U novim klupskim prostorijama ćemo u sljedećih par tjedana imati nekoliko zanimljivih predavanja, što putopisnih, što edukativnih, a što gastronomskih. U naredna dva utorka će nam dvije belosvetske lutalice koje treniraju s nama (Šimun i Mario) predstaviti azijsku pokrajinu Ladakh i marokansko gorje Atlas, a srijedama će Zoki, Veronika i Kiki održati predavanja o trkačkim ozljedama, prehrani i trekingu, dok će nas svojim kulinarskim vratolomijama počastiti dežurni sljemenski majstori bešteka Pajo, Šime i Vitja. Dakle:
Utorak, 06.11. cca 19:30: Mario Pranjić, aka Mario Polario će prezentirati pokrajinu Ladakh, tzv. «Mali Tibet», smještenu u sjeverozapadnom dijelu Himalaja, na visoravni iznad 3000m, između Kašmira, Indije i Tibeta, gdje ga je put naveo, trbuhom za avanturom.
Ladakh je zemlja budističkih samostana, ispresijecana starim trgovinskim putima, uz svetu rijeku Indus koja izvire u Tibetu, protječe kroz Ladakh i završava u Pakistanu u Arapskom moru. Ladakh je ujedno i mjesto gdje možete otrčati vjerojatno najviši maraton na svijetu – Ladakh maraton na 3500mnv, i brutalni Kardung La challenge, koji će vas u skoro 80km odvesti preko jednog od najviših svjetskih prijevoja Kardung La na 5359mnv i “spustiti” na 3500mnv u Leh.
Uz pivo i fotografije, imat ćete priliku dobiti iz prve ruke puno više od šture informacije – Ladakh kao jedno od putovanja života. A da ne ostane sve na tome, pobrinut će se šef kuhinje Goran Maripajinero Pacak, koji će nam spremiti kamenosvatovsku juhu i rižoto od kozica!
Srijeda, 07.11. cca 19:30: Klupski fizioterapeut Zoran Filipović će za naše nove polaznike Brooks Running Teama održati predavanje o liječenju, prevenciji i razumijevanju trkačkih ozljeda. Zoran je član povjerenstva Hrvatske komore fizioterapeuta, te dugogodišnji trkač i maratonac, što za trkača u problemima s ozljedama znači prava osoba na pravom mjestu.
Utorak, 13.11. cca 19:30:Šimun Cimerman, zvani Šimun Cimerman, predsjednik d.o.o.-a «Šimun Cimerman» i otac hrvatskog trekinga će nam predstaviti marokansku ultra-trail trku Atlas-Toubkal, dugačku 105 kilometara s visinskom razlikom od 6000 metara, na kojoj je nastupio dok smo se mi zajebavali sa Zagrebačkim maratonom. Bolja najava od ove mislimo da ne treba:
Međutim, to nije sve… U skladu s tematskim lokalitetom, naš masteršef Šime Sušić će nam večer upotpuniti s marokanskim specijalitetima – kuskusom i tortom od datulja!
Srijeda, 14.11. cca 19:30: Još jedno poučno predavanje za početnike na beskrajnu temu o trkačkoj prehrani će održati Veronika Jurišić, hrvatska rekorderka u 24-satnom trčanju. Predavanju će prethoditi njezinih nekoliko tekstova o vitaminima, proteinima i ugljikohidratima, koji će biti objavljivani na stranici Brooks Running Teama. A da bi ostali u kulinarskom smislu dosljedni, predavanje ćemo popratiti specijalitetom s kenijskih visoravni – Ugali!
Srijeda, 21.11. cca 19:30:Za kraj ove mini serije, nove školarce će u sve tajne trekinga uvesti Kristijan Kiki Šivak, trostruki pobjednik hrvatske Treking-lige, taman da ih na vrijeme pripremi za još jedan tradicionalni downhill treking Lagvitrek! Kulinarsku pratnju će svojim jajnim ekshibicijama odraditi još neotkriveni kuharski talent s ovih prostora, direktor Revival X-D zimske lige Viktor Vitja Sarić!
