Fenomenalan dan u Beču, odlični rezultati naših članova na jednom od najvećeih europskih maratona i pobjeda Tadeje na najdužoj hrvatskoj trci su kratki rezime vikenda iza nas.
Akcija Wien Über alles je dugo planirana, obzirom da je još krajem studenog Bečki maraton označen kao cilj zimskih priprema. Nastupilo je ukupno 45 članova kluba, ali to nije sve, jer su se za ovu trku pola godine pripremali i klupski školarci iz Brooks Running Teama, njih ukupno 87! Odužena zima, hrpetine snijega od sredine prosinca pa sve do kraja ožujka nisu nas omele u pripremama i Beč je došao kao šlag na tortu. Priča nakon koje, kad vratiš film unazad, znaš zašto si se smrzavao i trčao u nemogućim uvjetima maltene pola godine, i da se isplatio svaki pređeni kilometar.
Naravno, svi su pobjednici na maratonu, ali ipak treba izdvojiti nastup Nikoline Šustić. Tiha i skromna cura velikog srca i ogromnog potencijala, koji je iskorišten tek djelomično, postavila je novi klupski rekord u maratonu (2:52:05), osmo mjesto u trci, osmi rezultat Hrvatske svih vremena i ujedno bila najbolja europska maratonka u trci! A već dugo nije u punom treningu, ozljede je konstatno, već dvije godine sprječavaju da trenira na svom nivou. Vjerujem kad jednom zaliječi svoje boljke, da ćemo od nje doživjeti još puno ljepih trka i rezultata. Uglavnom, to je treća Sljemenašica, nakon Antonije Orlić (2:53) i Ingrid Nikolesić (2:58) ispod 3 sata, što je kolekcija s kojom se ne može pohvaliti ni jedan drugi klub u Hrvatskoj 🙂
Izvrsni su bili i naše muške perjanice, službeni ekipni prvaci Hrvatske u maratonu, Renato Pomahač (2:46:17) i Ivan Murat (2:47:37), a najugodnije iznenađenje je bio nastup Nevena Andrijaševića, koji se u 47-oj godini života sasvim lijepo spustio ispod 3 sata – 2:56:26!
Treba reći da je čak 25 polaznika škole koji su s nama (barem) godinu dana i koji su prošli (barem) dva ciklusa priprema završilo maraton, od čega njih 7 ispod 4 sata, a svi preostali ispod pet! Ostali su uglavnom oni koji su u školi od jeseni, i koji su se pripremali za polumaraton, i njih 62 je uspješno završilo trku. Velikoj većini je ovo bila prva trka, iskustvo i doživljaj kojeg će pamtiti cijelog života. Iznenadni nalet vrućine je, istinabog, mnogima oduzeo od rezultata, ali je zato puno pridionio ukupnoj atmosferi na trci, koja je bila gotovo savršena. A trkači se uvijek vole malo žaliti na vremenske prilike, pa su ovaj put imali dežurnog krivca u lijepom sunčanom vremenu, kojeg su s velikom čežnjom očekivali još tamo negdje od početka veljače. I koje je, naravno, došlo u najgorem/najboljem mogućem trenutku 🙂
Sunčano je bilo i u Istri, gdje nas je po tko zna koji put, kad su u pitanju trke ovakvog tipa, razveselila Tadeja Krušec. Ona je pobijedila na prvoj hrvatskoj “100majlerici”, trenutno najdužoj trci na ovim prostorima. No, od nje, nakon fantastičnih nastupa na velebitskim stotkama, ništa drugo nismo ni očekivali, tako da je izostao faktor iznenađenja 🙂
Dobra zima znači dobre pripreme! Mada se već svima popela na onu stvar, dugačka i slinava zima je dala i puno dobroga. Barem nama u Sljemenu 🙂
Bilo je hladnih, vjetrovitih dana s nametima od pola metra, kakvih se samo stariji trkači sjećaju. I krenula je zima rano, već sredinom prosinca, a zadržala se iznimno dugo, evo skroz do kraja ožujka, ali nismo propustili ni jedan jedini trening! Sredinom veljače smo već svi mislili da nam je staza oko Bundeka drugi dom, na kružnoj cesti oko jezera, dugačkoj 1600 metara smo izvrtjeli gomilu fartleka, pa čak i ubitačno dosadnih dugačkih treninga s bezbroj krugova. Ali sad možemo reći da se isplatilo i da je svaka minuta na Bundeku bila zlata vrijedna.
