U subotu, 19.10.2019. starta kultna zagrebačka zimska liga, osamnaesta po redu. U proteklih 17 sezona statistika broja učesnika izgledala je ovako:
2002-03 = ukupno 110 (prosječno 48 po kolu)
2003-04 = ukupno 123 (prosječno 61 po kolu)
2004-05 = ukupno 168 (prosječno 63 po kolu)
2005-06 = ukupno 197 (prosječno 70 po kolu)
2006-07 = ukupno 253 (prosječno 91 po kolu)
2007-08 = ukupno 165 (prosječno 58 po kolu)
2008-09 = ukupno 233 (prosječno 73 po kolu)
2009-10 = ukupno 223 (prosječno 83 po kolu)
2010-11 = ukupno 270 (prosječno 85 po kolu)
2011-12 = ukupno 309 (prosječno 95 po kolu)
2012-13 = ukupno 326 (prosječno 97 po kolu)
2013-14 = ukupno 449 (prosječno 113 po kolu)
2014-15 = ukupno 416 (prosječno 107 po kolu)
2015-16 = ukupno 459 (prosječno 145 po kolu)
2016-17 = ukupno 403 (prosječno 128 po kolu)
2017-18 = ukupno 568 (prosječno 131 po kolu)
2018-19 = ukupno 520 (prosječno 125 po kolu)
Sva kola, tj. trke se održavaju u 10 sati ujutro, a trči se od restorana Šestinski Lagvić do TV-tornja na vrhu Medvednice. Postoje dvije kategorije: cestovna i planinska. Dužina cestovne utrke je 9,2 kilometra, a planinske 5,5km, s istom visinskom razlikom od 691 metar u obje konkurencije. Što znači da prosječni nagib ceste iznosi 7,5%, a planinske staze čak 12,5%, obzirom da fura direktno ka vrhu bez previše serpentina. Start je na početku «Poučne staze Miroslavec» (342 m n/v), a cilj na terasi «Vidikovca», najvišoj točki Medvednice (1033 m n/v). Ove godine će biti ukupno 14 kola, a u bodovanje ulazi 10 najboljih (5 bodova za svaki dodatni nastup preko tih deset). Nagrade će dobiti po 10 prvoplasiranih u svim konkurencijama (cesta, mrcina, pedina kombinacija) i u oba spola.
Termini ove zime su:
1. kolo 19.10.2019. subota!!
2. kolo 26.10.2019. subota!!
3. kolo 02.11.2019. subota!!
4. kolo 09.11.2019. subota!!
5. kolo 17.11.2019. nedjelja
6. kolo 24.11.2019. nedjelja
7. kolo 01.12.2019. nedjelja
8. kolo 08.12.2019. nedjelja
9. kolo 15.12.2019. nedjelja
10. kolo 22.12.2019. nedjelja
11. kolo 29.12.2019. nedjelja
12. kolo 12.01.2020. nedjelja
13. kolo 19.01.2020. nedjelja
14. kolo 26.01.2020. nedjelja
Rekordi staze: Dražen Dinjar 39:44 i Veronika Jurišić 45:46 na cesti, dok na Mrcini rekorde drže Nikola Špoljar (33:46) i Marukić Maja (40:47) – Rezultatska Rang-lista svih dosadašnjih učesnika
Na planinarskoj stazi (Mrcina) mogu nastupati natjecatelji sa ili bez štapova, i svi su u istoj konkurenciji.
PSI: Imamo i konkurenciju pasa. Startninu ne plaćaju, ali vlasnik da, a pas ne može sam, znači za oboje 30kn. Psa treba uredno prijaviti, s godištem, imenom i svojim prezimenom (jbg, takva je baza, mora se unijeti prezime). Znači kao i svaki drugi natjecatelj, a ne “ja trčim s Bobijem” i slično. Na kraju ćemo nagraditi i 3 najbolja psa, ili bolje rečeno pse s najboljim vlasnicima 🙂
Pedina kombinacija objedinjuje cestu i mrcinu na način da svaki kombinatorac mora imati minimalno po pet nastupa u obje konkurencije (a za svaki preko petog nastupa dobiva po 5 bodova). Zbog prevencije eventualnih sudačkih pogrešaka u cilju i kasnijih reklamacija (pošto je cilj svima na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme), na startu je potrebno prilikom prijave navesti u kojoj se konkurenciji nastupa: C-cesta, M-mrcina.
Trasa cestovne trke: Sljemenska cesta: Lagvić – Kraljičin zdenac – Kapelica Sv. Jakob – Grafičar – Žensko sedlo – Tomislavov dom – Vrh.
Trasa mrcine: Poučna staza do Kraljičinog zdenca – Blažur – Mrcina – Zadnja stanica žičare – Vrh (zabrana korištenja ceste). Trasa Mrcine nije definirana, može se ići bilo kojim planinarskim putem, ali je ovaj najkraći 🙂
Kako do starta:
– autom preko Mihaljevca, Tuškanca ili Britanca do Šestina
– gradskim autobusom, linija broj 102 Britanac-Mihaljevac (kreće s Britanca u 9:20), ili obrnuto (kreće s Mihaljevca u 9:10 i 9:50). U oba slučaja sići na stanici Šestinski trg, zatim pješke cca 300 metara pored crkve i groblja do restorana Šestinski Lagvić.