Predavanja utorkom će se održati nakon klupskog treninga (18h), i otvorena su za sve, isto kao i trening. Srijedom, zbog gužve, samo za polaznike Brooks Running Team-a. Lokacija: Trnjanska 87
Nakon redovitih Mišićevih njurganja oko toga da svaki vikend provodimo s trkačima, za što nisam imao valjani kontraargument, odlučih da ustaljenu kolotečinu malo zamijenimo i provedemo jedan romantični vikend skupa. Sami. S još 3000 nekih drugih trkača 🙂
Kuglica ruleta se zaustavila u mjestu St. Wolfgang, na obali jednog od nekoliko sjevernih Austrijskih jezera u oblasti Salzkummergut, vrlo popularne turističke destinacije, osobito nakon što je prije 15-ak godina uvedena u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Tzv. predalpsko područje vrvi brojnim raštrkanim planinama i glečerskim jezerima, a trka u dužini od 27km se odvijala oko najpoznatijeg i jedno od većih – Wolfgangsee-a, veličine 13km², maksimalne dubine od 114m, na nadmosrkoj visini od 540m.
Još jedan fantastičan dan za Sljemenaše na Zagrebačkom maratonu. Najmasovniji i najuspješniji, s dvije titule: muški ekipni prvaci + ženske ekipne viceprvakinje!
Nakon što smo u dosadašnjih 11 godina relativno kratke klupske povijesti, osvojili sve moguće pojedinačne i ekipne titule u vanstadionskim trkačkim disciplinama, došao je red i na onu koja se najviše cijeni – ekipnu pobjedu u muškom maratonu. To je uspjelo našim odličnim maratoncima Miloradu Vojvodiću, Renatu Pomahaču i Ivanu Muratu, koji su svoje najbliže konkurente ostavili za 27 minuta (AK Žumberak) i 74 minute (AK Veteran), kojima ovim putem upućujemo čestitke za osvojena odličja, uz želju da idući put imaju više sportske sreće.
Cure, koje su nas svake godine navikle na isključivo prva mjesta, ove godine su osvojile drugo mjesto u relativno tijesnom dvoboju s maratonkama iz AK Veteran, koje su im pobjegle za 8 minuta, dok su treće mjesto osvojile Varaždinke iz TK Marathon 95. Ukupno gledajući, zbroj vremena muških i ženskih ekipa na kraju izgleda ovako:
Naša muška ekipa je i prije trke slovila kao glavni favorit za prvo mjesto, što je opravdala na terenu. Nije bilo lako, uostalom kao ni ostalima, jer tradicionalna zagrebačka vlaga je i ovog puta temeljito poharala trku, pa se pucalo na sve strane, a samo oni najiskusniji su, poput Veronike, uspjeli odraditi maraton bez pada, u istom tempu od početka do kraja. Pritisak koji pred kišu uvijek umanji sposobnost transporta kisika je uništio mnoge rezultatske snove i nadanja, ali to je standardna maratonska epizoda kakvih smo se nagledali. Ono što uspjeh Sljemenaša čini potpunim ili još većim je podatak da je samo 7 dana ranije na Berlinskom maratonu jedna druga klupska trojka, u sastavu Dejan Petrović (2:48), Tomislav Škrlec (2:55) i Hrvoje Pongrac (3:00), također imala odlične rezultate, s kojima bi isto tako u zbroju vremena bili ekipni prvaci s 20 minuta razlike ispred ostalih. A i druga postava sa Zagrebačkog maratona (Bradarić 3:10, Košćak 3:11, Kocen 3:11) bi isto tako uzela medalju s državnog prvenstva, ispred AK Veteran, drugim riječima, naše muške ekipe su prva i treća 🙂
Sve skupa je to dokazni materijal da se na zagrebačkom savskom nasipu ipak najbolje trenira, i da se trkači serijski proizvode bez zastoja u pogonu 🙂
Još par zanimljivih klupskih podataka:
– Na dva dosadašnja jesenska maratona, unutar samo sedam dana (Zagreb + Berlin), maraton je završilo čak 18 Sljemenašica!
