Zanimljiva situacija na domaćoj trkačkoj sceni, ako ćemo je uopće više zvati trkačkoj. Po prvi put u posljednjih 14 godina, od kada iz statističke perspektive pratim gustoću naseljenosti na domaćim trkama, zabilježen je pad nataliteta. Neke, manje ili više etablirane trke s dobrom tradicijom bilježe demografsko opadanje u odnosu na prošla izdanja (s izuzetkom Riječkog polumaratona), međutim, s druge strane, na treking trkama dolazi do pravog buma, i to u svim natjecanjima, u svim važnim elementima.

Na posljednjih nekoliko treking utrka, osobito ako se radi o natjecanjima u sklopu famozne treking-lige, nastupilo je svaki put preko 400 učesnika! Naravno, kvantiteta ubrzano djeluje na opći interes, samim time i na kvalitetu. Donedavno se smatralo da na trekinzima nastupaju uglavnom spori trkači, koji nemaju što tražiti na cestovnim i ostalim trkama sličnog profila, ali ni to više nije tako. Ako izuzmemo Žilića i Dinjara kod muškaraca i Lisu Stublić kod žena (koja ionako rijetko nastupa u HR), koji trkačkom kvalitetom odskaču, nivo kvalitete na cesti gotovo da je isti, s time da je na trekingu gušći.

Nekoliko pozitivnih stvari kojerazlikuju treking od cestovnih utrka, u kojima se mogu pronaći razlozi zašto na jednoj strani raste, a na drugoj pada interes:

• – Nema klupskog antagonizma ili bilo kakvog grupisanja, elitizma…
• – Nema nabrijanosti i presinga oko rezultata, tipa jel gotova ciljna lista, koji sam, koji sam u kategoriji, jesam što dobio, po mojoj štoperici je 2 sekunde brže, staza nije točna…
• – Ima puno mladih…
• – Ima puno žena 🙂 (primjerice, na Istra treku čak 180, skoro pa pola!)…
• – Trke su u pravilu po najljepšim dijelovima neke regije, uglavnom po vrhovima s kojih pucaju pogledi, uz rijeke, oko jezera, po (p)otocima…

Organizacija trekinga iz trke u trku sve je bolja, i svi organizacijski elementi se konstantno poboljšavaju. Za razliku od cestovnih trka, gdje prostora za bolje nit nema, ali se zato prostor za gore konstantno koristi, što zbog (pre)zahtijevnosti organizacije i samih učesnika, što zbog šlampavosti organizatora. Jer trčanje po prometnicama, označavanje staze, okrepne stanice, obrada rezultata po kategorijama, nužno proglašenje u kratkom roku, objava itd, ipak traži dobro uhodani i brojčani tim ljudi.

U početku se treking populacija regrutirala gotovo u potpunosti iz trkačkog kadra, a sad se sve češće dešava obrnuto, da trekeri pune trkačke trke, obzirom da se prvi put pojave na trekingu, brzo shvate da nebi bilo loše malo i trenirati, te tu i tamo nastupiti i na nekoj normalnoj trci. Što je u biti i najbolje, tj – dobitna formula. U ničem ne treba biti isključiv, pogotovo kada se radi o trkačkom treningu ili natjecanju. Samo šaranjem po svim tipovima trkačkih natjecanja će se izbjeći (prijevremeno) zasićenje, te mentalne i fizičke slabosti uzrokovane jednoličnošću. Jer jačanje u samo jednom smjeru ostavlja sa strane niz rupa, tj slabosti, u koje svako, prije ili kasnije, upadne sa širokom lepezom posljedica.

IstraTrek, u organizaciji SRK „Alba“ iz Labina, zadnji je u nizu potvrde da se Hrvatima upravo dešava treking, i što je najbolje od svega – autohtoni je to hrvatski proizvod! Turističke zajednice i općinari vuku za rukav Šimuna Cimermana, nude mu basnoslovne iznose, ruke svojih kćeri, nebi li u njihovom kraju, selu, vinogradu ili dvorištu organizirao treking i dovukao za sobom pola soma ljudi, najmanje.

IstraTrek, ili natjeravanje po Ćićariji, sa startom i ciljem u Buzetu, je završilo ukupno  425 trekera, a po svom dobrom starom običaju moram na kraju pohvaliti, osim organizatora, i svoje članove, tj svoj klub. Bilo nas je 28 (muški: žene = 14:14), a ponovo su nam prednjačile cure, pobjedama u 55km dugačkoj ultra konkurenciji (Tadeja Krušec), te u 30km dugačkoj planinarskoj (Ana Gudalović). Link na stranice s rezultatima, fotografijama i video zapisima.

I dok su se istarski trekeri na uskrsni ponedjeljak odmarali od lijepe i teške staze, na zagorskom smo, 19km dugačkom polumaratonu Jurjevo u Gornjoj Stubici, ponovo bili najbrojniji (10) u trci od 75 trkača, i opet upisali žensku pobjedu (Gordana Blagus).