkog HNK, uvođenje kanalizacije u Zagrebu itd. Na mjestu gdje Leustek dodiruje Sljemensku cestu na njezinom devetom kilometru i gdje se odvaja staza Šumarev put ka Šumarevom grobu, počinje donedavno najatraktivniji dio staze. Donedavno, jer je Teodor krajem 2013. na nekoliko mjesta porušio lijepo uređenu ogradu, koja još uvijek čeka sanaciju, iako je od oluje prošlo već 20 mjeseci?!

Trku je dobio lanjski pobjednik, državni prvak u planinskom trčanju na duge staze i jedini pravi hrvatski specijalist za planinsko trčanje – Nikola Špoljar. Potpuno očekivano, i sve osim njegove pobjede bi bilo iznenađenje. Jedini upitnik je postojao oko njegovog rezultata, da li će se približiti ili pak srušiti stari rekord staze, kojeg od 2007. drži varaždinski trkač Nedjeljko Ravić , koji je jedini do sada otrčao Borošu za manje od sat vremena – 59:08! Špoljar se u odnosu na lani približio rekordu za još jednu minutu, i sada s ovogodišnjim pobjedničkim vremenom 1:03:19 zaostaje 4 minute. Slična stvar i u ženskoj konkurenciji, gdje se već na startu znalo ime pobjednice, s tom razlikom da je Veronika ipak uspjela postaviti rekord staze, kojeg je od 2010. držala Labinjanka Barbara Belušić s rezultatom 1:12:31. Novi rekord od ovog tjedna drži Veronika s vremenom 1:11:51.

Trka je ujedno poslužila i kao izborno natjecanje za sastav hrvatske reprezentacije u planinskom trčanju za predstojeće 7. prvenstvo Balkana u toj disciplini, koje će se održati u Rumunjskoj, u mjestu Busteni. A sljedeća trka u domaćem kalendaru planinskog trčanja će se održati ovog vikenda u Kaštel Sućurcu, gdje će trkači s nadmorske visine nula krenuti put crkve Sv. Luke na Kozjaku. Na tom putu ih čeka 8 kilometara duga i 762 metra visoka staza, što daje prosječan nagib od 9,5%, također unutar preporučljivih gabarita, a to znači da je staza pitka, ni blaga, ni ekstremna. Organizator je Atletski klub Solin iz istoimenog mjesta porid Splita.

BRDSKA TRKA BOROŠA

by Janko | tra 17, 2015 | Boroša

25. izdanje najstarije hrvatske planinske trke. Start u centru Zagreba – cilj na vrhu Sljemena! Klasični trkački izazov, iz samog centra metropole do vrha 1000-metarske planine po lijepo uređenoj planinarskoj šetnici LEUSTEK!!

Start: Nedjelja, 10.05.2015. u 11.00 h na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (kod Bakačeve ulice).
Online prijave: http://www.aksljeme.com/borosa-prijave/
Podizanje startnih brojeva: od 9:00 do 10:45 na uglu Bakačeve.
Trasa staze: Jelačićev trg (start) * Bakačeva * Kaptol * Nova Ves * Gupčeva Zvijezda * Ksaver * Gračanska cesta * Tunel * Donja stanica žičare * Leustekov put preko Adolfovca do Činovničke livade * Pokraj vrata Šumarije * Trasa žičare na Bijeloj livadi * Televizijski toranj na Sljemenu (cilj). Dužina staze 13,7km, visinska razlika 898m, prosječan nagib 6,5%.
Rekord staze:  Muškarci – Nedjeljko Ravić 0:59:08; Žene – Barbara Belušić 1:12:31
Kratka trka: Od donje stanice žičare istom stazom do cilja. Dužina staze 6,5km, visinska razlika 656m, prosječan nagib 10%. Kratka trka se računa za juniorski planinski kup, ali i na njoj može nastupiti tko god želi, s time da su nagrade predviđene samo za rođene 1996. i kasnije (mlađe od 20 godina). Start kratke trke je u 11:30, a prijave i podizanje startnih brojeva je na licu mjesta kod donje stanice stare sljemenske žičare od 10:30 do 11:15.