Preporuča se da se ponese ruksak ili vrećica sa suhom robom koju organizator vozi na vrh (molimo učesnike da ne nose velike ruksake jer se stvari ne voze šleperom!!)
Povratak po izboru:
– pješačenjem nazad po planinarskim stazama
– lagani jogging nazad po cesti
– privatan prijevoz
– gradski autobus (izvanredna linija Mihaljevac-Sljeme, ispred Tomislavca kreće na svaki puni sat).
Startnina 30kn, prijave na licu mjesta, sat vremena prije svakog kola, od 9 do 10h. Startnina uključuje: organizaciju natjecanja, prijevoz stvari do vrha, te u cilju kuhano vino, čaj i kolači, ovisno o vremenskim uvjetima. Startnina se može platiti i odjednom za cijelu sezonu u iznosu od 300kn.
Kontakti: Žana (098-273-331), Janko (091-503-2734).
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – CESTA:
2002-03 = Marijan Pedišić / Veronika Jurišić
2003-04 = Ivica Habuš / Nives Belošević
2004-05 = Dražen Dinjar / Višnja Škevin
2005-06 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2006-07 = Ivica Habuš / Veronika Jurišić
2007-08 = Frano Katić / Petra Gidak
2008-09 = Darko Krog / Veronika Jurišić
2009-10 = Marko Sobota / Veronika Jurišić
2010-11 = Željko Paver / Veronika Jurišić
2011-12 = Ivica Habuš / Kristina Crnko
2012-13 = Smolić Nikola / Veronika Jurišić
2013-14 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2014-15 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2015-16 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2016-17 = Mile Šikman / Veronika Jurišić
2017-18 = Neven Andrijašević / Veronika Jurišić
2018-19 = Goran Selanec / Veronika Jurišić
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – MRCINA:
2006-07 = Borko Prvan / Vlasta Jurlin
2007-08 = Mladen Čižić / Božena Buršić
2008-09 = Nenad Lovrec / Petra Herceg
2009-10 = Mladen Čižić / Odrljin Gordana
2010-11 = Mario Koštan / Odrljin Gordana
2011-12 = Nikola Smolić / Marta Peharda
2012-13 = Damir Rogić / Adrijana Šimić
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2016-17 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2017-18 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
DOSADAŠNJI POBJEDNICI – PEDINA KOMBINACIJA:
2007-08 = Nenad Lovrec / Gordana Odrljin
2008-09 = Mladen Čižić / Krušec Tadeja
2009-10 = Borko Prvan / Odrljin Gordana
2010-11 = Damir Rogić / Krušec Tadeja
2011-12 = Željko Paver / Milana Murgić
2012-13 = Damir Rogić / Sonja Šmitran
2013-14 = Nikola Smolić / Sandra Juhaz
2014-15 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2015-16 = Nikola Smolić / Adrijana Šimić
2016-17 = Nikola Smolić / Tamara Igrec
2017-18 = Ivan Murgić / Dolores Osvaldić
2018-19 = Nikola Smolić / Patricia Maras
Proglašenje lige će se održati na godišnjoj Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje u veljači.
Svi vi koji imate želju u skorije vrijeme istrčati neku ciljanu dužinu i za to ste odabrali stručno vodstvo ispred samostalnog natrčavanja po nasipu bez plana i programa, ovih dana kada nam je sunčeko napokon malo zasjalo na nebu (ili kupoli, što god vjerujete) suočeni ste s teškim izborom – imate ispred sebe sve moguće analogije pedagoških ustanova prebačenih u trkačku terminologiju – škole trčanja, akademije trčanja… uskoro očekujemo i postdiplomski trčanja i naslove tipa “postanite Akademik uz naše trenere”.
Iako nikako ne volimo taj naziv, zbog lakšeg razumijevanja novim članovima i mi smo odlučili naše pripreme nazvati ‘školom’ iako smo mi puno više od toga – mi smo jedna dobra ekipa koja zna za život drugačiji osim pustog zbrajanja kilometara… ekipa koja se zabavlja i druži… ekipa koja je drugačija.
Dakle, ne škola. Ekipa.
Ali sve su to naklapanja bez nekih konkretnih razloga i upravo zato mi vam ih ovdje donosimo čak 10:
1. Mi smo udarili temelje onome što se sada zove škola trčanja
Čudan smo mi narod, narod sklon zaboravljanju, što se najbolje vidi kada biramo političare na izborima. Isto tako je i u drugim stvarima kada je puno lakše stvoriti neku priču nego sagledati što se zaista dogodilo – plan pripremanja običnih ljudi za istrčavanje neobičnih dužina nastalo je u glavi glavnog trenera i predsjednika našeg kluba Janka tamo pradavne 2010. godine. Tada je on osmislio program za prvu generaciju škole trčanja 2011. godine i uspješno ih doveo do polumaratona i kasnije do maratona. Dakle, bez obzira na marketinška imena u daljnjem razvoju trkačkog buma u Hrvatskoj, imajte na umu da je to proizod Dragana Jankovića koji je imao dobru viziju nakon jedne obilne porcije halucinogenih gljiva. Šalimo se, naravno. Za gljive, ne za viziju.
2. Vode vas ljudi s puno kilometara u tenisicama
Naravno da je naobrazba bitna i da ne želite da vašu upalu slijepog crijeva tretira stolarski šegrt umjesto liječnika, ali u trčanju stvari nisu baš tako crno bijele. Završiti Kineziološki faks i smatrati se autoritetom za dugoprugaške treninge malo je pretenciozno, naročito zato što osim čiste matematike, taj posao možete raditi jedino ako imate vlastito dugogodišnje iskustvo u tom polju – iskustvo koja ćete prenijeti drugim ljudim umjesto citirati im ono što piše u udžbenicima. Naši treneri su vrlo iskusni trkači – Silvia Šimunovićkoja je na zadnjem zagrebačkom maratonu ostvarila impresivan rezultat od 2:56:41, te Zoran Kos, bivši specijalac, trenutno triatlonac i Iron Man su dvoje visokomotiviranih, dragih ljudi koji će s vama rado uz pivo popričati o svim vašim trkačkim problemima i uvjeriti vas da ste u dobrim rukama (nogama). Naravno, sve to nadgleda glavni trener spomenut u točki broj 1.
3. Volimo partijati
Sad se vi pitate – a tko ne voli? Pa kad me već cimate, autor ovog teksta je asocijalna kreatura koja ne voli druženja, ali hvalabogu u totalnoj sam manjini. U Sljemenu smo poznati po tome da opako treniramo, ozbiljno se spremamo i ostvarujemo vrhunske rezultate… ali kad se štoperice zaustave i proglašenje završi vidjet ćete da s istim elanom s kojim smo do maloprije peglali kilometre sada trusimo pivu i hranu koja je stavljena pred nas. I volimo pjevati. Jako volimo pjevati. Naročito u busu kad idemo s utrke što zna biti super veselo svima osim onima koji žele spavati, ali takvih nema puno. Sve u svemu, sport i glazba. Doslovno.
4. Imamo čak 10 naprednih grupa
Kada jednoga dana prođete početni program priprema (PPP) sigurno ćete htjeti nešto više i zato ćete biti poslani u naprednu grupu u kojoj možete odabrati hoćete li (i možete li) trčati u grupi koja pegla normu za OI ili u onoj jogerskoj na začelju. Svi vi koji želite trčati pronaći ćete svoju ekipu koja se kreće otprilike istom brzinom kao vi. Hoće li tamo biti bar jedna osoba koja kvari idiličan trening lošim vicevima i dogodovštinama iz ureda? Vjerojatno. Ali to je nebitno – imate slušalice, imate ekipu, trčite i vama je super. Kumbaja. Samo bez držanja za ruke.
5. Imamo svoje prostorije / svlačionice…
Ako mislite da je to default za sve klubove, grdno bi se prevarili. Malo njih (ako išta) ima fiksnu bazu koja je ljeti hladna, a zimi topla gdje se možete doći, presvući, ostaviti stvari i otići na mjesto početka treninga udaljeno svega stotinjak metara od kluba. U njima ćete zimi moći popiti čaj, ljeti neki izotonik ili cedevitu (ili vodu ako nismo stigli ništa smućkati) i u miru se presvući u suhu robu ne razmišljajući je li onaj perv koji se parkira blizu vašeg auta kad se presvlačite na parkingu sada u blizini i gleda vas dalekozorom. Totalna diskrecija i komocija.
6. …i kafić odmah pored kluba.
Iako se najviše volimo družiti u klubu nakon treninga, vrata do ulaska u naš klub nalazi se kafić Time u kojem se možete napričavati s kolegama, a koji ljeti ima ogromnu terasu na kojoj ćete s guštom žvakati proteinske pločice nakon subotnjih dužina.
7. Često putujemo
Nema ništa bolje od sjedanja u bus nakon odrađenih priprema i odlaska u neki talijanski gradić kako bi tamo kapitalizirali svoje treninge osobnim rekordom na nekoj od njihovih ravnih utrka. Pohodili smo do sada Ravennu, Ferraru, Bresciu, Veronu, Palmanovu… i svake godine idemo nekuda. Ljeti se čak ekipiramo i odemo svi skupa na Durmitor gdje planinarimo, trčimo, pijemo i udišemo divan zrak na 1400 metara nadmorske visine. S obzirom da smo prilično dinamični, uvijek izmišljamo neke nove destinacije i ovo vam je prilika da vidite ako ne svijet, onda barem neke gradove u 400 kilometarskom radijusu od Zagreba. Još nismo skupa išli na more ali kako je krenulo ne čini mi se ni ta opcija nemogućom…
8. Program priprema traje čak 6 mjeseci
Možda vam se to čini kao dugački period ali vjerujte nam kad vam kažemo da je ključ dobro pripremljenog trkača, koji neće vući ozlijede još godinu dana nakon priprema, postepen i umjeren put prema ciljanoj dužini. Naši treninzi će vam se na početku činiti užasno sporima i mislit ćete da ne napredujete… a onda ćete nakon mjesec dana pogledati unatrag i shvatiti da ono što ste nekad jedva pretrčali sada radite za zagrijavanje. To vam je kao kod dijete – svaki dan se važete i gledate u ogledalu i mislite da ste uvijek isti, ali mjesec dana kasnije kad upadnete u traperice koje niste nosili od srednje škole vidite koja je razlika u obujmu struka. Mi smo ta dijeta. Samo lijepa, ne ona u kojoj gledate kolegu s krafnom i razmišljate kako da ga eliminirate i gdje da sakrijete njegovo tijelo nakon što mu ju oduzmete iz ruke.