Prvo smo s ekipnog prvenstva Hrvatske donijeli tri momčadska pehara (jedan za drugo i dva za treće mjesto), a sad iz Osijeka i onaj najvrjedniji – za prvo! Curke u sastavu: Šustić, Gudalović, Mlađenović, Vrdoljak, Murgić, Blaženović, Ferenčak, Buršić i Šmitran su osvojile prvo mjesto, i tako ponovili uspjeh iz 2008. godine, kada su Jurišić, Orlić i Podnarčuk osvojile prvo polumaratonsko ekipno zlato za klub. Od kada su 2004. godine uvedena državna ekipna prvenstva u polumaratonu, Sljemenašice su na svakom osvajali po neko odličje, znači 10 pehara za redom (dva zlata, pet srebra i tri bronce):
Sinj 2004: drugo mjesto (Orlić, Škevin, Palić)
Gorica 2005: drugo mjesto (Trošić, Orlić, Goronja)
Osijek 2006: drugo mjesto (Orlić, Škevin, Rajić)
Gorica 2007: treće mjesto (Jurišić, Orlić, Svrakić)
Sinj 2008: prvo mjesto (Orlić, Podnarčuk, Jurišić)
Osijek 2009: treće mjesto (Belović, Škevin, Podnarčuk)
Zagreb 2010: treće mjesto (Župić, Filipović, Krušec)
Rijeka 2011: drugo mjesto (Nikolesić, Jurišić, Ferenčak)
Sinj 2012: drugo mjesto (Nikolesić, Šustić)
Osijek 2013: prvo mjesto (Šustić, Gudalović)
Muška ekipa, inače zvanični prvaci u duplo dužoj distanci, u sastavu Vojvodić, Pomahač, Murat, Andrijašević, Androić, Jančijev, Pongrac, Radanac, Krajcar, Murgić, Maloševac, Dobrić, Matić, Maloševac, Stanišić i Čučuk je ovog puta zauzela četvrto mjesto. Muška konkurencija je uvijek dosta jača i naši dečki su na dosadašnjim prvenstvima ostvarivali sljedeće rezultate:
Sinj 2004: šesto mjesto (Rajković, Pecik, Škevin, Barić)
Gorica 2005: drugo mjesto (Weber, Markulinčić, Havaš, Vončina)
Osijek 2006: treće mjesto (Kovač, Filipčić, Trs, Sobota)
Gorica 2007: treće mjesto (Katalenić, Kovač, Trs, Weber)
Sinj 2008: prvo mjesto (Sušić, Kovač, Vrdoljak, Murić)
Osijek 2009: šesto mjesto (Kovač, Dugić, Fresl, Zlomislić)
Zagreb 2010: šesto mjesto (Katalenić, Pomahač, Kovač, Dugić)
Rijeka 2011: peto mjesto (Kovač, Pomahač, Petrović, Vojvodić)
Sinj 2012: šesto mjesto (Vojvodić, Sarić, Pongrac)
Osijek 2013: četvrto mjesto (Vojvodić, Pomahač, Murat)
U Osijeku smo bili, po običaju najmasovniji tim, i nakon Atletskog kluba Agram i najuspješniji. Nastupilo je 27 članova kluba, a koliko je zima bila duga, oštra, te samim time i produktivna pokazuje podatak da je čak 18 naših trčalo svoje osobne rekorde!
No, to nije sve. Istovremeno, dok su se naši članovi borili uz obale Drave, na potezu od Zagreba do Čazme, na našem najstarijem ultramaratonu, svoju moć i efekte dobre zime je demonstrirala Veronika, glatko pobijedivši u konkurenciji žena, te ujedno bila najbolji hrvatski predstavnik u trci!
Ali, ni to nije sve. Dan ranije, na prvom državnom prvenstvu u X-duatlonu, pobijedila je Mirjana Kolac. Dobro, nije nastupila za Sljeme jer nas nema u tom sportu službeno, ali je naša članica, i što je još važnije, s nama je provela zimu 🙂
Ali, ima i još. Prije tjedan dana na 6-satnom ultramaratonu u Beogradu je pobijedila Tanja Ožanić, prešavši za to vrijeme 56,8km!
Odličan nastup Sljemenaša na ekipnom prvenstvu Hrvatske u krosu, održanom u subotu na obali Drave u Varaždinu, tako da nebi neki mislili da mi znamo samo trčati po Savskom nasipu. Vraćamo se s prvenstva s tri nova pehara, osvojena u jakim trkama s jakom konkurencijom, i nastavljamo trogodišnji niz. Naime, u posljednje tri sezone smo nastupili na svim ekipnim državnim prvenstvima u vanstadionskim trčanjima (polumaraton, maraton, kros, planinsko trčanje), svaki put imali i mušku i žensku ekipu i svaki put donijeli po barem jedno odličje!