– Nikolina Šustić je na ZG-maratonu sovojila svoje šesto odličje ove godine na dosadašnjih 6 trkačkih državnih prvenstava (2 pojedinačna + 4 ekipna) održanih u krosu, planinskom trčanju, polumaratonu i maratonu.
– Nikola Špoljar je postavio klupski debitantski rekord. Svoj prvi polumaraton je završio za 1:19:32!
– Iako smo najmlađi klub na trkačkoj sceni, ovog puta smo imali i najstarijeg učesnika, Franju Vasunga, koji je 3 dana prije trke proslavio svoj 76. rođendan, a polumaraton je završio za 2:29:52, a usput upućujemo apel organizatoru da, poput svih svjetskih maratona, uvede dodatne dobne skupine, obzirom da se Franjo morao boriti i sa 15-ak godina mlađim trkačima unutar iste kategorije (60+).
– Međutim, osim najstarijeg, imali smo ipak i namlađeg učesnika. Naš 15-godišnji Karlo Maloševac je završio polumaraton za 1:48:54!
Invazija Sljemenaša (27) i Brooksovaca (10) na 39. Berlinskom maratonu. Puno debitanata i čak 16 osobnih rekorda:
ženske:
82. Ingrid Nikolesić 3:07:22
1288. Tadeja Krušec 3:49:45
2114. Kristina Crnko 3:59:53
2253. Katja Banai 4:01:40
2373. Tanja Ožanić 4:03:17
2829. Ivana Blaženović 4:09:39
3822. Korina Hill 4:22:06
5143. Andrea Šaronja 4:38:26
5820. Maja Petrlić 4:49:29
6781. Žana Rajić 5:09:21
muški:
421. Dejan Petrović 2:48:58
756. Tomislav Škrlec 2:55:12
1408. Hrvoje Pongrac 3:00:49
1667. Josip Babić 3:04:01
2328. Stjepko Jančijev 3:09:51
3803. Dorian Ivančić 3:19:11
8831. Vladimir Ilčić 3:40:19
10821. Zoran Orešković 3:48:02
10941. Ninoslav Čerkez 3:48:31
11856. Zoran Besak 3:51:58
12929. Aldo Zelen 3:55:17
16219. Hrvoje Torbašinović 4:06:56
18590. Alen Zelenika 4:18:22
19956. Dragan Janković 4:25:04
20145. Andrej Cigoj 4:26:08
20561. Boris Igrec 4:28:30
20637. Ozren Crnogorac 4:28:51
21593. Mile Mioković 4:35:18
21988. Željko Šaronja 4:38:26
22641. Siniša Mareković 4:44:01
22667. Siniša Župan 4:44:10
25218. Boris Reinić 5:18:02
26314. Dubravko Žigman 6:03:15
U jednoj od najbržih trka u povijesti, u kojoj su obadva prvoplasirana bila na pola minute do svjetskog rekorda, podijeljeno je ukupno dvije tone i 780 kilograma medalja!! Obzirom da je svaka teška 70-ak grama, kući smo odnijeli cca dvije kile žive vage 🙂 medalja s likom Patricka Makaua, trenutnog svjetskog rekordera u maratonu, koji je lani, na ovoj istoj stazi postigao rezultat 2:03:38.
Ukupno je nastupilo 40,987 maratonaca, koji su Berlinske ulice zatrpali s preko milijun plastičnih šalica iz kojih su ispili 240 tisuća litara vode, a pojeli su 145 tisuća banana, 80 tisuća kekasa, 45 tisuća jabuka, 10 tisuća joguraca, a poslije trke su maseri na njih razmazali 250 litara ulja za masažu!
Zadnjeg dana rujna počinje jesenski šou maratona za ovu godinu, a otvorit će ga Berlin svojim 39. izdanjem, nakon čega slijede mega-spektakli u Chicagu, Amsterdamu, Frankfurtu, New Yorku i Fukuoki, na kojima će nastupiti trenutno svi najbolji maratonci naše planete.