9. Imamo psa
Sljemenka je aljaški malamut i ujedno neslužbena maskota kluba – gdje god vidite nju, znate da su Sljemenaši u blizini. Osim kad se Sljemenka izgubi na Sljemenu, onda možda ne. Volimo pse i nemamo ništa protiv da dovedete svog ljubimca sa sobom na trčanje dokle god trčite iza grupe i vaš ljubimac je na lajni. Imali smo do sada puno pasa koji su na kraju ostvarili bolje rezultate na utrkama od svojih ljudi s kojima su trenirali…
10. Organiziramo čak 6 super utrka u Hrvatskoj
Hendrix polumaraton, Boroša, Medvedrun, Sljemenski Maraton, GRAWE Noćni Maraton, SljemeTrail… to su sve utrke iz naše radionice. Sad se pitate kakve to veze ima sa školom trčanja? Pa ovakve – ako trenirate u klubu koji osim vrhunskih rezultata pojedinaca iz njega, iskusnog glavnog trenera i odličnih trenera koji će vas voditi organizira još i pola tuceta kvalitetnih i vrlo posjećenih utrka, čovjek se ne može oteti dojmu da pomisli – okej, možda ovi ljudi znaju stvar, dvije o trčanju… Znamo, ali i dalje učimo. I sebe, a onda posljedično i vas.
Mogli bi sada skrenuti u patetiku i nabrajati koliko je tu bilo suza radosnica nakon ulaska u cilja, parova koji su se u klubu upoznali, oženili, dobili djecu, odselili u Njemačku… ali nećemo. Zaključit ćemo ovaj tekst samo jednom vrlo mudrom konstatacijom – možda su neke škole bolje opremljene dresovima jer su ugrabile jakog sponzora… možda su neke zakupile jumbo plakate pa ste za njih čuli prije nego za našu… možda… ali ono što mi imamo, a drugi nemaju je ona dodatna komponenta – mi smo ekipa, a oni su grupe.
I to je, dragi naši, ukratko zašto mi mislimo da bi vam kod nas bilo najljepše 🙂
A i volimo piti pivo… ne znam jesam li to spomenuo negdje…
Prijaviti se u novu generaciju trkača početnika koja starta sa svojim pripremama početkom ožujka možete učiniti ovdje.
gdje ćete ujedno pronaći sve stvari vezane uz termine, cijene i ostale sitnice koje bi vas mogle zanimati.
Završena je 16. po redu Zimska liga Lagvić, najmasovnija do sada. Stoga, malo brojčanih rekordnih i zanimljivosti iz ove zime:
1963 – ukupan broj nastupa (rekord)
689 – broj bodova osvojenih na Mrcini Nikole Smolića (rekord)
642 – broj bodova osvojenih na cesti Nevena Andrijaševića (rekord)
568 – ukupan broj učesnika (rekord)
313 – ukupan broj učesnika na Mrcini (rekord)
151 – broj nastupa Velimira Stiasnog u ovih 16 zima (rekord)
118 – broj pobjeda Veronike Jurišić u ovih 16 zima (rekord)
36 – broj pasa koji su službeno nastupili ove zime (rekord)
24 – ukupan broj pobjeda na Mrcini Nikole Smolića (rekord)
15 – broj kola koja su održana ove zime (rekord)
6 – uzastopni broj osvojenih liga Veronike Jurišić (rekord)
Idemo redom:
CESTA, muškarci: Pobjeda Nevena Andrijaševića, maksimalno zaslužena i uvjerljiva. U svojoj 52-oj godini života postavio je osobni rekord 44:58, čime je ujedno imao i najbolji učinak sezone (89.94), drugi u povijesti, jer rekord drži Nikica Smolić, koji je lani, u svojoj 56-oj godini išao 45:57, što mu je donijelo 91.09 boda (što je razlika cca 1-2 sekunde). No, Neven je postavio ipak dva lijepa rekorda, koji će se teško rušiti u narednim zimama: skupio je u ovoj sezoni čak 642 boda, što do sada nije uspjelo nikome, i napravio je najveću bodovnu razliku do sada ispred drugoplasiranog, 39 bodova! U poredak prvih 10 su se uguzila i dva dinosaurusa, koji su na Lagviću od prve sezone: Sead Bačevina i Ante Blažanin. Ukupno su nastupila 173 trkača u ovoj konkurenciji, troje od njih je uknjižilo sve nastupe (Paver, Bačevina, Brkić), a top 10 izgleda ovako:
Neven Andrijašević 642
Goran Selanec 603
Vedran Krčadinac 601
Željko Paver 59
Stjepko Jančijev 589
Alen Štefanić 586
Luka Bielen 563
Sead Bačevina 514
Ante Jerić 509
Ante Blažanin 509
CESTA, žene: Dugogodišnji status quo, šesta uzastopna i 12-a ukupna pobjeda za Veroniku Jurišić. Rezultati joj nisu u padu, a hendikep joj je svake godine sve veći. U kontinuitetu dobiva malo ispod 90 bodova u svakoj trci, a s druge strane, ni jedna druga cura u ovih 16 godina nije dobila na ligi više od 80. Tako da je i ubuduće teško očekivati neku promjenu na vrhu. Prijašnjih sezona se moglo upasti u prvih 10 i bez optimalnog broja nastupa, ali više ne. Konkurencija je žešća, ukupno 74 natjecateljice, i ovo je prvi put da imamo ful top 10 u kojem su sve cure imale po 7 ili više nastupa:
Veronika Jurišić 634
Katica Rumbočić 528
Tanja Šarić 510
Sanda Brumen 492
Dolores Osvaldić 481
Nataša Dobrenić 443
Ana Štefulj 439
Željka Kruc 418
Alenka Urdih Štefanac 412
Iva Džeba 410
MRCINA, muškarci: Peta pobjeda za redom Nikice Smolića, što će se isto tako teško promijeniti narednih zima, jer čovjek ne stari a hendikep raste. Osim toga, pobjedio je na 6 od 15 trka, a u zadnjem kolu je, u svojoj 57-oj godini života postavio rezultat 37:04, čime je postavio drugi rezultat lige po učinku (97.72 boda), uz opasku da je i prvi njegov iz prošle zime, kad je s rezultatom 36:18 osvojio 97.91 boda (cca 4 sekunde razlike). Kad izuzmemo Nikicu, koji je sve ostavio sa 100 i više bodova prednosti, fajt za vrh je bio žestok, jer su svi od 2-10. mjesta unutar 60 bodova, s tim da je od ukupnog broja trkača u uvoj disciplini 182, njih 25 imalo po 7 i više nastupa, a trojica sve (Bodić, Mikša, Špehar). U top 10 su ušli sljedeći:
Nikola Smolić 689
Tomislav Lepan 589
Ante Bodić 569
Ivan Murgić 566
Goran Mikša 561
Zvonko Vida 551
Nenad Vukadinović 538
Davor Poljanec 538
Boris Petrović 536
Matija Lojen 530
MRCINA, žene: Treća pobjeda Adrijane Šimić u posljednjih 5 godina. Mada je ovo rezultatski bila zima Petre Kontić, hendikep i upornost su na kraju prevagnuli. Rekordan broj žena na Mrcini i jaka, zanimljiva konkurencija doprinijeli su da je ovo bio najuzbudljiviji segment Lagvić lige ove zime. Rekordi su padali na svakom kolu, i na kraju na all-time rang-listi 15 najboljih rezultata na Mrcini čak 10 ih je postignuto ove zime. Ovogodišnja zimska baza je izbacila u prvi plan novi val Sljemenašica (Maras, Marjanović, Ptiček, Igrec, Lovrić, Kulić, Osvaldić, Jergović, Markotić, predvođene ove zime nepobjedivom Kontić), koji će poharati ciljne liste na trailovima ovog proljeća. Od ukupno 98 cura koje su trčale Mrcinu, čak ih je 17 imalo optimum, a Patricia Maras je otrčala sva kola. Poredak top10:
Adrijana Šimić 557
Petra Kontić 542
Patricia Maras 529
Lucija Ptiček 493
Irena Smojver 492
Kristina Marjanović 491
Marija Lovrić 482
Sonja Šmitran 479
Petra Kulić 473
Danijela Kos 453
PEDINA KOMBINACIJA: Čak 80 trkača i trkačica je ove zime kombiniralo Cestu i Mrcinu (51+29), A Kristina Marjanović i Goran Đogolović su jedini koji su trčali i kombinirali sva kola. Top 10:
Dolores Osvaldić + Ivan Murgić
Kristina Marjanović + Dobriša Dobrenić
Sonja Šmitran + Goran Đogolović
Lucija Ptiček + Borko Prvan
Tamara Igrec + Miroslav Benjak
Nataša Dobrenić + Tomislav Lepan
Elza Božić + Ivica Čajko
Anita Štefić + Tomislav Harapin
Tamara Markotić + Domagoj Dorotić
Dunja Popara + Saša Vegi
I na kraju šećer – konkurencija pasa! Proglašavamo samo pasiće s Mrcine, obzirom da savjetujemo vlasnicima da ih ne vode na Cestu, što velika većina i radi, tako da ih na Cesti gotovo i nema. Tako su 32 četveronožna njuškala imala vrlo napetu sezonu, i čak 7 od njih je skupilo potreban optimum od 7 ili više trka. Na kraju pobjeda za Petrinog Zuma, koji je imao tu sreću da ima najbržeg vlasnika, i naravno, da ga može pratiti. Najbrži rezultat zime ima Harley (39:34), i to je jedini brzinski rekord lige u ovoj sezoni, a prva 3 psa iz top 10 generalnog poretka će dobiti svoje nagrade:
Zum 542
Juta 517
Harley 512
Mia Lija 462
Čera 417
Leeloo 391
Sljemenka 343
Rina 323
Mile 265
Terra 238
Proglašenje lige će se održati u sklopu Godišnje skupštine kluba, u Pivani Zagrebačke pivovare, kako i doliči, u petak 09.02. od 18h.
Po 3 najbolja rezultati ove zime: CESTA M: Nikola Špoljar 41:17, Vinko Vrebac 43:09, Vedran Gračan 43:55
CESTA Ž: Veronika Jurišić 47:19, Željka Šaban Miličić 52:42, Katica Rumbočić 54:17
MRCINA M: Vedran Gračan 36:39, Tomislav Lepan 36:45, Nikica Smolić 37:04
MRCINA Ž: Petra Kontić 42:09, Dolores Osvaldić 43:56, Petra Kulić 45:24
Najmasovnije kolo: 24.12.2017. – 154 (75 na Cesti + 79 na Mrcini)
Prosječan broj učesnika po kolu: 131 (59 na Cesti + 72 na Mrcini)
Kroz dosadašnjih 16 zima održana je ukupno 166 trka, a ligu je pohodilo 1989 trkača u muško/ženskom postotku 73:27, ili bolje rečeno skoro 3:1. Na Cesti je trčalo njih 1270, a na Mrcini 1144. Ukupni prosjek sa svih održanih trka je 101 po kolu, što znači da je zabilježeno 16766 nastupa u totalu.
Na prvom kolu lige, održanom prije 16 godina (10.11.2002.) nastupilo je ukupno 40 trkača (samo tri puta kasnije ih je bilo manje od toga, sva tri puta po 38). Od tih Solunaca neki su još uvijek aktivni pa su trčali Lagvić i ove zime, red je da ih spomenemo: Veronika Jurišić, Miroslav Jakasović, Borko Prvan, Velimir Stiasni, Mile Mioković, Bačevina Sead i Franjo Vasung, dok su u organizaciji sudjelovali onda i sad Žana Rajić i Dragan Janković.
Na kraju se zahvaljujemo svim učesnicima na odanosti i privrženosti ovoj kultnoj zagrebačkoj ligi, koji su tijekom ove zime popili više od pola tone kuhanog vina i čaja, te izjeli preko 100 kilograma slatkiša. Posebno se zahvaljujemo našem ovogodišnjem partneru, trkačkom dućanu RUN&TREK, koji je osigurao vrijedne poklon bonove za one najbolje i najodanije ljubitelje Lagvića u vrijednostima:
– 1000kn za bilo koji rekord staze (Mrcina ili Cesta, M + Ž)
Hrvatski atletski savez je objavio tabelu uspješnosti klubova za 2017. godinu. Atletski klub Sljeme je osvojio na kraju 10. mjesto, četvrtu godinu za redom. Pri tom je skupio 37,564 boda i bio najuspješniji klub vanstadiosnke atletike, sedmi put za redom. Najbliži konkurenti su nam u toj klasi bili AK Dubrovnik (22,003) na 17., AK Maksimir (21,147) na 18., AK Varaždin (13,979) na 26,. AK Žumberak (11,194) na 33., AK Rudolf Perešin (11,159) na 34. mjestu itd. Tijekom 2017. je konkurencija bila jača nego ikad prije, obzirom da je participiralo rekordnih 85 klubova iz cijele zemlje, a pobjednik AK Agram je postavio i rekordan broj osvojenih bodova – LINK na tabelu.
Ispred nas su samo klubovi s velikim pogonom stadionske atletike, s hrpom disciplina u sprintevima, skokovima, bacanjima i srednjim prugama, te s povremenim nastupima i u vanstadionskim disciplinama. Naš plasman i bodovni saldo je mogao biti i bolji, ali lani nije održano ni svjetsko ni europsko prvenstvo na 100km, našoj najjačoj disciplini. U kojoj smo, primjerice, u 2016-oj osvojili skoro 15,000 bodova, zahvaljujući odličnim plasmanima Nikoline Šustić i Veronike Jurišić na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
Osim toga, pravilnik o uspješnosti klubova nam nije sklon, kao uostalom ni drugim klubovima koji se bave pretežito vanstadionskom atletikom, obzirom da je fokusiran više na stadionske i olimpijske discipline, među kojima npr. nema gotovo ničega što je nama primarno: kros, polumaraton, planinsko trčanje na kratke i duge staze, trail, te ultraške discipline na 100km i 24 sata. Dakle, doslovno sve osim maratona.
LINK na pravilnik o uspješnosti klubova. U prvoj koloni su osvojene medalje na međunarodnim natjecanjima, u kojoj nema mjesta za ekipne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava u vanstadionskim disciplinama. Tu npr. uopće ni na koji način nisu vrednovane tri ekipne medalje koje su naše cure osvojile na ultraškim prvenstvima zadnjih par godina, dok s druge strane stadionske sprinterske štafete jesu, mada imaju jednak status (ekipni). Isto vrijedi i za sljedeću kolonu, tj. za plasmane 4-16. mjesta na velikim natjecanjima. Tu plasmani naših cura u disciplini 24 sata (8. mjesto na prvenstvu Europe u francuskom Albiu i 5. mjesto na prvenstvu Svijeta u irskom Belfastu), isto tako nisu vrednovani, mada se radi o sasvim lijepim i konkretnim uspjesima, puno većim od onih koji se vrednuju. Ne treba spominjati da fenomenalne trke i pobjede naših ultrašica na svjetski najpriznatijim ultramaratonima Passatore od 100 km i Spartathlon od 246 km također nemaju nikakav učinak kroz tu tabelu, međutim to je i očekivano, jer se ne vrednuju ni stadionski nastupi na raznim mitinzima, čak ni onim najviše klase.