Ovoga puta, najuspješniji smo bili baš tamo gdje smo do sada bili najneuspješniji – u muškoj konkurenciji na kratkoj stazi od 4km. Cure su nas navikle na medalje, bilo da se radi o kratkoj ili dugoj trci, dečki bi tu i tamo piknuli nešto na dugoj, a na kratkoj stazi su dečki do sada uvijek ostajali kratkih rukava. Do sada! Vrlo uvjerljivo drugo mjesto naše ekipe (iza AK Kvarner-Autotrans) u sastavu Nikola Špoljar, Šime Sušić, Viktor Sarić, Ivan Androić Caballero, Dejan Petrović, Hrvoje Pongrac, Aleksandar Ortynski i Jasmin Jašaragić i veliko slavlje na proglašenju, gdje je prednjačio šoumen Jazz, kojemu nikako nismo uspjeli dokazati da drugo mjesto nije najviša stepenica na postolju 🙂
Cure su nam donijele dvije bronce i to Martina Ilijanić, Mirjana Kolac, Katica Rumbočić, Jelena Brezak, Paula Vrdoljak, Ivana Blaženović i Božena Buršić na kratkoj stazi od 4km, te Nikolina Šustić, Veronika Jurišić, Ana Gudalović, Majda Horvat, Aleksandra Mlađenović i Adrijana Šimić na dugoj stazi od 8km. Po ispisu imena vidi se da smo bili i najbrojniji, s tim da se, za razliku od drugih, nismo krpali, već smo na prvenstvo vodili samo one najbolje, dečke iz prve i druge trening grupe, a cure iz treće i četvrte.
Najviše nas je nastupilo na muškoj dugoj stazi od 12km, čak 11 (Milorad Vojvodić, Ivan Murat, Renato Pomahač, Igor Goričanec, Dragan Sobota, Neven Andrijašević, Stjepko Jančijev, Josip Babić, Ivan Milinković, Domagoj Puzak). U vrlo jakoj konkurenciji su osvojili na kraju peto mjesto, jer su svoje najbolje trkače ove godine postavili u tu konkurenciju Agram, Dinamo i Aviokarte, uz dodatak odličnih Zagoraca iz Rudolfa Perešina. Svoju pravu vrijednost će aktualni ekipni prvaci u maratonu (Mićo, Murat i Renato) pokazati uskoro na puno dužoj stazi.
Po prvi put smo na nekom službenom natjecanju imali i ekipu u mlađim kategorijama, a čast da probiju debeli 12-godišnji led su imali u kategoriji mlađih juniora Dragan Maloševac, Albert Seitz i Borna Mihoci u trci na 4km. Dečki su jako mladi, rođeni 1997-1999, i za njih je ovo isto prvo iskustvo takvog tipa.
Sve u svemu, odlično natjecanje, mada je staza bila daleko od pravog istinskog krosa, i ne bih se začudio da, kako je krenulo, uskoro imamo kros prvenstva na tartanu. Kad u trci od 12km imamo samo 12m visinske razlike, onda to jednostavno nije kros. Organizatori bi ubuduće trebali s više mašte pronalaziti staze za ovu lijepu disciplinu. Umjesto da stazu provuku kroz grmlje, preko potoka i balvana, s puno hupsera i krivudavih staza, na neutabanim dijelovima livada, sve se uglavnom svodi na makadam, koji je samo sljedeći nivo ka asfaltu, koji je pak sljedeći nivo ka tartanu. Kros je krajnje tradicionalna disciplina, iz koje su nastale sve danas priznate i verificirane trkačke unutar i vanstadionske discipline, i mislim da ga treba njegovati u njegovom izvornom obliku.
Na kraju svake godine Hrvatski atletski savez objavljuje rang-listu uspješnosti klubova. Tako je Sljeme u 2012. godini završilo na 14. mjestu u konkurenciji 78 registriranih hrvatskih atletskih klubova. Prva tri mjesta su pripala zagrebačkim klubovima Dinamo, Agram i Mladost. – LINK
Kao što znamo, Sljeme nema stadionsku atletiku (sprint, srednje i duge pruge, bacanja, skokovi), već svoju uspješnost gradi isključivo na dugoprugaškim vanstadionskim disciplinama (kros, cestovno i planinsko trčanje). Takvih klubova trenutno u Hrvatskoj ima puno, a skoro svi su osnovani u posljednjih 15-ak godina, kao uostalom i Sljeme. U konkurenciji takvih, nazovimo ih “trkačkih klubova”, smo uvjerljivo prvi s osvojenih 19,711 bodova, a slijede Veteran (13,604), Sinj (9,795), Žumberak (9,103) itd. U tri ključne kategorije za uspješnost pojedinog kluba smo također bili najbolji: ekipna državna prvenstva (4,000), bodovne rezultatske tablice (6,891) i broj registriranih atletičara (7,820).