Lista preostalih maratona koji će biti održani u kratkoj jesenskoj sezoni bi bila podugačka, pa evo samo popisa nekoliko zanimljivih trka relativno našeg lokaliteta:
07.10. Zagreb
07.10. Budimpešta
14.10. Novi Sad
14.10. Carpi
14.10. München
28.10. Venezia
28.10. Podgorica
28.10. Ljubljana
04.11. Ravenna
11.11. Istanbul
18.11. Torino
25.11. Firenza
Berlin, jedan od «BIG FIVE», ima svoju posebnost. U dosadašnjoj 38-godišnjoj povijesti, čak 8 puta je na uzbudljivom i brzom berlinskom asfaltu postavljan svjetski rekord, od čega čak 5 u zadnjih 10 godina! Žene su tri puta postavljale najbolja svjetska vremena, a japanska maratonka Takahashi je tu porušila po svoj prilici zadnju 10-minutnu vremensku barijeru od 2:20:
1977 – Christa Vahlensieck 2:34:47
1999 – Tegla Loroupe 2:20:43
2001 – Naoko Takahashi 2:19:46
Epidemiju muških rekorda u Berlinu je započelo brazilsko čudo Da Costa prije 14 godina, a Tergat je prije 9 godina tu postao prvi čovjek ispod 2:05 (uvjeren sam da ovo neće biti zadnja rezultatska barijera i da će ljudi u ne tako dalekoj budućnosti trčati maraton ispod 2 sata). Berlinski svjetski rekorderi:
1998 – Ronaldo da Costa 2:06:05
2003 – Paul Tergat 2:04:55
2007 – Haile Gebrselassie 2:04:26
2008 – Haile Gebrselassie 2:03:59
2011 – Patrick Makau 2:03:38 (aktualni svjetski rekord)
Ove godine nije isključena mogućnost novog obaranja rekorda, obzirom da se u trci nalazi osoba koja je otrčala najbrži maraton u povijesti – Geoffrey Mutai! Naime, čovjek je lani u Bostonu prizemljio na nevjerojatnih 2:03:02, ali pravilnik o svjetskim rekordima ne uvažava rekorde postignute na stazama s nedozvoljenom visinskom razlikom između starta i cilja (većom od 42 metra, obzirom da je onda pretežno nizbrdo), kao ni nedozvoljenom zračnom udaljenošću između starta i cilja (većom od 30km, obzirom da ostavlja mogućnost konstantnog vjetra u leđa). Geoffrey prvi put trči u Berlinu, i bit će zanimljivo što može pokazati na osvjedočeno brzoj, i što je još važnije, u rekorderskom pogledu – dozvoljenoj stazi!
Berlinčani su, za razliku od preostala 4 BIG-FIVE maratona, uglavnom radili «one man show» trke. Pobjednici su se na njihovim maratonima uvijek znali unaprijed, jedino je bilo pitanje hoće li glavni protagonist uspjeti u svom i organizatorskom naumu popravljanja svjetskog rekorda, što je u Berlinu uvijek bila glavna opsesija. Šou je pomno planiran: glavni glumac bi uvijek bio mega-zvijezda svog doba (Tergat, Gebrselassie), ako je ikako bilo moguće iz Adidas štale (sponzor maratona), koji bi dobio čak 5-6 vrhunskih pejsmejkera po vlastitom izboru (uglavnom dečke s kojima i trenira), s detaljno razrađenim scenariom, bez opterećeujućih briga da će ga netko od njih pobijediti.
Međutim, čini mi se da je ove godine drugačije. Kao prvo, nema više nedodirljivih mega-zvijezdi. Danas svijetom hoda barem 20 atletičara koji se mogu, ukoliko im se poslože okolnosti na stazi, spustiti ispod 2:04, u zonu rekorda, u kojoj je sve moguće. Mutai je, istinabog, lani pokazao moćne znake nepobjedivosti, srušivši rekorde staza na dva najveća američka maratona (Boston, New York), čak je na IAAF-ovoj rang-listi trenutno najbolji svjetski maratonac, međutim, nisam u potpunosti siguran da će ovdje glatko pobijediti, ali niti da će organizator tome podrediti sve. Drugim riječima, uvjeren sam da ćemo ove godine napokon u Berlinu imati otvorenu trku, s kolko/tolko nepredvidljivim pobjednikom.