Kategorije, glavna trka 13,7km:
– Seniori/ke  20-34(1981-1995)
– Veterani/ke 35-39 (1976-1980)
– Veterani/ke 40-44 (1971-1975)
– Veterani/ke 45-49 (1966-1970)
– Veterani/ke 50-54 (1961-1965)
– Veterani/ke 55-59 (1956-1960)
– Veterani/ke 60-65 (1951-1955)
– Veterani/ke 70+ (1900-1950)
Kategorije, kratka trka 6,5km:
– Kadeti/kinje 12-15 (2000-2003)
– Juniori/ke 16-19 (1996-1999)
– Seniori/ke 20+ (1900-1995)

• – Organizaciju natjecanja
• – Prijevoz odjeće do cilja
• – Okrepne stanice na 7. i 10. kilometru i u cilju
• – Nagradni fond

Medalje i pokali: Pokale dobivaju prva tri u muškoj i ženskoj konkurenciji, te po ekipama. Ekipe čine tri najbolja člana/članice pojedinog kluba. Prvo troje u svakoj kategoriji dobivaju medalje. Ostalo:

– Trka se održava bez obzira na vremenske uvjete
– Muškarci stariji od 70 godina i žene starije od 60 godina ne plaćaju startninu.
– Trka se boduje za Planinski kup 2015.
– Polasci autobusne linije sa Sljemena do Mihaljevca: 13:00; 14:00; 14:45; 15:15; 16:00.
 

Opis s nešto numeričkih podataka:
– Staza ima 13.7km dužine i 898m visinske razlike (start je na 113m, cilj na 1031m).
– Prosječni nagib iznosi 6,6 % (prva polovica 3,4%, druga 9,1%).
– Start je na početku Bakačeve ulice, kod spoja s Trgom Bana Jelačića.
– 1. km je kod ulice koja se zove Mala (spaja Novu ves i Medvedgradsku) i ima 12m visinske razlike, ustvari samo startni uspon po strmoj Bakačevoj.
– 2. km je 200m nakon što se uđe u Ksaversku (između Mirogojske i benzinske), i tu isto ima ukupno 12m uspona.
– 3. km je između Mlinarice i Mihaljevca, dodatnih 15m uspona.
– 4. km je na širokom lijevom zavoju Gračanske ceste, uspona 30m (3%).
– 5. km je isto u Gračanskoj, kod ulice Zvečaj, uspona 32m (3.2%).
– 6. km je na livadi prije tunela, uspona 43m, ali je završni nagib po Gračanskoj ipak malo žešći od 4.3%, s obzirom da ima jedan dobar ravni komad od kojih 300-tinjak metara po Gračanskom Dolju koji spaja cestu i tunel. Ispred tunela je prva okrepna stanica.
– 7. km je na pola puta od žičare do Vile Rebar (gdje je svojevremeno bio start istoimene trke), i početak pravog planinskog dijela trke. U tom dijelu uspona ima 45m. Na kraju asfaltnog dijela je i start kratke i juniorske trke, te mjerenje prolaznog vremena.
– 8. km je već na Leustekovom putu, točno na jedinom prijevoju, uspon 73m.
– 9. km je također na Leusteku, na pola puta do Adolfovca, uspon 82m. Adolfovac je na 9.8km
– 10. km je nešto malo prije nego staza prereže cestu, najravniji je dio Leusteka i ima 64m uspona. Na dijelu gdje Leustek siječe Sljemensku cestu je i druga okrepna stanica.
– 11. km je kod krajcanja s cestom i odvajanja za Runolist po Šumarevom putu, uspon 101m.
– 12. km je kod česme (odlično za osvježiti ukoliko bude vruće), 114m uspona. Završetak Leustekovog puta, tj. izlazak na cestu je na 12.9km.
– 13. km je kod popularnih Jaslica, na samom ulasku u Činovničku livadu, 78m uspona. Do kraja je još 700m u kojem je ukupni uspon 100m, ali ekstremno strmi dio ispod žičare od dna do Koloturea je dug samo 350m i ima čak 75m uspona.
– Cilj je na platou podno TV-tornja, na najvišoj točki Medvednice.