Po četvrtom kriteriju, u kojem se vrednuju rekordi, opet slično. Iako su naše cure (Veronika Jurišić i Antonija Orlić) u zadnje 3 godine 3 puta popravljale državni rekord na 24 sata i dovele ga na iznimno visoki međunarodni nivo (232 km), nismo za to dobili niti jedanput niti boda, jer se ta disciplina ne računa. Sedmi kriterij (kupovi) isto tako vrijedi samo za stadionske kupove. Kupovi u cestovnom i planinskom trčanju se ne vrednuju, a mi smo u 2017-oj npr. osvojili treće mjesto Cestovnog i bili pobjednici Planinskog kupa. Osma kolona nam isto tako nije sklona iz nekoliko perspektiva: obzirom na narav, tj. nestandardiziranost naših disciplina, planinsko, ultra i trail trčanje nemaju nikakav status u mađarskim (IAAF) tablicama, a to su 3 naše najjače discipline u kojima smo ove godine bili apsolutni ekipni prvaci, s mnoštvom pojedinačnih medalja. Podatak da se vrednuje samo prvih 20 atletičara svakog kluba nam isto tako ne odgovara jer imamo vrlo gustu kvalitetu tzv. drugog razreda atletičara, pa se mnogima rezultati ne priznaju za tu tabelu (da pojasnim – puno bolji bi bili u odnosu na ostale klubove kad bi se npr. vrednovalo 50 najboljih).
I za kraj, deveti stupac (broj registriranih članova) je isto tako prilagođen stadionskoj atletici, pa se veterani računaju već s 35 godina starosti, što je normalno za stadionsku atletiku u kojoj gotovo da nema nikoga starijeg, dok je u vanstadionskim trčanjima ogromna većina starija od 35, a oni najbolji tek tada dostižu svoj zenit. Stoga, 100 bodovi za registriranog seniora i samo 20 za registriranog veterana je prevelika razlika, a nama pogotovo ne odgovara jer nam je lani 2/3 registriranog članstva imalo 35 ili više godina. Kad se sve skupa zbroji, deseto mjesto ispada još veći uspjeh 🙂
Sve u svemu, pravilnik je zadnji put dorađivan prije više od 5 godina. U međuvremenu je u hrvatskoj vanstadionskoj atletici došlo do velikih promjena: desio se trkački pokret koji je, između ostalog, rezultirao povećanjem broja i registriranih atletičara i novih klubova u tim disciplinama; stasale su nove discipline (planinsko trčanje na duge staze, ultra 100km, ultra 24 sata, trail); desio se veliki uspjeh naših ultrašica na globalnom nivou. Vrijeme je da pravilnik reagira na postojeće, ne tako male promjene, obzirom da su vanstadionska trčanja na izvjestan način obogatila hrvatsku atletiku u tom periodu. Atletika pak, kao globalni sport, za razliku od velike većine ostalih, je imala sreću da se razvija i širi brzinom požara, i to isključivo zahvaljujući vanstadionskim disciplinama. Svjedoci smo, sad već tko zna kojeg po redu svjetskog buma cestovnog trčanja, ali i nove histerije trail trčanja, velike rezultatske ekspanzije ultraških disciplina, u kojima rekordi padaju gotovo na mjesečnoj bazi, a što je najbolje – mi smo sastavni dio te progresije na svjetskom nivou. Hrvatski atletski savez je dobro i pozitivno reagirao na te promjene uvođenjem tih novih disciplina u program državnih prvenstava i poticajnim slanjem hrvatskih ekipa na velika natjecanja, međutim, po pitanju pravilnika o uspješnosti kasni se u apdejtanju istog, što ide nauštrb klubova koji gotovo isključivo participiraju samo van stadiona.
Evo i službenog priopćenja Hrvatskog atletskog saveza:
AK Agram najbolji je atletski klub u 2017. godini u Hrvatskoj temeljem Pravilnika o bodovanju uspješnosti klubova (koji je donesen još 2012., a vrijedi od 2013. godine i od tada nije mijenjan) kroz 10 različitih kriterija. Četvrti je to naslov za ovaj klub u deset sezona i treći zaredom od kada se klubovi boduju na ovaj način. Osvojivši ukupno rekordnih 190.750,5 boda AK Agram pretekao je za više od 71.000 bodova drugoplasirani AK Dinamo-Zrinjevac koji je osvojio 119.643,5 boda. To je u apsolutnom iznosu najveća razlika koja je u proteklih 10 sezona pobjednički klub ostvario u odnosu na drugoplasirani. Treće mjesto pripalo je ASK-u koji je osvojio ukupno 88.452,5 boda. Tako je poredak prva tri kluba u 2017. ostao isti kao i u 2016. godini. Nakon ova tri kluba slijede Mladost, Slavonija-Žito, Zagreb-Ulix, Kvarner, Sloboda, Svetice, Sljeme, itd. Ukupno je bodovano 84 kluba, a poredak svih klubova s pripadajućim bodovima možete vidjeti ovdje. AK Agram bio je najbolji u 6 od 10 kriterija – nastupi na međunarodnim natjecanjima, rekordi, medalje na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske, ekipna prvenstva, kupovima i organizacija natjecanja.
Od vodećih klubova, najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu napravio je Agram, a slijede ga Mladost i Slavonija-Žito. Značajan pad u broju osvojenih bodova zabilježio je Zagreb-Ulix, a slijede ga Kvarner i Sljeme.
Kao i uvijek do sada, zanimljivo je pogledati i bodove po pojedinim kriterijama. Po 1. kriteriju (medalje na međunarodnim natjecanjima) najviše bodova pripalo je Mladosti i to 11.750 bodova. Odmah iza Mladosti je ASK sa 10.900 bodova te Agram sa 10.550 bodova. Gledajući zajedno prva tri kriterija (međunarodna natjecanja) uvjerljivo najbolji je Agram sa ukupno 27.645 bodova, dok je ASK drugi sa 20.985 bodova, treća je Mladost sa 17.247,5 boda. Po 4. kriteriju (rekordi) uvjerljivo je prvi Agram sa 15.300 bodova. U slijedeća tri kriterija – bodovi za osvojene medalje na PH (67.550), ekipna PH (11.460) i kupovi (18.731,5) dominirao je, kao i proteklih sezona AK Agram koji je skupio čak 97.741,5 boda u samo ova tri kriterija dok je drugoplasirani Dinamo-Zrinjevac skupio 56.593,5 boda. U 8. kriteriju u kojem se boduje 20 najboljih rezultata po IAAF bodovnim tablicama imamo dva kluba s prosjekom preko 1000 bodova, a to su Dinamo-Zrinjevac s prosjekom od 1.028,8 bodova i Agram s prosjekom 1.022,5 bodova. U 9. kriteriju (broj registriranih atletičara u HAS-u) prvo je mjesto preuzela Mladost sa 21.590 bodova (za 470 registrirana atletičara).
I dalje imamo 7 klubova koji su bili plasirani u prvih 10 tijekom svih 10 sezona od kada se boduje uspješnost klubova. To su Agram, ASK, Dinamo-Zrinjevac, Kvarner, Mladost, Slavonija-Žito i Zagreb-Ulix. Među prvih deset još je povremeno ulazilo 6 klubova – Sloboda, Istra, Međimurje, Zadar, Svetice i Sljeme. S obzirom da se Pravilnik o bodovanju uspješnosti klubova kroz ovih deset sezona mijenjao, apsolutni iznosi osvojenih bodova ne mogu se uspoređivati kroz sezone, puno je realnije sagledati uspone i padove klubova kroz postotak osvojenih bodova za svaki klub u odnosu na ukupni broj bodova u toj sezoni. Trendove spomenutih 7 klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona kao i trendove prvih 10 klubova u 2017. godini kroz proteklih 10 sezona možete vidjeti preko sljedećih linkova:
Ove sezone je nastupilo ukupno 37 trkača (20 + 17), a pobjednici su:
1. mjesto Petra Kontić i Ante Bodić
2. mjesto Nataša Dobrenić i Zoran Glavočić
3. mjesto Martina Francetić i Dražen Krajcar
Najbolji će biti nagrađeni na Skupštini Atletskog kluba Sljeme, tamo negdje početkom ožujka.
Kao i lani, neki će učesnici biti nagrađeni poklon bonovima dućana sportske opreme RUN&TREK:
750kn za pobjednike na cesti i mrcini (žene + muškarci). Kako je Šikman ozlijeđen i ne trči, konkurencija u muškoj cesti je skroz open, a konkuriraju prije svih Neven Andrijašević, pa onda Goran Selanec, Nikola Štefanić, Željko Paver, Vedran Krčadinac, Stjepko Jančijev i Luka Bielen. Kod cura će vrlo vjerojatno opet pobijediti Veronika, ali pod uvjetom da odradi još potrebnih 5 trka, u protivnom bi joj titulu i bon mogla uzeti Katica Rumbočić. Glede Mrcine, stvari su vrlo čiste – Nikica je neprikosnoven u muškoj konkurenciji, dok je u ženskoj dvoboj između Petre Kontić i Adrijane Šimić. Razlike su bodovno male, tako da može na kraju odlučiti i jedan (ne)dolazak, tj. pet nagradnih bodova.
1000kn za rekorde na Mrcini i Cesti (žene + muškarci). Bonovi će po svoj prilici ostati nesikorišteni obzirom da se nitko ove zime nije približio rekordima;
muška Cesta, rekord 39:44, najbliži ove godine Nikola Špoljar 41:17
ženska Cesta, rekord 45:46, najbliža ove godine Veronika Jurišić 48:50
muška Mrcina, rekord 33:46, najbliži ove godine Vedran Gračan 36:39
ženska Mrcina, rekord 40;47, najbliža ove godine Petra Kontić 45:03
500kn za 100. nastup može osvojiti samo Stjepko Jančijev, ali uz uvjet da odvrti svih preostalih 8 kola do kraja lige, obzirom da imamo još osam kola, a on 92 nastupa.
250kn je već osvojio Ante Bodić (51), a od aktualnih, tj. onih koji su viđeni ove zime, šanse imaju Tomislav Harapin i Veljko Magdalenić (49), te Vedran Krčadinac (43).
Bonovi će isto tako biti uručeni na godišnjoj Skupštini kluba.