Jer, osim glavnog, u trci imamo još nekoliko pritajenih favorita. Imena nisu zvučna ni poznata, ali imaju rezultatski kredibilitet blizu zone svjetskog rekorda 2:04 – 2:06. Zanimljiv će biti i nastup maratonskog jungfera Geoffrey Kipsanga, koji već ima pobjedu u Berlinu, ali na polumaratonu, sa samo 19 godina i lijepim rezultatom 0:59:26!!
Sa ženama u Berlinu uvijek ista priča: elita nezanimljiva, gotovo da je nema. Osim ako ne izuzmemo Aberu Kebede, pobjednicu iz 2010, koja je u međuvremenu spustila svoj osobni na 2:20, što je stavlja u poziciju neprikosnovene favoritkinje, samo da nije žena. Jer kod njih se u biti nikad ništa nemre znat prije cilja.
Za one koji tog dana (30.09. nedjelja) neće trčati dugački trening, a nebi trebali tjedan dana prije Zagrebačkog maratona, preporučam fotelju, pivo, sport za zube i Eurosport od 8:45!
Hrvatska, Sljeme i Brooks Running Team
Čak 74 hrvatska maratonca su prijavljena za ovogodišnju trku, a po običaju prednjače Sljemenaši, kojih ima 36, obzirom da organizirano pohode Berlinski maraton svake druge, tj. parne godine. Ovog puta sa sobom vode i dodatni kontingent od 10 polaznika Brooks Running Teama iz prve prošlogodišnje generacije Adidas škole trčanja, i većina od njih će trčati svoj prvi maraton. Sljemenaši i Brooksovci će biti uglavnom smješteni po apartmanima berlinske četvrti Friedrichshain i uživati će petodneve blagodeti jedne od istinskih svjetskih metropola.
Ukupno je prijavljeno preko 40,000 maratonaca i Berlin bi mogao zasjesti na prvo mjesto ovogodišnjih maratona po broju učesnika, barem dok se ne održe maratoni u New Yorku, Chicagu i Tokyou, koji svake godine imaju približnu brojku. Ove godine, zasad, poredak izgleda ovako:
London 36672
Paris 32980
Boston 21526
Barcelona 19198
Los Angeles 18840
Start maratona je u centralnom gradskom parku Tiergartenu, i na svom putu ka cilju, maratonci će čak 8 puta premostiti rijeku Spree i njezine rukavce, obići sve berlinske znamenitosti, kao što su Reichstag, Fernsehturm (TV toranj), Rotes Rathaus (gradska vijećnica), Berliner Dom (katedrala), Kaiser-Wilhelm-Gedächtniskirche (spomenik opomene), Siegessäule (statua pobjede, samo neznam koga su to pobijedili :)), preko poznatih trgova Alexanderplatz i Potsdamer Platz, kroz čuvene ulice Friedrichstrasse, Karl Marx Allee, Kurfürstendamm, te na kraju, na zadnjem kilometru i kroz njihovu Ilicu – Unter den Linden (ispod lipe), koja završava podno Branderburg Tora (branderburška kapija), gdje je i oznaka 42-og kilometra, pa preostaje još samo 200-tinjak metara finiširanja ponovo kroz Tiergarten. Expo maratona se održava na bivšem aerodromu Tempelhof (zatvoren 2008), u zgradi koja je svojevremeno bila jedna od 20 najvećih na svijetu, što dovoljno govori o veličini predmaratonskog sajma, kojeg u vikendu prije trke posjeti 200 tisuća ljudi!
Medalja s likom prošlogodišnjeg pobjednika i aktualnog svjetskog rekordera Patricka Makaua, koju će dobiti svi koji završe ovogodišnji Berlinski maraton!
