Hrvati pokorili Ferraru!
Proteklog vikenda održano je 31. izdanje maratona u Ferrari. Na utrku je išlo nas 60-ak iz Hrvatske, a Janko je ovog puta pisanje izvještaja prepustio meni. Kao njega se često optužuje da je subjektivan i da previše veliča AK „Sljeme“ pa nek’ ja napišem, ja sam valjda poznat po svojoj objektivnosti. I ja naivno prihvatih ulogu izvjestitelja misleći kako je to „piece of cake“. A sad već par sati smišljam pametan tekst i nikako ne uspijevam složiti nešto smisleno. Što da izdvojim? Što je važno, a što nije? Koga da pohvalim, posebno istaknem? Da li pobjednicu Antoniju ili Žanu koja je nakon dugo vremena istrčala maraton ispod 5 sati? Svatko od nas 60 ima svoju priču, svatko je trku doživio na svoj način i mogao bi napisati izvještaj koji se čita u jednom dahu. Tako sam i ja za svoju stranicu (http://goranmuric.wordpress.com/) opisao utrku kako sam ju ja doživio i pri tom nisam imao nikakvih problema, samo sam prenio tijek događaja i misli.
I kad sam već mislio odustati i javiti Janku neka ipak on napiše članak i nahvali Antoniju po n-ti put, dobio sam mail iz Splita od Željka Bradarića, na portalu poznatog kao Barba. Željko je zasigurno jedan od junaka proteklog vikenda, već DEVET godina pokušava ostvariti svoj cilj, a to je maraton ispod 3 sata, a dosegao ga je na ovom, za njega 25. maratonu u 48. godini života. Inače ovo mu je bio treći pokušaj u Ferrari: prvi put 2001. 3:00:09, drugi put 2007. 3:02:22 i treća sreća ove godine 2:59:16. a kako mu je to pošlo za rukom, tj. nogom pročitajte u mailu koji sam dobio od Barbe:
„Puno toga sam radio drugačije nego svim ranijim trkama:
Prvo, najveća promjena i najteža odluka koju sam donio trčanje bez sata (stjecajem okolnosti Polar mi je već par tjedan na popravku). Nakon 24 maratona, sati i sati analitike prolaznih vremena, pulsa zaključio sam da me gledanje u sat, prolaze, puls dekoncentrira, da gubim ritam i naravno dragocjene sekunde. Dakle trčanje na osjeća, potpuna koncentracija na trenutno psihofizičko stanje te u skladu s tim prilagodba ‘broja okretaja’.
Drugo, analizom prolaza na 21,1 svih maratona zaključio sam da sam na prolazu uvijek u planiranom vremenu tempa 4:15 min/km tj. 1:29:45 koji bi na kraju trebao osigurati 2:59:57. Ovaj put se nisam opterećivao time, naprotiv ciljano sam išao na negativan split ali na način da sam od prvih kilometara kada sam se zapravo samo htio dobro zagrijati i pripremiti za ciljani negativan split i nadoknađivati sekundu po sekundu ono što sam izgubio u prvih 23 km. I tako je na koncu bilo sljedeće 1:30:25 prvi dio 1:28:49 drugi dio! Reklo bi se školski. Što je najvažnije sve je prošlo bez većeg osjećaja boli u nogama (grčeva, težine, asimetričnih bolova i sl.)
Treće, mislim da sam odradio dobar tapering pri čemu mislim da nisam izgarao u posljednja dva tjedna. Četiri tjedna prije utrke zadnji daljinski trening od 44 km, trajanje tri i pol sata. Dva tjedna prije trke Yasso 800 da vidim gdje sam i što mogu očekivati. Odradio sam prilično bez poteškoća 13×800 na 2:52 s hodanjem između ponavljanja u trajanju od 90 sek. Rezultat ovog testa kao i činjenica da sam na treningu istrčao dužinu veću od maratona psihološki me držala cijelo vrijeme, a posebice od 23. km kada sam se odlučio za ubrzavanje. Deset dana prije trke jedno kolo Marjanske lige na 5 km (18:07) a zatim u tjednu utrke, u utorak, samo 9 km, mješovito, tempo trke i 5-6 ubrzanja osam stotki, i par dvjestotki. Ostale dane do trke samo odmor, dobra spiza ne opterećujući se brojem kalorija. Petak i subota totalni odmor, malo šetanje puno ležanja i spavanja. U Ferrari smo svjetlo u sobi ugasili u 19:30. Ujutro pred trku isprobana spiza: kavica za “olakšavanje” i samo jedna karbo-proteinska pločica (PW bar) i jedan energetsko-kofeinski napitak. Sat vremena prije trke više ništa, niti vodice. Lagano trčkaranje i lješkarenje, bez polusatnog zagrijavanja kojeg sam prije znao raditi.
I to je to, ostalo je poznato.
Ovo je malo šire, a moglo bi to još šire što ću za sebe i napraviti, a ti ako misliš da je nešto interesantno od ovoga sam iskoristi i uredi. Imam fotku u cilju s rezultatom, ali analogno morao bi je ujutro skenirati pa ti poslati, pa ti vidi i odluči. Da ne kažu evo sad kad Murić piše, forsira patriotu.
Pozdrav,
Željko“
I kad bi mi svi poslali takav osvrt, posao bi mi bio puno lakši. A sad evo nekoliko činjenica koje moram istaknuti. Put u Ferraru organizirao je AK „Sljeme“, a osim Sljemenaša u velikom broju na maraton su išli i Međimurci, članovi TK „Međimurje“. Maraton je završilo 18 trkačica iz Hrvatske, a jedino ih je više završilo prošlogodišnji Zagrebački maraton (20). Naše cure su ujedno činile četvrtinu svih trkačica na maratonu. Bilo je mnogo debitanata, tj. trkača i trkačica koji su završili svoj prvi maraton. Ali nismo samo bili brojni, već i uspješni. Antonija Orlić obranila je prošlogodišnji naslov, no što zbog loših vremenskih uvjeta, što zbog manjka treninga preko zime, Antonijin rezultat je daleko od njezinih najboljih vremena. O mom nastupu možete čitati na mojoj stranici, a osim nas dvoje u prvih deset su se ugurali Hrvoje Kovač na 4. mjesto kod muških i Veronika Jurišić na 10. kod ženskih.
Kompletni rezultati na stranici:
http://www.sdam.it/pubblico/eventoClassifica.do?idEvento=15727