Rang-liste u polumaratonu i maratonu za 2012. su doslovno zatrpane našim trkačima i trkačicama. U maratonu imamo 15 muškaraca u top50 (i trojicu u prvih 5) i 20 žena (i tri u prvih 6), što ukupno znači da od prvih 100 hrvatskih duoprugaša, više od trećine otpada na Sljemenaše 🙂
Kako stvari stoje, slična priča bi se mogla ponoviti i ove godine. Naime, startna lista Bečkog maratona vrvi našim članovima, što znači da će 14. travnja bečkim ulicama društvo Gebrselassieu raditi više od 40 Sljemenaša, od čega čak 33 u maratonu i još 8 na polumaratonu!!
Točno 100 učesnika na 96. kolu Lagvića. Evo par zanimljivosti vezanih uz obradu podataka:
a) dva učesnika (startni brojevi 5 i 15) nisam uspio povezati sa startnom listom. Dakle, oni sad već imaju kakti svoje startne brojeve koje nose doma ili gdje već, onda s njima dođu na start, prijave se samo pod imenom i prezimenom (pretpostavka), a sudac na vrhu im upiše samo broj. Pa ti Jankoviću povezuj kako znaš i umeš.
b) dva učesnika (nepoznatih startnih brojeva) jesu na ciljnoj listi, naravno bez broja, ali ih nema na startnoj. Dakle, oni sad znaju da se nemoraju uopće prijavljivati jer ih sudac na vrhu pozna pa im upiše ime, tako da si uštede po 20kn, što ih ne smeta da popiju po koje kuhano vino. Pa ti Jankoviću, saznaj koje su godište kako znaš i umeš.
c) dva učesnika (poznatih imena i startnih brojeva) nema uoće na ciljnoj listi, zameo ih snijeg, biće.
d) jednog učesnika (poznatog imena i nepoznatog broja) također nema na ciljnoj listi, ajde taj bar nije odnio startni broj.
Ovog puta, molit ću cijenjenu gospodu kojih nema na ciljnoj listi da svoje prosvjede stave u komentare, tako da i ostali čitatelji i učesnici Lagvića, kad sam ih već uvukao u problematiku, mogu aktivno u nastavcima pratiti ovu sudačko/trkačku sapunjaru.
No, kad zanemarimo trivijalnosti, koje mi nakon svakog kola ukradu po pola sata meni dragocjenog nedjeljnog popodnevnog vremena, sve ostalo je bilo idilično. Pravo zimsko Lagvić kolo u pravom zimskom dekoru, što automatski znači s nešto slabijim rezultatima.
Nakon dugo vremena konačno zmaga za Masteršefa Šimu Sušića. Zadnji put je pobijedio u jesen 2009. godine i čini se da se nazire kraj jedne jako dugačke ozljede koja je Šimeta izbacila iz stroja na pune tri godine. Do sada je nastupio 15 puta i ima 5 pobjeda. Kod cura pobjeda za Maju Bonačić, koja je u zadnjih par dana uskovitlala fejsbuk medijsku prašinu svojim pismom vladi RH-a. Ne razumijem se puno u sociološke nepravde, ali sam generalno uvijek na strani Don Quijota, pogotovo ako trči 🙂
Što se tiče poretka, veliki boj biju Veteranovci Mile Šikman i Krešo Babić, i pobjednika lige će po svoj prilici odlučiti njihov duel. Mile je već pun iskustva s drugim mjestima, obzirom da je četiri puta na ligi u konačnici osvajao baš to mjesto, s tim da ga je svaki put pobjeđivao drugi pobjednik. Kod cura, Veronika se samo treba pojaviti na jednom od preostalih 5 kola da bi zabilježila svoju 7. titulu Lagvić-pobjednice.
U dosadašnjih 8 kola nastupilo je ukupno 306 trkača, s gotovo podjednakim odnosom ceste i mrcine (177:175). Odnos žena naspram muškaraca krajnje zadovoljavajući, čak preko četvrtine (79:227), tj. 26%. A npr, u prve 4 sezone, žena je bilo samo 12%, ili manje od osmine.
Sljedeće kolo je sljedeće nedjelje na istom mjestu u isto vrijeme!
