U slovenskom dijelu Julijskih Alpa u subotu 18.06. je održano 13. Svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju na duge staze. Startalo se i završavalo u malom mjestu Podbrdo, u okviru tradicionalne trke GM4O (Gorski maraton 4 občin), koja je pak od nedavno dio Trail Running Festivala.
Po treći put je nastupila i reprezentacija Hrvatske, u kompletnom sastavu, što znači s dovoljnim brojem trkača za ekipni plasman. Na dosadašnjim prvenstvima smo postizali sljedeće rezultate:
2011 (Podbrdo, SLO): muška ekipa 11. mjesto, ženska ekipa 7. mjesto. Pojedinačni plasman: Veronika Jurišić (19), Ingrid Nikolesić (25), Senka Senković (44), Lovelos Slovinac (39), Marko Sobota (90), Renato Pomahač (119).
2015 (Zermatt, SUI): ženska ekipa 5. Mjesto. Pojedinačni plasmani: Nikolina Šustić (18), Veronika Jurišić (21), Antonija Orlić (39), Ingrid Nikolesić (41), Lovelos Slovinac (35), Nikola Špoljar (39).
Ove godine: muška ekipa 11. mjesto, ženska ekipa 7. mjesto. Pojedinačni plasmani: Veronika Jurišić (25), Maja Marukić (37), Antonija Orlić (40), Nikica Smolić (53), Igor Goričanec (57), Ante Živković (60), Krešimir Balaško (69).
Glavna karakteristika ovog prvenstva je izuzetno teška staza s maksimalno strmin i dugačkim usponima (ukupno 2800m), ali isto tako i nizbrdicama, što u zbroju daje zavidnih 5600 metara visinske razlike. Za tu priliku je organizator na teškoj, ali vrlo atraktivnoj stazi, postavio čak 18 okrepnih stanica. Koliko je zahtjevna trka bila možda najbolje govore pobjednički rezultati, Rambaldinija u muškoj konkurenciji 3:44, te Conway u ženskoj 4:29!! Možda pravu sliku daje usporedba Veronikinog rezultata (4:59) na ovom prvenstvu i njezinim uobičajenim rezultatima na Sljemenskom maratonu (ispod 3:30), za koji svi kažu da je paklen!
Naši reprezentativci su bili dobro zatečeni ovakvom stazom, unatoč upozorenjima da se još nisu sretali s nečim sličnim, ali su se svi dobro borili, završili tešku trku i dobro predstavljali našu zemlju u konkurenciji 25 svjetskih zemalja. Osim standardno dobre Veronike, kojoj ipak ne odgovaraju ovako izuzetno strme nizbrdice, najbolji u našoj ekipi je bio, pomalo iznenađujuće, naš najstariji član Nikica Smolić s rezultatom 4:45:14. Osim u našem timu, Nikica je bio i daleko najstariji učesnik prvenstva (rođen 1961), pet godina stariji od sljedećeg najstarijeg, danskog trkača Rasmusena (kojeg je, btw dobio). Osim toga, mislim da je Nikica ovim nastupom postao najstariji hrvatski atletski reprezentativac u svim disciplinama, a nebi bilo nikakvo čudo da to isto vrijedi i za ostale sportove.
Treba reći da su žensku reprezentaciju činile isključivo Sljemenašice (Veronika, Maja, Antonija), obzirom da su na izbornoj trci na Krndiji osvojile prva tri mjesta. Kod muškaraca je Samo Nikica iz Sljemena, dok su Igor Goričanec iz AK Varaždina, Ante Živković iz AK Dubrovnika, te Krešimir Balaško iz AK Svetice, također 4 prvoplasirana s izborne trke.
Rezultati muškaraca: 1. Alessandro Rambaldini, ITA – 3:44:52
2. Marco De Gasperi, ITA – 3:46:12
3. Mitja Kosovelj, SLO – 3:46:33
53. Nikica Smolić, CRO – 4:45:14
57. Igor Goričanec, CRO – 4:49:02
60. Ante Živković, CRO – 5:02:57
69. Krešimir Balaško, CRO – 6:13:52
Veliki uspjeh naših članica na Passatore-u, najvećem ultraškom spektaklu u Europi, na kojem je ove godine nastupilo više od 2000 trkača. Već se puno puta dogodilo da na našim lokalnim trkama Sljemenašice zauzmu sva tri prva mjesta, nekoliko puta čak i na državnim prvenstvima (maraton, planinsko trčanje na duge staze, 100km), ali ovo je prvi put da su to napravile na renomiranom međunarodnom natjecanju najvišeg ranga.
I to na kakav način! Osim što je u krajnje otežavajućim okolnostima (temperatura preko 30°C) Nikolina pobijedila i ostvarila drugo najbolje vrijeme u 44-godišnjoj povijesti ove trke i trenutno najbolji rezultat u svijetu, i ostale naše cure su u potpunosti briljirale, a to će vam uskoro pokazati statistika:
Nikolina je prva žena koja je upala i na muško postolje, do sada je najbolji plasman jedne žene bio, gle čuda – isto tako Nikolinin od lani, kada je osvojila 7. mjesto. Žene su u ove 44 godine vrlo rijetko ulazile u top 10 ukupnog poretka, samo dva sedma i dva osma mjesta. I Veronika je ove godine također ušla u top10 (8. mjesto), što je isto prvi put u povijesti da su dvije žene među 10 najboljih, isto tako po prvi put da jedna žena plasmanom u top 10 nije pobijedila žensku trku! Koliko su bile dobre, govori i podatak da su u drugom dijelu trke imale ukupno drugo i četvrto vrijeme, uključujući i muškarce!
Veronika je npr, imala od prijevoja u mjestu Colla di Casaglia, na 48. kilometru (najviša točka trke) pa do cilja ukupno drugo vrijeme (3:56:36), samo je pobjednik Giorgio Calcaterra bio brži (3:32:54). Ali ni tu nije kraj njezinoj nevjerojatnoj trci, Veronika je od prijevoja na 48km pa do cilja jedina od svih učesnika imala negativ split, tj. drugi dio brži za 4:14 (4:00:50 – 3:56:36), iako je taj segment duži za 4km?! Primjerice, pobjednik Calcaterra je drugi dio bio sporiji za 7 i pol minuta (3:25:20 – 3:32:54), drugoplasirani Ferrari za 20 min (3:37:59 – 3:57:00), pobjednica Nikolina za 16 min (3:42:11 – 3:58:28), itd. Ali to nije ništa čudno, jer slijedi još jedan nevjerojatan podatak, a to je da je Veronika u svih svojih 7 stotki koje je istrčala u karijeri išla brže drugi dio trke!
No, što je najbolje od svega, priča ne završava s Nikolinom i Vecom, jer su i Antonija i Paula također otrčale fenomenalne trke. Tonka je prošla prijevoj na 4:19:00, a drugi dio za 4:35:44, i s obzirom na razliku u dužini, također drugu polovicu trke išla brže od prve, a od prve kontrole na 32. kilometru, kada je zauzimala 67. poziciju, do kraja je prestigla 37 trkača i zauzela 30. mjesto, što bi joj npr u čak 19 puta na ovoj trci donijelo žensku pobjedu. Ovog puta dostatno samo za treće mjesto u ženskoj konkurenciji. Paula isto tako, na prijevoju 4:47:02, a onaj duži ostatak 5:05:58, što također govori o osjetno bržoj drugoj polovici, što se još bolje vidi kroz plasman. Ona je od 32. kilometra, kada je bila na 206. poziciji, do kraja prestigla 130 trkača ukupno, i osvojila sedmo mjesto u ženskoj konkurenciji!
Šećer na kraju sljemenaške bajke u Apeninima je lupio i naš jedini muški predstavnik u trci, Zoran Kurdija na svojoj prvoj cestovnoj stotki. On je pak sa 322. mjesta na trećini trke dospio na kraju na 172. poziciju, prestigavši na taj način točno 150 ultraša. Kad se sve broji, Sljemenaši su, svi do jednog, u taktičkom pogledu otrčali fantastičnu trku, i nakon prvog brda u mjestu Borgo San Lorenzo, na 32. kilometru, gdje je bila postavljena prva vremenska kontrola, do cilja osvojili čak 350 pozicija, pri tom ne izgubivši ni jednu!
Posljedice te trke su da od nedjelje Hrvatska (tj. AK Sljeme) ima na svjetskoj rang listi dvije vodeće atletičarke u disciplini 100km, što naravno, nema ni jedan drugi atletski klub u zemlji u svim ostalim disciplinama zajedno. Trenutni poredak u svijetu, nakon što je održano 35 stotki s valjanim licencama za priznavanje rezultata:
